Pojava ćelavog ibisa, ptičje vrste koja je u Europi i Hrvatskoj izumrla još u 18. stoljeću, dočekana je kao mala ornitološka senzacija. Udruga Biom izvijestila je Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije da je ženka ćelavog ibisa (Geronticus eremita) po imenu Gipsy viđena na području doline rijeke Neretve.
-Nakon što je odletjela s Brača, Gipsy se samo kratko zadržala na Hvaru, odakle je svoj put nastavila prema našoj Županiji. Prvo je sletjela u Slano pa nastavila put prema dolini rijeke Neretve gdje se trenutačno nalazi – istaknuli su iz županijske JU na temu pojave ćelavog ibisa koja se dogodila zahvaljujući projektu LIFE Northern Bald Ibis, kojim se provodi reintrodukcija s jedinkama iz zatočeništva u Njemačkoj i Austriji.
-Za ove ptice uređeno je hranilište u sjevernoj Italiji, no ipak prije odlaska tamo odluče letjeti i našom zemljom. Sve jedinke su opremljene GPS uređajima koji prate njihov let. Ovu rijetku pticu može se pratiti putem aplikacije Animal Tracker, u koju se mogu unijeti fotografije i informacije o njihovom opažanju – kazali su o ptičjoj vrsti čije su se posljednje jedinke davno gnijezdile u Istri. Riječ je o ptisi selici koja boravi u polupustinjskim ili stjenovitim predjelima, često blizu vodotoka.
- Obožavali su je i drevni Egipćani, a danas bilježi svega dvjestotinjak jedinki, koje žive na području Sjeverne Afrike te na Bliskom istoku – spoznaje su o rijetkoj ptici koju nam je potvrdila i upraviteljica Zavoda za ornitologiju HAZU-a dr. Jelena Kralj:
- U prošlosti se ćelavi ibis gnijezdio na Alpama, a danas su poznate njegove populacije u Siriji koju je zbog tamošnjih događanja teško pratiti, te u Maroku. Iako se radi o ptici selici koja mijenja lokacije, svaka ima GPS odašiljač i na društvenim mrežama ljudi mogu javiti o njezinom kretanju – naglasila je dr. Kralj i dodala kako je svaka ovakva ‘pojava‘ vrijedna za razvoj ornitoturizma. Budući da je dubrovački akvatorij, a posebno otočići Mrkan i Bobara, poznat kao gnjezdilišta galeba klaukavca, pitali smo zagrebačku ornitologinju bi li se taj lokalitet mogao turistički valorizirati:
- Mislim da je galeb klaukavac loš izbor, iako slovi kao simbol Dalmacije, opjevan u Oliverovoj pjesmi. Radi se o vrsti koja nije pretjerano atraktivna i nekako je sveprisutna, vidimo je u lukama, na krovovima i naravno smetlištu, što baš nije privlačno. No, kad smo kod toga, vrijedi spomenuti Mljet gdje je čest gost sredozemni galeb. Dok je klaukavca na desetke tisuća, sredozemni galeb ima tek oko 30 parova koji je gnijezde između Lastova i Mljeta i tek bi ih trebalo turistički valorizirati – smatra stručnjakinja.
Potvrđuje kako je delta Neretve i izvan nacionalnih okvira najbolje mjesto za promatranje ptica tijekom cijele godine. Razlog obilju vrsta je što se u ušću slana voda miješa sa slatkom, a pješčani sprudovi stvaraju plićake i mulj idealne za život organizama kojima se hrane ptice iz različitih skupina.
I dok je u Hrvatskoj promatranje ptica još u začecima, bird watching je u Ujedinjenom Kraljevstvu odavno tradicija. O tome svjedoči i naš Englez, Mark Thomas:
- Promatranje ptica postaje sve popularnije među europskim turistima. Ujedinjeno Kraljevstvo najveća je europska izvorna zemlja za turizam promatranja ptica, a slijede je Nizozemska i Njemačka. Postoji više od 2300 prirodnih rezervata diljem Ujedinjenog Kraljevstva i oni su očito vrlo popularni među promatračima ptica. Nešto više od polovice stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva, njih čak 53 posto, hranilo je vrtne ptice tijekom posljednjih 12 mjeseci – kaže Thomas. Priznaje kako su na Otoku nažalost iskorijenili brojne vrste ptica, no na sreću ih je preostalo dovoljno za zadržavanje bioraznolikosti.
