Gospar Vulko Hajdić, umirovljenik i slikar, od 1983. ostvario je čitav niz skupnih i samostalnih izložbi. Punih 40 godina proveo je u prosvjeti, kao nastavnik razredne nastave samo u školi u Mokošici predavao je 23 godine. Kad uspoređuje tadašnje učenike s današnjima, uviđa poguban utjecaj 'mobitelne kulture' na djecu i mlade, no priznaje i sam da se 'uhitio u mrežu' digitalnih medija. Ne kao ovisnik, već kreativac. Jer da nije interneta, stotine FB sljedbenika ne bi se gotovo svakodnevno oduševljavale fotografijama Dubrovnika i okolice kakvi već odavno ne postoje. Gospar Vulko je, s još dvije zaljubljenice u prošlost Grada, Jadrankom Ničetić i Silvijom Filipović, uz tehničku potporu Dubravka Andrijića u jesen 2013. preuzeo ulogu administratora zatvorene Facebook grupe 'Dubrovnik u slici i sjećanjima'. Otad do danas, na društvenoj mreži teče neprekinuti vremeplov veduta dubrovačkog kraja dostupan probranim članovima grupe, a njih je oko 2700.
Najgledaniji placa i Stradun
- Vremenski raspon fotografija je od 1880. najdalje do 2000. godine. Primjećujem da fotografije starijeg datuma prikupe kakvih 20 do 30 likeova, dok one freškije, recimo iz 1970-tih, posebno ako su s place ili sa Straduna gdje ima dosta ljudi, dobiju 250 i više. Uvijek se nađe netko stariji tko će se sjetiti lica sa snimke, reći će da je bio suvremenik teti Mari ili dundu Ivu. Po objavama pratim dosege pojedinih fotografija, najbolje dosegnu 1500 osoba, a oko 400 ljudi redovito i često lajka sadržaje. Fotografije od 1970. do 1990. najbolje prolaze, dok ratne u pravilu izbjegavam jer nose teške emocije. Dojam je da se ljudi nerado prisjećaju vremena od 1991. do 1996., komentiraju ga uglavnom s 'Ne ponovilo se'.
A snimke s place, s druge strane, potaknu živu raspravu među komentatorima– otkriva nam sugovornik trendove u FB grupi za koju materijale marljivo prikuplja godinama. Planirao je svojedobno Vulko tiskati knjigu s nostalgičnim prikazom Dubrovnika, pokazati protok vremena kroz usporedni prikaz dubrovačkih mikrolokacija nekad i sad. Sam je izradio nekoliko crteža koji bi se uklopili u shemu, primjerice izmaštani park Gradac u antiko doba, prije Lovrjenca i gradskih zidina, pa Penatur dok je još tamo bila pusta hridina i danas...
- Doktor Vinicije Lupis mi je bio voljan pomoći, radio je 3 ili 4 moje izložbe. Knjiga je 90 posto završena, ali shvatio sam da u današnje vrijeme digitalizacije ne bi imala neku prođu. I štafelajno slikarstvo će izumrijeti za 20 do 30 godina, takav je trend – govori nam gospar Hajdić, rodom Mljećanin iz Babina polja koji s Dubrovnikom živi još od 1961. kad je došao u Gimnaziju, a onda finuo i Pedagošku. Osnove 'mreže svih mreža' svladao je desetljećima kasnije. Preciznije, 2007. kad mu je kći Marija u osvit Facebooka izradila profil na Zuckerbergovoj mreži. Ispočetka je Vulku FB služio za 'dozivanje' starih prijatelja. Okupilo ih se ubrzo pedesetak, 40 dobro poznatih i desetak relativnih neznanaca. Pa se FB ekipa počela dogovarati za kavu u Robnoj kući ili u Rudenjaka na Prijekome, za izlet do Primorja i Stona.
Nema problema s autorskim pravima
Nakon umirovljenja 2011. Hajdić je stao razmišljati kako što bolje ispuniti vrijeme. Rezultat je danas itekako vidljiv njegovim sugrađanima u Gradu i diljem globusa. Fotografije koje je prikupljao iz različitih izvora, muzejskih, privatnih i guglanjem, s vremenom su prerasle u veliki album. S autorskim pravima nikad nije imao problema jer se materijal ne koristi u komercijalne svrhe. Ako je autor poznat, potpiše ga se uz sliku, nikad nije bilo neugodnosti ni prosvjeda zbog objava. Na pitanje ima li force nastaviti sa šarmantnim skokovima u prošlost, gospar Vulko kaže da će trajati – dok traje:
- Nije mi teško svako malo odabrati par fotografija, po potrebi ih obraditi u Photoshopu, pojačat rezoluciju...sve radim po starinski, na stolnom računalu – otkriva ovaj entuzijast koji i izvan virtualne stvarnosti ima hrpu zanimacija. Uskoro će, povjerava nam se, na rodni Mljet u berbu maslina, a na otoku sadi i patate.