Nekad su se ljudi borili za neki status, za neko poštovanje, za neku karizmu. Bio on pronalazač automatskog podizača spolnog organa iz neaktivnog u aktivni položaj ili nenadjebivi lopov. A njegovo dijete? To je Matov mali – bilo je dovoljno reći. Najobičnija lijenčina i aktivni mješač jaja. Na osnovu sličnih priča imate loše doktore, advokate, glumce, brijače, pjevače – Matov mali nikad nije uspio dosegnuti karizmu vlastita oca, cijeli se život šlepo na njegov račun i osto je ono s početka priče – Matov mali.
Danas se status isključivo broji gotovinom. Nema ti tu, brale moj, intelektualna nadmoć, organizacijska sposobnost, vrijedni rad i upornost. Ma, kua. Moš bit glup ko beton, moš imat karizmu ko slon u staklari, moš bi lijen za pofizdit, ali ako imaš lovu, kupiš status zajedno u paketu s karizmom. I onda ne trebaš ni hebavat ako ti se ne da. Platiš glupu sisatu plavušu koja će za novine izjavljivat kako si prvoklasni hebač, a ti zakopaš kua u pijesak i čekaš potres. I onda izlaze naslovi po novinama – Karizmatični Koko Pizdić – Mlatimudan prebacio jaja s lijeva na desno! Događaj stoljeća! A što radi taj, čime se bavi? Šeta muda ovuda. Ah, da, i kupio je nekakav nogometni klub.
Malo se spetljo s ruskom mafijom pa ga sad hebu, a jebiga, treba čovjek nešto malo i radit. Pogledaj ti, molim te, ko ti danas ima status. Lezilebovići, mlatimudani i jeboludizbunjenog. Neki ministri iz Pripizdine Donje s čoporom djece, seoskim kompleksima i sukobom interesa koji su sad vlasnici pola Straduna.
Neke polupismene kokoši i tuke, ukratko – pernata stvorenja - koje su pootvarale sumnjive butike sa sumnjivim ortacima pa prodaju robu sumnjivog porijekla stečenu uglavnom u znoju leđa svojih. Neke face kojima medij služi kako bi s celebrityjima bili na ti i primitivno ih tapšali po ramenima pitajući: Je li, bogati, hebe li se štogod? Neki sitni šljakeri sa sitnom dušom koji kafenišu s nekima od ovih gornjih pa idu putem i viču:
Ja sam dobar s onim što je dobar s onim. Samo me krivo pogledajte i hebali ste ježa! Osim klasičnim simbolima, status se mjeri i pojavljivanjem u novinama. (Pa taman da si faca s potjernice. Wanted 10.000 eura. Života mi moga, za te bi pare prijavila samu sebe!) Kao slučajno, kao spontano. Kad ga snimi i još mu pogodi ime, ovaj doživljava ekstazu. Ma, trebo sam stavit Guccijevu krovatu! I čiste bječve. Ma, trebo me snimit slijeva. Zdesna mi se vidi babura. I mosur. Naravno, u tome najviše uživaju oni koji misle da imaju status. Fali mu porijeklo – naime, nije Matov mali, fali mu lova – živi od bijedne prosječne hrvatske plaće, fali mu ugled – svi govore kako je kreten na kvadrat i uvaljivač lokalnim vlastima.
S obzirom na mater koja još naganja ovce, jako je bitno isturit onu jedinu lažnu Guccijevu krovatu. Jer, kad ulazi u prostoriju, prvo ulazi Gucci, a nakon po ure mlatimudan. Glavom, bradom i mudima. Prema svom poslu postavlja se ko da je to ispod njegovog ranga jer je on predodređen za visoke položaje. Koji, nekim čudom, nikako ne dolaze. Bez obzira kome i koliko puta pofumo. Zato o svom poslu više priča, i to s laganim prijezirom, nego što ga stvarno radi. A ja? Nisam Matova nego Mihova mala i živim od ispodprosječne hrvatske plaće. Ne fizdim ludih, nego radim ko pas. Očekujem da me uskoro stave na novčanicu. Ko nekad Aliju Sirotanovića.