MA ‘KO JE VIDIO RADIT ‘ KAD ZAHLADI Već tonemo u zimski san, a hoćemo turizam kroz cijelu godinu?!

I evo nas opet, od kupanja do smrzavanja, u jedan dan! I tako svake godine. Kao da je netko pritisnuo prekidač i prebacio nas s kratkih rukava na zamotavanje šalpom. Dubrovnik nema razgraničena godišnja doba. Raspon ide od blistavog dana, sunčanog i vrućeg ili puše i studeno je. Nema zlatne sredine, nema mekih jesenskih boja i žutog lišća. Prekrasne boje jeseni u Velikoj Britaniji ili središnjoj Hrvatskoj ovdje možemo vidjeti jedino na zaslonima kompjutora.

Nakon što je (i) listopad zakoračio u prekrasno “bablje ljeto”, s brda se spustila hladna bura, ohladila more i rastjerala svu toplinu te nas okrenula prema zimi i razmišljanju o pozitivnoj (ne, ne “onako” pozitivnoj) sezoni. Što nam zima donosi? Vjerujem da će ove godine biti više konferencija nego što je bio slučaj prošle godine. Također vjerujem da će ova zima biti vrijeme za planiranje, promišljanje i reorganizaciju.

S dvije godine pandemije iza nas trebamo (ili bismo trebali) biti mudriji i bolje procijeniti što možemo, a što ne. Vjerujem da ćemo i dalje biti podijeljeni na dvije grupe, cijepljene i protivnike cjepiva. Kad bismo samo uspjeli dosegnuti procijepljenost potrebnu za normalno funkcioniranje, onda bi, što se mene tiče, antivakseri mogli prosvjedovati do mile volje.

Nek' prosvjeduju

Prosvjeduju zbog nečega što nije obavezno. Kao da prosvjeduju jer ne žele jesti sladoled. A ostatak populacije govori “pa ne jedite onda taj sladoled, ljudi moji.” Dok se polagano spremamo na zimski san, palimo grijanje i vadimo zimsku robu, uživamo u činjenici da je za nama vrlo uspješna turistička sezona.

Usprkos velikom pesimizmu kojeg smo imali na početku godine, sezona, odnosno, zarada od turističke sezone bila je znatno veća od očekivanog. Iako su zbog borbe s Covidom pojedinci zazivali “zatvaranje države” i situaciju poput one na Novom Zelandu, dokazano je da nisu bili u pravu. Od sredine srpnja pa do kraja rujna bili smo totalno puni. “Repovi” odlične sezone vuku se još uvijek, i u listopadu. Međutim, muči me jedna stvar – kako to da Zračna luka Split ima toliko više putnika od Dubrovnika?

To je pitanje koje se protezalo kroz cijelu godinu, na svim poslovnim sastancima kojima sam nazočio kao novinar. Splitska zračna luka u 2021. godini imala je najveći promet putnika, čime je oduzela titulu Zagrebu. U svakom slučaju neobično je da zračna luka na obali ima više prometa od glavnog grada. Što to Split radi, a mi ne? Dok je broj putnika u rujnu na splitskom aerodromu bio 330.000 u Dubrovniku ih je bilo 208.000. Zagreb će ove zime zahvaljujući niskobudžetnom avioprijevozniku Ryanairu biti povezan s mnogim destinacijama. A mi, mi ćemo na drugu stranu spavati zimskim snom, čestitajući sami sebi kako smo bili mudri i sretni pa imali odličnu sezonu.

Čestitam!

Odavno sam se ostavio promišljanja o ideji zimskog turizma u Dubrovniku. Jednostavno nije moguće iz više razloga. Nije da nemamo mogućnosti, problem je u našim glavama, jednostavno ne želimo radit zimi. Nije stvar ni nedostatka kreativnosti nego nedostatka potrebe. Ljetna zarada dovoljna je da pokrije troškove života zimi, u većini slučajeva, i jednostavno nas nije briga, lijeni smo.

Nećemo imati letove po zimi jer nitko ne želi letjeti ovdje, a i zašto kvariti zimski san. Da se zovemo Hamburg, Belfast ili Manchester, bi li naši aerodromi zimi zjapili prazni? Ali, jednostavno, stav “samo rad, ništa igra” nama nije prirođen! Karakteristično je da sve kreće sa školom, važno je proći, a ne biti izvrstan. Svi smo sretni s prolaskom, s prosječnošću. Međutim, biti prosječan na destinaciji svjetskog glasa, ipak je malo ironično. “Većina ljudi sretna je s prosječnošću. Većina je sretna kad je nevidljiva u moru lica,” napisao je Robert Kiyosaki, američki poslovnjak. Dobra noć, vidimo se na ljeto!