U sklopu književno-kulturnog festivala "Grad od riječi" (od 10. do 12. listopada) kojim dubrovački ogranak Matice hrvatske obilježava 70 godina djelovanja, održat će se 12. listopada s početkom u 18.30 sati predstavljanje knjige "Pisma iz vječnosti" novinara Željka Andrijanića. Uz autora, knjigu će predstaviti ravnatelj Srednje škole u Grudama, profesor Mladen Leko, predsjednica dubrovačkog Ogranka Matice hrvatske Ivana Grkeš i docent na Fakultetu za medije i odnosne s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku, Đorđe Obradović.
- S Dubrovnikom sam se upoznao prije punih deset godina i scenu koja je po mnogima najvažniji događaj ovog romana imao sam pred očima. Netko je rekao da je ovo knjiga o uzvišenoj ljubavi, a valjda takva ljubav mora biti i potresna i šokantna jer će čitatelj imati priliku vidjeti kako se gradi jedan svijet, a onda se ruši kao da nikad nije postojao. I u jednom trenutku nestaje. No, život je čudan, nepredvidiv, i taj glavni lik Kristijan koji je do jednog trenutka mislio da ima sve, nakon brojnih godina i poslovnih uspjeha u medijima, shvaća da je imao sve upravo onda kad je mislio da nema ništa, kad je imao samo jednu Doru i život u oazi maloga grada - govori Andrijanić za Dubrovački vjesnik.
Posebno se osvrnuo na predstavljače knjige.
- Kad su predstavljači u pitanju tražio sam one koji su snažno povezani s Dubrovnikom. Tako je primjerice Mladen Leko, najdugovječniji srednjoškolski ravnatelj u povijesti BiH koji je nedavno otišao u mirovinu, ali ne miruje, godinama živio i radio u Dubrovniku. Đorđe Obradović bio je moj profesor na studiju Novinarstva u Mostaru i to je genijalan tip čije smo rečenice upijali. I zatim Ivana Grkeš, žena koja je udahnula novi život Matici hrvatskoj u Dubrovniku i kojom bi se svaka kulturna organizacija, bilo gdje u BiH ili Hrvatskoj, mogla ponositi. Predstavljanje knjige je od 18.30 u subotu u Lazaretima, lađa 1, i vjerujem da ćemo svi uživati - istaknuo je Andrijanić koji je ustupio i odlomak knjige:
I što ćeš sad bez mene, frajeru? – upitala je Dorica dok smo stajali na terasi hotela Libertas u Dubrovniku. Slavili smo petu godišnjicu mature. One posljednje, veličanstvene noći naše srednjoškolske generacije slavlja nije bilo. Zbog rata. Zato je pao dogovor da se okupimo na petu obljetnicu. Nadajući se da rata više neće biti. Dora se nakon studija odlučila dodatno školovati, i to u Americi.
– Neću biti bez tebe. I kad odeš, bit ćeš u mojim mislima. A valjda ćeš i dolaziti ponekad.
...
Dorotea Mihanović i ja proveli smo dvanaest godina u istom razredu. Bili smo nerazdvojni sve te godine, i u osnovnoj i u srednjoj školi. Povezani velikom, čistom ljubavlju kakva se samo u knjigama može naći. Razdvojio nas je i s vremenom udaljio naš studij.
Ona je marljivo studirala i polagala ispite, a ja sam uz studij radio kojekakve poslove i polako zaostajao. Kao da smo trčali različitim životnim stazama, daleko jedno od drugoga, nesvjesni da žrtvujemo svoju ljubav. Nije se ona nikad ugasila, ali u onom vrtlogu naraslih obveza kao da smo je prepustili hibernaciji. A onda se iznova rasplamsala kad je Dora završavala studij.
Moju Doroteu svi su zvali Dora, a ja i njezini najbliži Dorica. Lijepo je zvučalo. Njezino ime značilo je „dar Božji“.
Dubrovnik je večeras izgledao prelijepo. U noći kad sam imao osjećaj da se raspadam zbog Doričine najave odlaska, vraćao me u život svojom ljepotom.
Inače, autor dijeli pet primjeraka svog djela čitateljima Dubrovačkog vjesnika, a sve što je potrebno napraviti jest poslati ime i prezime na mail: zeljko.andrijanic@vecernji.net
Andrijanić će sretnim dobitnicima donijeti potpisane knjige na predstavljanje u Lazarete te ih uručiti nakon predstavljanja.