In Vino Veritas! Tako je, u vinu je istina, a istina je da su hrvatska vina svjetska klasa! Jesam li ljubitelj vina? Pa ne baš. Poznajem li vina? To da. Ove dvije izjave možda su kontradiktorne, međutim obje su istinite. Prije nego sam doselio u Dubrovnik radio sam u vinarskoj industriji u Velikoj Britaniji.
Jesam li bio znalac po pitanju okusa? Ne. Radio sam na “prvoj liniji” kao prodavač visoko kvalitetnih i skupocjenih vina sa svih strana svijeta, za klijente (vrlo bogate klijente) po Velikoj Britaniji.
Najbolji gulaš ikad
Taj sam posao obavljao desetak godina i u tom sam razdoblju isprobao valjda najkvalitetnja vina koja postoje na svijetu, od klasika iz francuskih vinograda preko vina iz Novog svijeta – Čilea, Novog Zelanda i drugih dalekih krajeva. Kao što sam već rekao, nisam veliki poznavatelj okusa, međutim, ipak sam skupio podosta znanja o vinima.
U “prošlom životu”, onom u Londonu, imao sam doma mali vinski podrum koji je sadržavao respektabilnu kolekciju boca, neke s vrlo vrijednim “naljepnicama”. S obzirom da nikad nisam bio konzument božanskih kapljica, većina boca je skupljala prašinu. Međutim, moja supruga je pronašla ulogu za ove dragulje. Sjećam se jednog dana kad sam se vratio doma s posla, ulazim i zapahne me božanstvena aroma. “Oh, ovo se čini izvanredno,” rekao sam supruzi koja je upravo miješala gulaš na špaheru. “Daaa, upotrijebila sam jednu od onih prašnjavih boca vina,” dodala je s osmijehom.
U tom trenutku ugledao sam otvorenu bocu vina 1970 Chateauneuf du Pape! “Nisi valja…jel’ da nisi?” šokirano sam upitao. U njenu obranu mogu reći da je to bio najbolji gulaš kojeg sam ikad u životu pojeo što ne iznenađuje s obzirom da je sadržavao vino vrijedno više od 100 funti, a moram reći da je to bilo prije 30 godina.
Danas se u svijetu vina diže jako puno (previše) pompe i halabuke, a sadržaj čaše opisuje se s mnoštvom pridjeva i kićenih riječi. Od tekuće Viagre pa do mirisa mokrog psa. U žargonu rekli bismo puno hypea. Međutim, kad zaobiđete tu šumu riječi, pompe i hype, zna se koje je vino dobro, a koje ne. Iz iskustva znam da kod nas ima jako dobrih i kvalitetnih vina, za što je prošli tjedan stigla i potvrda s jednog od najvažnijih vinskih natjecanja u svijetu, Decanter World Wine Awards, koje se održava u Londonu.
Bravo za naše vinare
Bez obzira što Velika Britanija nije poznata po vinima, tamo je centar prodaje i događaja vezanih uz vinsku industriju. Sve to, naravno, zahvaljujući klijenteli i gastro sceni. Na ovogodišnjoj ceremoniji hrvatski su vinari zasjali poput najsjajnijeg sunca nad Jadranom. Od 480 predstavljenih hrvatskih vina, njih čak 360 osvojilo je neku nagradu, bilo, zlatnu, srebrnu ili brončanu. Prema objavljenim rezultatima čak 25 zlatnih medalja. Svaka čast! Zbilja izvanredan rezultat koji će zasigurno dovesti do zanimanja za hrvatska vina na svjetskoj vinskoj sceni. Istina je, da, In Vino Veritas! Neka od nagrađenih vina podrijetlom su s juga zemlje. Nikad nisam sumnjao u kvalitetu vina koja (rijetko) pijem, jedino me mučila količina.
Na primjer, dok Italija svake godine proizvede milijardu litara vina, Hrvatska proizvede 70 milijuna litara. Ne možemo reći da kod nas ne postoji tržište, međutim ono je “preusko”. Sve je to u redu, kvaliteta je tu. Pred nama je veliki izazov promocije naših vina turistima. Kao što sam rekao jako puno se govori o vinima, ali ponajviše o francuskima. Puno sam se puta našao u situaciji da gledam kako turisti u restoranu biraju francuska vina, povrh naših fenomenalnih i čak usprkos preporuci da kušaju lokalno vino. Moramo biti agresivniji i poduzetniji u promociji onog što imamo i zašto smo mnogostruko nagrađeni.
Nemamo se čega sramiti, naprotiv, možemo biti vrlo ponosni. “Pivo je napravio čovjek, a vino Bog,” rekao je Martin Luther. Vjerujem da bi se Dioniz i Bakus složili i visoko podigli palčeve u zrak za hrvatska vina! U zdravlje!