Unija za Mediteran i Zaklada Anna Lindh pokrenuli su inicijativu "Mediteranske prijestolnice kulture i raznolikosti" zahvaljujući kojoj gradovi iz 43 zemlje članice imaju priliku postati domaćini kulturnih, društveno - gospodarskih i sportskih događanja, kako bi tijekom jednogodišnjeg razdoblja promovirali svoju kulturnu raznolikost i zajedničke mediteranske vrijednosti te poticali međusobno razumijevanje i međukulturalni dijalog. Svake godine izabrat će se dva "glavna grada" sa sjevera i juga Mediterana koji će uz jasne regionalne vizije, suradnju i poticanje partnerstva, poslati poruku otvorenosti i solidarnosti u ovoj regiji. Inicijativa je pokrentuta na 7. Regionalnom forumu Unije za Mediteran u studenom 2022.
Naime, lokalne i regionalne samouprave mogu podnijeti svoje prijave do 23. srpnja 2023. godine putem internetske stranice Unije za Mediteran. O prijavi se razmišlja i u gradu podno Srđa.
- Grad Dubrovnik upoznat je s natječajem za Mediteranski glavni grad kulture i raznolikosti, razmatramo prijavu i u koordinaciji smo s Ministarstvom kulture i medija vezano za istu, naveli su iz dubrovačke gradske uprave.
Gradovi nosioci te titule bit će objavljeni u studenom tijekom godišnjeg sastanka ministara vanjskih poslova Unije za Mediteran u Barceloni. Nakon proglašenja „prijestolnicama“, gradovi će imati čitavu 2024. godinu za pripremanje aktivnosti, prije nego što u siječnju 2025. počnu s realizacijom svojih programa.
- Izražavam snažnu potporu inicijativi o glavnim mediteranskim gradovima kulture i dijalogu, navela je hrvatska ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u priopćenju poslanom iz Unije za Mediteran.
Predsjednica Zaklade Anna Lindh, jordanska princeza Rym al-Ali, istaknula je kako kultura ima moć zbližiti ljude, potaknuti razumijevanje i dijalog te stvoriti osjećaj pripadnosti. Izrazila je i uvjerenje da će ta inicijativa biti ključna u izgradnji kohezivne i harmonične mediteranske zajednice, a države članice Unije za Mediteran pokazat će svoje bogato kulturno naslijeđe i predanost promicanju kulturne suradnje i dijaloga u cijeloj regiji.
Osim što je po bogatstvu kulturne baštine skoro pa idealan grad za ovakvu titulu, Dubrovnik već ima ‘utakmica u nogama‘ kad je riječ o ovakvim prijavama. Dubrovnik je već 2015./2016. bio u utrci za titulu Europske prijestolnice kulture 2020. godine.
U festivalskoj palači bio je smješten Ured za pripremu kandidature Dubrovnika za EPK, a voditeljica Ureda za pripremu dubrovačke kandidature za EPK bila je Paula Brajević. Netko tko je tada bio u dubrovačkom timu je i znanstvenica na Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu, doktorica znanosti Ana Žuvela koja živi i djeluje u Dubrovniku.
- S obzirom da se tu prvenstveno radi o različitostima i mediteranskom bazenu, kao mjesta stjecišta i kolopleta različitih kultura, mislim da je za Dubrovnik uvijek zanimljivo da se prihvati promišljanjima o sebi u drugačijim okvirima koji nisu nužno reprezentativni i koji se ne tiču samo njegovih simboličnih i ekonomskih vrijednosti, nego koji se tiču nekih daljnjih ekstenzija promišljanja ovog grada, njegove geopolitičke pozicije i kulturnog nasljeđa i povijesne baštine. Što se tiče samog Mediterana i inicijative različitosti, tu različitost treba vrlo kritički shvatiti, onako kako jest. Znači da se ne radi samo o tome da ćemo mi našu kulturu pokazati kao dio tog kolopleta različitosti, nego koliko smo mi spremni prihvatiti druge kulture da bismo našu osuvremenili. Tu se naravno referiram na pitanje migranata, klimatskih kriza i na sva suvremena pitanja čovječanstva koja Dubrovnik vrlo uspješno ignorira. Na taj je način rađen EPK - s kritičkim pristupom autorefleksije i razmišljanjem o tome koliko Dubrovnik može biti neki stvaralački impetus na široj europskoj pozornici, a koliko može ostaviti tu reprezentativnost, ne kao cilj samo po sebi, nego kao sredstvo postizanja nekog cilja. Ako Dubrovnik bude išao na to, bilo bi zdravo da to iskoristi na taj način, za autorefleksiju, za kritičko preispitivanje svih svojih resursa, kapitala, značenja, mogućnosti, potencijala... Inače, Dubrovniku ne treba još jedna značka, Dubrovnik je grad s previše znački, napominje sugovornica te nastavlja:
- Kandidatura za EPK bila je točka u vremenu gdje se sklopio zanimljiv broj i profil ljudi, njihovih ideja i aspiracija oko toga što Dubrovnik može biti. U posljednjem periodu ne pratim analitički stvaralaštvo Grada Dubrovnika, ali iz pozicije građanke mogu reći da ne vidim da je to stvaralaštvo u nekom napretku. Ne vidim veći broj novih udruga, organizacija i aktera koji se pojavljuju na kulturno-umjetničkoj sceni, posebno na sceni bitnoj za mediteranski bazen ljudskih prava, društvene i okolišne responzivnosti. Stvari se tu više kontrahiraju, nego što se otvaraju. Dobro je što god samo da se Grad dalje ne instrumentalizira, to je nama bio iskreni cilj prilikom kandidature za EPK i to smo do kraja gurali, a mislim da je štetno sve što hiperinstrumentalizira Grad, poručuje Žuvela.
Godine 2015. Dubrovnik je zajedno s još osam hrvatskih gradova Đakovom, Osijekom, Pulom, Rijekom, Splitom, Varaždinom, Zadrom i Zagrebom krenuo po titulu Europske prijestolnice kulture 2020. Svi oni ušli su u prvi krug da bi se u drugi krug koncem svibnja 2015. kvalificirali Rijeka, Pula, Dubrovnik i Osijek. Ta četiri grada 10. su veljače 2016. predali finalnu verziju svojih kandidacijskih "knjiga". Druga, nadopunjena kandidacijska knjiga Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. bila je vrijedna tadašnjih 3 milijuna kuna. Sastojala se od tri programske cjeline: predbudućnost, zajednički smisao i zajednička povijest te su u četiri godine bile obrađene kroz 36 programa vrijednih 34,5 milijuna eura, a koje je izradilo 300 suradnika iz 70 gradova i 40 država.
U ožujku 2016. Europskom prijestolnicom kulture proglašena je Rijeka, a iz Irske je to bio grad Galway. Inače, umjetnički direktor projekta ‘Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture‘ bio je Dubrovčanin Slaven Tolj.