'Malo ju je iskasapila'
Tako je doživio nastup Josipe Lisac, koji je podijelio Hrvate na one koji su se oduševili i na one koji ni danas ne štede kritike na njenu izvedbu himne.
- Tamo na Pantovčaku moraš proći šest kontrola, iskrenuo sam koljeno i jedva došao gore na poziciju. Čuo sam da ona pjeva, ali nisam znao da pjeva himnu! Kako je HRT imao prava, samo su oni bili unutra, a sve ostale televizije ostale su ispred.
- To je umjetnička sloboda, nemam problema s tim. Ali malo je iskasapila himnu – kaže Mario, koji je, koliko se sjeća, snimao i inaguraciju Iva Josipovića. Možda i Kolindinu.
- To odradiš i zaboraviš – kaže o svom pamćenju. - Tko će sve to pamtit'! Snimao sam i princa Charlesa kad je bio u Dubrovniku, ali toga se ne bih sjetio da neki dan nije spomenuo Nino Ogresta.
Zaklet Hajduku
Karijeru snimatelja započeo je još ratne 1993., u studiju HRT-a u zgradi na Čingriji.
- Doveli su me Ante Peruša i Zvonko Conjar. Prvo sam bio tonac Ninu Ogresti. Bili su tamo i Tomi Margaretić, Maroje Capurso i Dominik Miljak. Godine 2000. otišao sam u Zagreb i bio prvi snimatelj Nove TV. Snimio sam i promo film za RTL kojom su konkurirali za dobivanje koncesije.
A što mu je najdraže snimati?
- Sport! To znaš koliko traje i koliko ćeš snimati. Ustvari, sve osim tenisa. Tenis se može odužiti na cijeli dan. Tri seta pa nikad završit'... – smije se Mario. - Kako navijam za 'Hajduk', ove godine su me poslali u Varaždin na prvo kolo nastavka prvenstva. Uveo se VAR (videotehnologija u nogometu koja pomaže glavnom sucu pregledati nejasne situacije tijekom utakmice, op.a.). Tri penala za 'Hajduk' sudac nije vidio, ali mi smo ih snimili. Morao je suditi tri penala za 'Hajduk'. Tako se dogodilo i u Koprivnici, pa me sad baš ne zovu – morao se i sam grohotom nasmijati.
Kameru odložio za volan
Cijeli je život proveo iza kamere. Uskoro bi se trebao naći i pred kamerom, jer je upravo u tisku njegova prva samostalna knjiga, naslova '22 vožnje'. Radi se, naime, o iskustvima koje je prikupio kao taksist. Nakon što je dvije i pol godine proveo na Libertas televiziji kao šef tehnike, došlo je, ističe, do obostranog zasićenja. Imao je ponudu i od Dubrovačke televizije koja ga je zaintrigirala jer tamo ima kvalitetnih ljudi s kojima bi volio surađivati, ali činilo mu se nemoralno u tom trenutku mijenjati TV kuću. Pa se bacio u potpuno druge radne 'vode' jer mu je, ističe, trebao odmak.
Dohvatio se volana i cijelu sezonu odradio kao taksi vozač. Samo jedna sezona bila je dovoljna da doživi svašta i od mnogobrojnih anegdota, njih 22 pretvori u kratke priče.
- Jedan mi je Australac u 2 ujutro na Bosanci rekao da izađem iz auta. Mislio sam da sam gotov, a zapravo se radilo o zarukama s njegovom djevojkom – s osmijehom priča Mario, koji se, vozeći taksi, baš svega naslušao i nagledao. - Svaki dan sam vozio jednu Ruskinju koja bi se baš svaki dan u Uvali napila ko crna zemlja. Memorirala je moj broj, ujutro bi u kafiću platila sve jer popodne više ne bi bila u stanju – otkriva neke zaplete iz svoje knjige. Po nekim pričama, čak se namjerava postaviti i predstava.
Upoznali se u minskom polju
Mario je porijeklom Konavljanin. Odrastao je u Komolcu. Danas mu roditelji žive u Cavtatu, sestra s obitelji u Moluntu. On je već punih 20 godina na relaciji Dubrovnik - Zagreb, koji mu je postao drugi dom nakon što je upoznao ljubav svog života na Srđu.
