Atrakcija su za domaće i strane posjetitelje, a za domaću čeljad u zidinama nasušna potreba. Svakodnevno se u povijesnoj jezgri smjenjuju 'izložbe' bjankarije, između prozora na špagu vise linculi, gaćice, korpići, majice i šugamani, kanavci i bječve, ventaju se na buri, lepršaju k'o bandijere. I oni koji ne suše donje rublje na otvorenom znaju da je tiramola puno više od običnog bokuna konopa, ona je simbol života, potvrda da se dalmatinski gradovi koji ih koriste još nisu pretvorili u mauzoleje.
Mamac za fureste
Princip rada sušila na otvorenom jednostavan je i učinkovit. Štedi prostor, a i vrijeme. Tiramola je zapravo dupli konop s koloturima s obje strane, a funkcionira tako da se robu pusti od sebe kad se postavi na sušenje, a privlači je se kad sušenje jednom završi.
Bez tiramole ne može zamisliti svoj dan u Gradu Srđan Kera, čuvar tradicije i predsjednik Udruge nazbilj. Na adresi Iza Karmena 2 njegovo je sušilo redovito puno robe koja privlači fureste:
- Mislim da mi imamo ovdje najviše turista koji slikavaju tiramole dok prolaze preko zidina. Ovoj u mene doma je barem 59 godina, pamtim iz djetinjstva, montirana je i prije mog rođenja. Otad do danas mijenjali su se samo koloturnici. Ja niti mogu niti želim zamisliti kako je to kad netko robu suši u kući – govori nam Kera i pokazuje prijeko prema susjedi Renati koja također njeguje istu naviku prostiranja robe.
Nedaleko njega stanuje obitelj Zijadić. Renatina kći Mirela, novinarka Libertas TV, u tiramolama vidi i baštinu i suvremene trendove, sve u jednom:
- Prije par godina bilo je razgovora o ukidanju tiramola ne samo u Dubrovniku već i u drugim hrvatskim gradovima jer, zamislite, nagrđuju vanjski izgled kuće, zgrade. Srećom ta ideja u Dubrovniku nije zaživjela. Pa to mi je isto kao da je netko rekao 'ajmo ukinuti Linđo, koga briga za stare narodne plesove, okrenimo se modernome'. Tiramola čini našu kulturnu baštinu. A to da nagrđuje vanjski izgled kuće mi se čini da je više uvedeno pravilo radi turista, jer naši vodeći očito misle da je sramota kad turist šeta ulicama našeg grada i vidi da se suše nečije gaćice. A ne shvaćaju da to kod turista, iz bilo kojeg kraja svijeta dolazili, izaziva, malo je reći, oduševljenje – kaže nam Mirela koja je kao licencirani vodič dosta puta šetajući s gostima preko zidina ačenavala upravo na tiramole kao na znak da u povijesnoj jezgri još ima života.
Ma kakva sušilica?
- Sve manje i manje, ali ga i dalje ima. Turisti bi ih s oduševljenjem fotografirali i komentirali kako nam zapravo zavide i da su svjesni zašto na taj način sušimo robu.
Tiramola je sastavni dio života svakog grada na moru. Talijanima, primjerice, ništa nije čudno kad vide na koji način sušimo robu, dok će vas Korejci s takvim oduševljenjem i osmijehom na licu fotografirati pa se ne bi čudila da je nas dosta završilo u nekom azijskom časopisu. Kao vodič sam susrela dosta turista raznih nacija koji su mi rekli da koriste isti način sušenja robe kao i mi, te da im tiramole nisu potpuna nepoznanica – priča nam ova mlada Dubrovkinja iz spomeničke jezgre.
- Zar nije odgusta za viđet' šarenilo robe koja se suši na sunčevim zrakama, pogotovo kad šetate kroz uske uličice povijesne jezgre? Prije je tamo bilo normalno da u svakoj ulici vidite barem dvije tri tiramole, a danas kad ih ugledate to je prvi znak da tu još živi naše čeljade, a ne turist. Jer oni odu u praonicu i tamo i operu i osuše robu. Kaže moja mama, dobra je sušilica, ali ne može se mjeriti sa tiramolom. I tako jest – uvjerena je Mirela kojoj je pravi doživljaj prošetati gradskim ulicama, Karmenom, Svetom Marijom ili ulicama koje spajaju Prijeko s Pelinama i vidjeti to šarenilo, razne oblike robe i zamamni miris omekšivača koji se širi ulicom.
- Osim što su tiramole naša tradicija, po meni daju taj jedan poseban touch. I zamirišu ulice, pored ovih svih restorana koji užasno smrde na ulje. Nikakve sušilice, tehnologija, ni bijela tehnika neće moći zamijeniti tiramolu, svjež zrak i sunce. Isto tako moramo biti zahvalni što imamo ovakvo vrijeme i možemo staviti robu da se osuši na suncu, a ne u metalnoj kutiji koja na umjetan način proizvodi toplinu – ističe Mirela za koju su tiramole dio tradicije i dašak života.
- Ne smijemo nikad dopustit' da ostanemo bez njih jer je netko odlučio da narušavaju izgled zgrada i kuća – kaže nam ova mlada stanovnica Karmena.
Grad Dubrovnik se oglušio
Mirelini sugrađani još se s nelagodom sjećaju priče o 'embargu' na tiramole na EU razini koja se zahuktala u ljeto 2019. godine. Dubrovačka gradska uprava promptno je reagirala na tu, za njih i građane, nesmislenu zabranu:
- Grad Dubrovnik neće uvesti mjeru o zabrani sušenja odjeće na tiramoli na balkonima i prozorima iz razloga jer bi takva mjera bila protivna tradiciji', poručili su iz Grada Dubrovnika, ne želeći slijediti primjer nekih priobalnih sredina koje su prepoznatljivi simbol Dalmacije eke koji su ovu prepoznatljivost naše obale odlučili trajno dokinuti novim Zakonom o komunalnom redu.
Glavni argument za ovu restrikciju 'tvorcima' bila je odluka da treba stati na kraj samovolji pojedinaca čija otvorena sušila kvare izgled mjesta. Rečeno je tad da radi kapanja vode iz mokre odjeće tiramole predstavljaju i izuzetnu neugodnost prolaznicima. Reakcija općina i gradova kojih se zabrana dotaknula bile su burne, jedino je Mljet prihvatio novu regulu, no poslije se s Odisejeva otoka o njoj nitko nije očitovao.
