Povijesna jezgra, malo iza deset ujutro. Otužno i prazno. Prostori za poslovanje s turistima su pod ključem, a izlozi obljepljeni papirima u svim nijansama. Negdje čak vise i zavjese, kao inovacija! Tu su i natpisi o razlozima zatvorenih vrata: godišnji, pa renoviranje. Nigdje ne možeš pročitati 'zatvoreno jer nema turista'.
Zimski izgled povijesne jezgre, iako smo navikli, svake godine sve je tužniji. Dovoljno je proći ulicama, glavnim i sporednim i steći dojam da nikad nije bilo više zatvorenih objekata nego ove zime. Gradonačelnik Mato Franković prozvao je nedavno ugostitelje koji zimi zatvaraju objekte. Došla nam je filmska produkcija, kreću kruzeri, a što će gosti poljubiti vrata? Spomenuo je pravila prema kojima bi Grad, ako se ugostitelji ne dogovore, uveo rad par-nepar kako bi dio zakupaca gradskih prostora ostao dostupan. A u Gradu, uz nekolicinu domaćih zaluta pokoji gost. Isplati li se ugostitelju zbog takvih otvarati objekte? Većina je već odgovorila zatvorenim vratima. Mi smo pitali one uporne ili ludo hrabre koji usprkos vremenu ekonomskih, zdravstvenih i inih ugroza rade. Većina njih skraćeno, ali ipak rade.
- Da se isplati, ne isplati se, čisto da zadržimo personal. U nas rade domaći ljudi i cilj je zadržati ih – iskreno će Ante Matković vlasnik restorana 'Lucin kantun' koji radi cijelu godinu.
- Stranaca bude ali jako malo. Sad kad se snimala serija su dolazili. Stvarno se tih 10-ak dana nešto i događalo. Za Valentinovo je bilo rezervacija – kaže Matković.
A preporuka?
Jedan od djelatnika objekta govori nam kako su mu 'filmaši' komentirali da premalo objekata radi.
- Čudili su se što je sve zatvoreno. Tu su nekoliko dana i moraju jesti u istim restoranima. Možda je niti deset restorana otvoreno. U nas su se stvarno vraćali, prepoznaš ih, postanu kao stalni gosti. Znaju da smo ljetna destinacija ali pitaju gdje nam je zimski turizam? Dobijete lekciju. A onda nema daljnje preporuke, neće nekome reći 'pođite zimi u Dubrovnik, mi smo se baš lijepo proveli' – kaže nam ovaj djelatnik u turizmu. Vlasnik 'Lucinog kantuna' misli kako bi trebalo raditi više lokala, ali bi, s druge strane, trebalo privući i domaće u Grad.
- Naši ljudi nemaju užancu doć unutar zidina jer im je 'sneruke'. Kad bi im se ponudio besplatan parking ili prijevoz vikendom, pa kad bi bilo više ljudi, više bi i lokala bilo otvoreno, a sigurno bi i ponuda bila bolja i raznovrsnija. A što ovako, kad dođeš nema troje ljudi u cijelom Gradu, k'o grad duhova, koga će to privući – pita se ovaj ugostitelj. U iščekivanju sezone vrijeme u ovom lokalu koriste za pripremu novog ljetnog menija.
Simpatičnu ekipu srećemo ispred restorana 'Mama's'. Zima, a otvoreni! Kako to? – pitamo ih.
- Prva godina da smo otvorili u veljači. Mislili smo da će nešto biti, ali slabo. Ima jako malo aviona, ljudi slabo dolaze s autima. Nadali smo se ovome filmu ali čuli smo da dolazi catering s Kvatrića i hrani ih. To bi nas spasilo k'o Splićane Amerikanci s nosača, pa bar par dana, ali eto. Bilo je vrlo malo filmaša, izgubi se pokoji stranac ali nije to još to. U ovo doba nikad nije ni bilo toliko stranaca da se nešto događa – kaže vlasnik Roberto Radić, a slažu se djelatnici Anja Kerec i Hido Čeliković.
Nastoje pristupačnim cijenama animirati slučajne prolaznike, sve im je na 30 posto popusta.
Dva stalna gosta
- Većinom su to kave, uleti pokoji hamburger i druga hrana, koja šiša i to je to. Ima digitalnih nomada po Gradu. Mi imamo curu i dečka. dolaze svaku večer na šišu i tu rade na laptopu. Oni nas spase. Imamo dva stalna gosta - kroz osmijeh će Roberto i nastavlja u raspoloženom tonu:
- Čuvamo Stradun. Upoznavamo golubove, imamo Nikolu, Pera... dosta ih je. Kad je lijep dan sunčamo se. A kad je južina, onda je nervoza, sad se već ljudi krivo gledaju.
