Danas je bilo svečano u Hotelu Dubrovnik Palace. Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije dodijelilo je nagrade svojim dugogodišnjim volonterima.
Nagrada je nazvana ‘Umjetnik volontiranja‘ po, na žalost, pokojnom volonteru Niku Lučiću koji je nosio nadimak Umjetnik.
Nagrade za volontiranje primili su za svog oca sin Nika Lučića, njegov imenjak Niko, Ružica Kristić, Ana Žuvela, Maro Kriste, za don Jerka Bana dr. Igor Borić, za Dunju Čakanić najmlađi volonter Niko Bendiš, Silvia Sokal Gojavić i Zdenka Medić.
Svi su od uprave Društva, koju čine Danica Arar, Dajana Žanetić, Antonia Kiridžija i Željka Puharić Kekez, dobili statue u obliku ruke koje su simbol volontera, izrađene u Zajednici tehničke kulture grada Dubrovnika, kojima se zahvalila voditeljica Društva Patricija Švaljek, kao i svima koji su na bilo koji način uveličali ovu svečanost.
- Naši volonteri u udruzi rade duhovne, psihološke radionice, grupne i individualne, kreativne radionice, do onih momenata u kojima pomažu članovima svojom lijepom riječju, otprate ga do wc-a, podignu raspoloženje - istaknula je Patricija.
Na početku dodjele nagrada, nakon što je BlueSounds Trio glazbom i pjesmom veličao svečanost, prisutnima je nekoliko riječi od srca rekla Danica Arar, predsjednica Društva:
- Mi smo samo jedna, ne više tako mala udruga. Rastemo iz dana u dan, ali smotana udruga i pitam se nekad tko nas uopće sastavi? Ali punog smo srca i udruga koja nikad ne zaboravlja ljude koji su nam pomogli i koji nam pomažu. Zašto? Zbog poštovanja, dragi volonteri, a vama naklon do poda. Da sam na vašem mjestu, ja bih bježala što dalje, ali eto vas tu 10 godina, pa čak i 15. Hvala vam što postojite i hvala vam što ste dolazili i po vrućinama i po kiši i onda kad vam se ne da, slušati nas i pomagati nam i to bez ikakve naknade. Zato uživajmo danas skupa u ovom svečanom danu. Završit ću jednim predivnim citatom: Jedini ispravni put je put čovjeka prema čovjeku - istaknula je Danica Arar.
Za svakoga od volontera rečena je pokoja lijepa riječ, pa smo tako saznali da je pokojni Niko Lučić dugo godina bio volonter, uvijek je bio tu kad je trebalo i strašno im nedostaje; Ružica Kristić im preko 10 godina donosi slatkiše iz obližnjeg Kraša, čuva ključ i pita kako su članovi; Dunja Čakanić odselila je u Zagreb, ali i danas nesebično radi za udrugu; Ana Žuvela trči s posla u udrugu i prisutna je na svakom događaju, a sad joj i kći volontira; Maro Kriste, za njih najbolji akademski kipar na svijetu koji im je donirao novac kad sam nije imao za kruh; don Jerko Ban koji je bio uz njih kad nitko nije; Silvia Sokal Gojavić koja ih je bezbroj puta napunila pozitivom i s njima je već 15 godina; te Zdenka Medić, njihovo ‘tajno oružje‘ koje im ide u bolnicu, nosi lijekove i čini sve što može za članove udruge.