- I to u minskom polju! - smije se Mario, sjećajući se tog dana davne 1997., kada je kao snimatelj dubrovačkog dopisništva HRT-a na radnom zadatku ugledao Zagrepčanku Renatu koja je s delegacijom u pratnji Tuđmana, Mesića i Havela došla na Srđ u sklopu projekta razminiranja. U braku su od 2001. i roditelji desetogodišnjeg Mateja. Zimska baza mu je Zagreb, a želja da godišnje barem 6 mjeseci provodi u Cavtatu, što mu je lani i uspjelo.
Uskoro na 2 mjeseca ide u Sloveniju na snimanje njihovog 'Plesa sa zvijezdama', a s poslom kamermana obišao je veći dio svijeta. Ispočetka mu je, kaže, bilo teško prihvatiti da subotom, nedjeljom i praznikom, kad nitko ne radi, on ima najviše posla, ali to je i profesija koja daje puno slobode, ako si tako posložiš stvari.
Prekriven blatom
Nakon Nove TV u Zagrebu, gdje je zbog obima posla izdržao osam mjeseci u samim počecima ove televizije, prešao je u privatnu produkciju i s njima radio emisiju 'Željka Ogresta i gosti'.
- Oni su radili dosta sporta za strane televizije. Često smo snimali utakmice engleskih nogometnih klubova. Jednom smo išli u Bukurešt na Kup UEFA snimati utakmicu Steaua-Liverpool. Na autoputu u Rumunjskoj padala je kiša. Nigdje nikoga nije bilo. Odjednom je iz suprotnog smjera prema nama krenulo neko čudno svjetlo koje se ljuljalo. Nagađali smo što bi to moglo biti, je li grof Drakula, i na koncu ugledali lika u crnoj kabanici kako jaše crnog konja na zaustavnoj traci u suprotnom smjeru, noseći fenjer u ruci. Ne moram ni reći da se nijednom nismo zaustavili sve do Bukurešta - sjeća se Mario.
- Tada je rumunjski klub još imao stari stadion. Kad smo stigli, kaže meni kolega 'sad ćeš vidjeti nešto što nikad nisi vidio'. Doletio je helikopter i od kornera do kornera stao 'sušiti' travnjak jer je danima padala kiša. Pred sami početak utakmice opet se dogodio prolom oblaka, tako da sam na kraju snimanja bio toliko prekriven blatom da me navečer nisu htjeli pustiti u hotel – smije se Mario.
Skoro tri desetljeća iza objektiva
Jednom se našao u pogibeljnoj situaciji kada je snimao utrke kamiona koje su jako popularne u Njemačkoj i Nizozemskoj. Utrku od publike dijele betonske prepreke. Na jednoj utrci kamion je proklizao i zaustavio se kod prepreke iza koje je Mario snimao utrku. Srećom, jedina posljedica snimateljskog posla do sada je bila – bol u leđima.Snimao je mnoge poznate emisije i realitye za domaće i strane televizije – čak i japansku i meksičku, pa je tako 'u nas' snimao Big Brother, Masterchef s Tomom Gretićem s kojim se sprijateljio, bezbroj utrka s Nikom Pulićem, Supertalent, Farmu, Story Super Novu, Tog se nitko nije sjetio, 3-2-1 kuhaj, Pet na pet, Kolo sreće, Nad lipom 35, bezbrojne kvizove, festivale, koncerte... S koncerta Rozge žurio bi na koncert Depeche Modea, spominje kako to izgleda u stvarnosti i kako je ponekad i zbunjujuće, pa nije ni čudo da puno toga ne pamti.
Tko bi se svega sjetio kada njegova karijera snimatelja traje već punih 27 godina.
- Jednom sam u Finskoj k'o glupan išao na neko jezero bez očala za sunce, snimao sam Audijevu školu vožnje na ledu. Boljele su me oči tri dana! Nisam mogao spavati koliko sam izgorio. Poslije sam pokupovao sve očale na recepciji hotela – smije se Mario. Na kuharskim emisijama se nikada nije najeo, a u realityjima se nagledao svega što nije za javnost.
- Moj životni san bio je živjeti kao moj susjed u Cavtatu. Na žalost, umro je ove godine u devedeset i nekoj godini. On bi na prvi maja sjeo u auto u Zagrebu i došao u Cavtat. Svako jutro i svaku večer bi plivao i cijelo ljeto uživao. Prvi studenog bi sjeo u auto i vratio se u Zagreb. Osobno bih volio da sam i deset mjeseci u Cavtatu!