Poslodavci u Hrvatskoj svoje radnike neće moći slati u mirovinu s navršenih 65 godina, ukoliko zaposlenik to ne želi. U radnom će odnosu moći ostati do 68. godine. Ne radi se o produljenju starosnog uvjeta za ostvarivanje prava na umirovljenje, nego o mogućnosti izbora. To je prijedlog izmjene Zakona o radu o kojem se ovih dana raspravlja među sindikatima i poslodavcima. Sretnik je onaj tko doživi mirovinu i u njoj uspije uživati u zdravlju i financijskoj sigurnosti, ali postoje mnogi i danas primorani uz penziju pristajati na četiri sata rada kako bi preživjeli.
- Ljudi će biti ucijenjeni zaradom pa će i bolesni raditi, tako da prijedlog nije dobro promišljen. Što ako iz financijskih razloga zahtjev podnesu osobe koje rade teške poslove poput pomoraca, građevinskih radnika ili vozača autobusa i kamiona? To baš nije pametno. Možda bi trebalo definirati zanimanja na koja se odnosi moguće produljenje rada – stav je dr. Branka Gjukića, specijalista medicine rada u Domu zdravlja Dubrovnik.
Postoje zanimanja u kojima je volja za duljim radom poželjna kao što su sveučilišni profesori ili liječnici koji bi mogli raditi kao mentori. Na taj se način može iskoristiti njihovo znanje i iskustvo na korist zajednice, dodaje dr. Gjukić.
-Oni neće izgarati na poslu, a korisni su kao supervizori. Takva praksa postoji u svijetu. S druge strane, turizam i ugostiteljstvo nikako ne spadaju u tu kategoriju, jer se radnici u toj industriji troše, svi oni pate od zdravstvenih problema kao što su vene po nogama, ravna stopala, bolesti kralježnice, reumatizam, i cijelog niza drugih tegoba. U prosjeku, nakon 40. godine svaki čovjek nosi barem dvije kronične bolesti. Dalje sve ovisi o genima, kako se tko osjeća i o tome kako tko nosi svoje godine. Imate turističkih vodiča koji 'trče' Stradunom u 75. godini života, a s druge strane mladića u 30. koji ne može pratiti ritam – kaže dr. Gjukić.
U kojim je industrijama, odnosno poslovima uopće moguće očekivati da će netko htjeti raditi do 68. godine?
- Sve ovisi o zdravstvenom stanju radnika i vrsti zanimanja, a postoje poslovi za koje je predug radni vijek i do 65. Tu bih ubrojila profesora tjelesnog i zdravstvenog odgoja, ljude koji stoje na traci ili blagajnicu. Nekad su blagajnice u robnoj kući sjedale i naplaćivale robu, a danas rade u potpuno drugačijim uvjetima, stalno su na nogama. Smatram da su ljudi zavrijedili poći u mirovinu još dok imaju života i mogu uživati. Nisam pobornik povećanja dobne granice – komentira Olga Muratti.
Istina, radi se o izboru radnika želi li u mirovinu s navršenih 65 godina ili raditi do 68., ali i Muratti upozorava na slučajeve gdje ljudi ustraju na radnom odnosu iako nisu u stanju odrađivati svoj posao, što u konačnici predstavlja problem poslodavcu i radnom okruženju.
- Uzmimo za primjer prosvjetu. Nekad su imali spužvu i kredu, a danas svi moraju pratiti suvremene tijekove i tehnologije. Postoje predmeti u kojima je nastavnicima s godinama teško pratiti sve te promjene, pitanje je koliko bi neki bili motivirani i u stanju raditi. Onaj tko može i želi, to je drugi par rukava. Imamo mogućnost rada na četiri sata. Strašno je ako netko poslije 65. mora raditi da bi preživio, a postoje ljudi i zanimanja koja to uistinu mogu i za koje je poželjno da rade što dulje ako žele. Kod nas bi do 68. mogli možda raditi uredski radnici ili neki liječnici. Ni među njima ne može svatko, stvar je individualne prirode. Za pozitivan primjer možemo uzeti infektologinju dr. Ljiljanu Beticu Radić čije je znanje i iskustvo iznimno dragocjeno, što se pokazalo u prethodnom razdoblju – kaže Muratti.
Također, liječnik obiteljske medicine ili pedijatar u primarnoj zaštiti primjeri su zanimanja za koje je poželjno da ostanu u sustavu, dodaje sugovornica, osobito stoga što su deficitarni.