Kad ga pozovu imenom, ne reagira jer ga nitko blizak ne zove Ivica. U priči, u poslu i u politici je Roko, za najbliže Bobo. Da Dubrovnik ima nagradu za komunikatore godine, njegova bi lista pobijedila u kategoriji predizbornog slogana. Godinu i pol nakon izbora, samo je njegov ostao upamćen: ‘Roko nije na prodaju!‘. Gotovo će svaki sugovornik na razgovor za novinu, a zna da se valja lentrat, doć‘ imparadan. Roko nas je dočekao na ‘radnom mjestu‘, između katedrale i Kneževnog dvora, u radnoj robi, taman pripremajući palete s paprikama, tikvicama, maslinovim uljem i ostalom robom za razvest‘ po Gradu.
Posao u Velprou
Koliko si robe dosad prenio na svojim leđima?
-A, Gospe ti, ko će to znat‘! Bolje da ti ne govorim! Čitav život teglim. Od 1998., kad sam počeo radit, do danas, tone i tone robe sam prebacio na svojoj škini – kaže Roko, dubrovački karićar i gradski vijećnik.
Kad smo razgovarali prošle zime, Roko i Ivan Cetinić, njegov kolega vijećnik s Nezavisne liste, bili su na burzi rada, s privremenim ugovorima. Cetinić je 18 godina prodavao karte za zidine po ugovorima na određeno vrijeme, dio godine bio na Zavodu za zapošljavanje, i nije bio jedini s takvim statusom u Društvu prijatelja dubrovačke starine. O tome je javno progovorio za govornicom Gradskom vijeća.
- Ja sam dosad zimi radio na baušteli, s tornom i kompresorima, a ljeti bio vanjski suradnik Velproa. Kad su kolegama karićarima s Ploča raskinuli koncesije, vidio sam da Velprou treba stalni radnik pa sam prihvatio posao, a moj kolega Cetinić uspio je ono što nitko nije u 18 godina. Da nije bio vijećnik u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika, mislim bi dobio otkaz za ono što je rekao – govori Roko.
Onima koji misle da se u Dubrovniku živi samo od rentijerstva, da teške poslove radi isključivo uvezena radna snaga dok domaća čeljad leži na lovorikama, Roko poručuje: "Tako misle ovi sa strane, da Dubrovnik je to, danas dođe sedam, osam hiljada ljudi, a domaći svi leže. Nije tako, ljudi rade. Moj dan počinje u 5, ko i uvijek, a radi se dok ima posla. Nekad će vas neko počastit‘ marendom i pićem. I dobro je! Ali, radi se puno i ove sezone restorani i butige imaju krcato posla, znam po svojoj robi. Lanjske godine je bilo ponedjeljak, srijeda, petak, a danas, zahvaljujući tome što je gradonačelnik podržao moj prijedlog na Vijeću, vozi se roba i drugim danima!".
Neispunjeno obećanje
Na ovotjednoj sjednici Gradskog vijeća Ivica Roko pitao je hoće li se raspisati novi natječaj za koncesije za opskrbu povijesne jezgre posebnim vozilima.
- Što će biti sad? Gradonačelnik je odgovorio da će vidjeti hoće li raspisati javni natječaj za koncesionare ili će Grad sam preuzeti taj posao. Ja nisam koncesionar, ne znam njihove ugovore. Ovo što sad vidite, kako to funkcionira, to je privremeno dok ne završi sezona, a kako će biti poslije, ne znam vam reći – komentira 45-godišnji Mokošanin.
Ne može se načuditi vozaču kamiona koji je pošto-poto htio s Ploča u Grad pa zapeo u voltu: "Pa, to je suludo! Samo lud čovjek može ono učinit‘. Otkako radim ovaj posao, više od 23 godine, ne sjećam se da se išta slično dogodilo".
Je li ispunio obećanje da će biti mikrofon i zvučnik svakom građaninu Dubrovniku u Vijeću, sudit će birači na idućim izborima. On podsjeća na neka ispunjena obećanja.
