Malo koje čeljade unutar zidina u imeniku nema Gorov broj. Čovjek od Grada, meštar od svega, vazda spreman pomoći, baš uvijek s osmijehom. Sve to je Goran Martić. ‘Nisam ti ja od tega, nemoj mene u novine’ rekao je čim smo ga kontaktirali. Očekivano, samozatajan, a opet ga (po)zna cijeli Grad.
- Susjedima moraš pomoć’, nema više mladosti koja bi mogla skočit’ starosti, a toliko je starih u zidinama. I stalno se nešto kvari. Pala vrata od ormara, pokvarene brave, a tek lusteri, na nekima sam se baš dobro nagnjavio. Sve su to sitnice, ali ljudima puno znače. Ako su sami, znači im i da progovriš s njima minutu...
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika i OVDJE.