Da nam ne zamjere, jer južina je u điru, i mi smo krenuli dalje. Na Širokoj ni jedne stolice, kao ni iza Katedrale, u ulici od akvarija. Penjemo se na Jezuite. Arija od stolova. Posežemo za kvakom jednog lokala, a ona se otvaraju. S obje strane zbunjenost, čovjek nas kulturno, na engleskom jeziku informira kako je restoran zatvoren. Oni se samo koriste WC-om. Zahvaljujemo i usput shvaćamo kako pod 'oni' misli na tehničku ekipu sa seta 'Jack Ryana' koja je baš negdje poviše Jezuita postavljala kulisu za snimanje novih kadrova. Na Gundulićevoj golubovi. Tek jedan otvoreni objekt s nekoliko stolova i jedan banak na zelenoj placi. Prijeko je sljedeća posta. U ulici koja vrvi od stolova i stolica otvorena su tek dva restorana. 'Dalmatino' je svake zime otvoren, kako kaže vlasnik Robert Jasprica, barem da se održi kontinuitet u radu. Iako otvaraju kasnije od uobičajenog, rade i ručak i večeru.
- Ima nešto stranaca, u prosjeku odradimo 15-ak do 20 ljudi dnevno. Trenutno ima filmša, dolaze na ručak, bude nešto. Bilo je lijepo za Valentinovo imali smo 40, 50 ljudi što nas je iznenadilo – kaže Jasprica i pojašnjava kako je to bilo u sklopu Gastro dana za Valentinovo koje je gradska Turistička zajednica organizirala s dubrovačkim restoranima.
- Naš najveći problem je radna snaga, otvoreni smo da ih održimo, a to je veliki trošak kad imaš deset stalnih radnika. Kad bi se tu izašlo u susret, napravio plan. Najam kao najam jest velik, ali u odnosu prema doprinosima radne snage sigurno manja stavka – kaže dubrovački ugostitelj pa se pita:
- Tko će raditi ovu godinu? Bit će veliki problem u sezoni, nismo svjesni što nas po tom pitanju čeka. A sezona mora biti bolja. Mi smo lani odradili 45 posto od 2019. to je još uvijek malo. Ako postignemo 70 posto znači da se vraćamo na promet iz 2016., 2017., bit ću sretan i zadovoljan. Pitanje je što će biti s Ukrajinom i Rusijom, na karti to izgleda blizu, nadajmo se da će sve proći mirno.
Neće niko radit!
Biti otvoren cijelu godinu ima smisla što ćete zadržati radnu snagu, smatra Frano Banić, vlasnik objekta 'Lajk'. Isplati se isključivo manjim obiteljskim objektima, ako je veliki u pitanju, nema računice.
- Zimska priča je naporna. Ljudi kad rade većinu dana presjede, što zamara jednako kao da ste u najvećoj gužvi. Kada zimi stojite cijeli dan za pet ili deset gostiju vrlo je iscrpljujuće. Radnici u pravilu ulaze umorniji u sezonu. Objekti koji su bili otvoreni ove zime dobro će razmisliti hoće li raditi iduću zimu ili će svi kolektivno na odmor – kaže Banić pritom misleći i na svoj objekt. Nije naišao na stranca koji se čudi 'zatvorenom' Gradu jer 'razumiju da nam je ponuda okrenuta ljetnom periodu'. Cijene u objektu jesu niže ali cijena, smatra, nije presudna.
- Ljeti imate ogromnu količinu gostiju koji odlaze isključivo na mjesta s nižim cijenama, koji jako paze svaku kunu. Cijene nemaju veze s ljetom i zimom nego s potrošačem. Oni koji hoće potrošit će u bilo koje doba, može biti snijeg i tajfun, oni će sjesti i potrošiti konkretno – kaže Banić pa i on spominje problem s dostatnom radnom snagom zbog čega će 'ova sezona biti vrlo nezgodna'.
- Neće niko radit, zašto bi radili - pita se jedan dubrovački ugostitelj kojeg srećemo u điru, pa upućuje još jedno pitanje:
- Koja je svrha držat otvoreno, kome? Tuga te uhvati, prava psihijatrija.
Na stranu kafići, većina ih radi jer kava će se negdje uvijek popiti, trenutno otvorene ugostiteljske objekte unutar zidina mogao bi pobrojati i petogodišnjak. S krajem ožujka, tradicija barem nalaže, očekuje se masovnije otvaranje lokala. Pojedini se renoviraju, neki će tek osvježiti stolove piturom. A nakon sezone, nadajmo se uspješne, velika većina će opet ključ u bravu.