-Ispunio sam svoje obećanje biračima, za placu, kamioni ulaze u Grad u utorak, četvrtak, petak i subotu, što prije nisu mogli. Gospodin Mato Franković je izišao u susret, a sad, situacija je uvijek nepredvidiva. Nekad imate 10, nekad 15 paleta, tko zna hoće li Revelin danas biti pun, hoće li doći 100, 200 ljudi ili niko. Svojim biračima nisam ispunio jedinu želju koju ne mogu na lokalnoj razini, a to je javna kuća – govori Roko, a je li bio u novom striptiz baru: "Stani, stani, o tome nećemo...! Ma, što ćeš, ima ođe sa strane striptiza, vragovi te odnijeli, ima koliko oćeš! Nemam ništa protiv, ali vidim sinjorine, reko bi da su kućanice, a kad radite po noći, na uru i po, dvije, nikad ne bi reko da je to ta osoba... Sve vidiš navečer. Ne bi nikad vjerovao".
Prije 15-ak dana mu je u Grad trebao doći Ričard, kolega iz Zadra, ali zbog vremenskih neprilika nije uspio. Ostaje, kaže Roko, ideja zajedničkog nastupa na parlamentarnim izborima.
Navija za realizaciju projekta Arene Dubrovnik.
- Daj Bože, niko sretniji od mene da se to napravi! Da nam dođe Hajduk pa zapjevamo: O Hajdučeee,... - smije se - "Ja sam nogometaš od djetinjstva. Uz nogomet sam odrastao s mojim kolegama Željkom Ragužem, Ivanom Cetinićem, Blažom Pezom i Marom Kristićem".
Nema, kaže vremena, pratiti sve te nogometne lige, ali mu je žao što nije mogao prihvatiti poziv splitskog gradonačelnika Ivice Puljka da iz svečane lože prati finalnu utakmicu Kupa Hrvatske, Hajduk – Rijeka.
- Moj veliki prijatelj Puljak, kojeg sam upoznao na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, na Svetog Vlaha, pozvao me na tu utakmicu, ali me posao spriječio. Hajduk živi vječno, a ja moram radit‘. A, ko će?! Evo, reci mi, ko će? Na toj sjednici sam upoznao puno dragih ljudi s kojima sam ostao u kontaktu. Slikao sam se i s predsjednikom Milanovićem. Popričali smo minut, dva. Kad me tražio, nije znao da mi je ime Ivica, a ne Roko. Mnogi i ne znaju kako se zovem. Ne sramim se svoga imena, ima više Iva i Ivica u kalendaru neko ijednog drugog imena – govori.
Neće na kotarske izbore
Svaka čast svakome, kaže Roko, ali od gradskih vijećnika najviše se zbližio s Anitom Bonačić Obradović, Slavicom Grkeš, Jasminom Derakovićem i Ivanom Tropanom. Izađu na piće, a Tropan mu je jednom i dao ruke s karićem: "Kolegice su me napale što njih nisam zvao da pomognu. Može on potegnuti, nemoj da te zavara to što on tamo sjedi, itekako može. A može i Slavica, rekla mi je: Samo zovi, kolega!".
Nešto se ovoga ljeta pisalo kako je Rokova partnerica, zaposlena u vijećnice Slavice Grkeš s liste DDS-a Pera Vićana. Roko kaže kako se njegova buduća supruga javila na oglas i da su obje zadovoljne. A kad će svadba koju je obećao? ‘Kad opadne poso, nek prođe sezona‘.
Nezavisna lista Ivice Roka neće na kotarske izbore ove godine, osim ako se ne skupi ekipa iz Mokošice. Roko je spreman imenom stati iza njih, ali bi rad u kotarskom vijeću prepustio nekome s liste. I nekoliko puta se spominje gradonačelnika Mata Frankovića, pa i kad je Mokošica u pitanju. Poslušao je prijedloge i reagirao kad su tražili reflektore, uređenje igrališta i ostalo za ovo naselje.
Kad nije u Gradu ni u Šici, odlazi u svoju Zamaslinu. Na spomen mjesta odakle dolazi obitelj Roko odmah zapjeva: "Mušule, kamenice,... Ćaći pomognem u maslinama, a ove zime zbog posla neću moć‘. Otac sve radi, kamenice, mušule, baca balune, ima svoju baštinu, uživa i mogu ti reć, kad sam zadnji put bio dole na jednom sprovodu, ljudi su rekli da para mlađi od mene. Kako to? Ne pije, ne puši, zdravo živi, za razliku od mene".