StoryEditor
KulturaDUBROVAČKI GLUMAC O DRUGOJ DRAMSKOJ PREMIJERI 70. IGARA, GLUMI, UDRUZI "ARTERARIJ" I MANJINAMA U TEATRU

ROMANO NIKOLIĆ Kažu kako ove godine nema Držića na Igrama, a cijeli je Grad zbog pohlepe postao "Skup"

19. kolovoza 2019. - 12:16
Romano Nikolić dramski je umjetnik kojeg dubrovačka publika dobro poznaje. Što na daskama Kazališta Marina Držića, što na ambijentalnim pozornicama Dubrovačkih ljetnih igara, Nikolić se redovito iz Zagreba vraća u svoj rodni grad. Osnivač je i voditelj umjetničke udruge „Arterarij“ koja je 2017. za projekt „pogledajme“ dobila Nagradu hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti. Upravo tu predstavu Dubrovčani su imali prilike pogledati u Lazaretima u srpnju 2018. Nikolić je redatelj predstave „Posljedice“ koja je u produkciji Arterarija i KMD-a premijerno izvedena u studenom 2018. u dubrovačkom teatru. Nikolić je Nagradu hrvatskog glumišta dobio dva puta: 2013. za najbolje glumačko ostvarenje u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mladež i to za ulogu Sina u predstavi „Djevojčica na žigicama“ Hansa Christiana Andersena u režiji Marka Jurage te 2016. za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina u kategoriji „Drama“ i to za ulogu Mirka Bradarića u predstavi „Duša od krumpira“ Rade Jarka u režiji Ozrena Prohića.

Zadnje dvije godine na Dubrovačkim ljetnim igrama glumio je u uspješnici „Marin Držić – Viktorija od neprijatelja“ čiji dramaturški koncept i oblikovanje teksta potpisuje Hrvoje Ivanković, a režiju Ivica Boban. Nikolić je u podjeli druge dramske premijere 70. Igara „Geranium“ prema istoimenoj pripovijetki Iva Vojnovića te pripovijetki „Otok“ iz zbirke „Molitve na šetalištu“ Antuna Šoljana u režiji Marine Pejnović koja je na rasporedu 20., 21., 22., 23. i 24. kolovoza u parku Umjetničke škole Luke Sorkočevića s početkom u 21.30 sati što je bio više nego dovoljan povod za razgovor za Dubrovački.


NA MOMENTE SE ČINI KAO "EKVINOCIJO"


Što donosi „Geranium“?

„Geranium“ donosi pitanje samoće, to je nešto što nas u današnjem vremenu konzumerizma i svega što nas „buba“ s reklamnih panoa izdvaja jedne od drugih. To je samoća koja nas ujedno i povezuje. „Geranium“ je priča o odlukama u životu koje dovode do samoće, a isto može biti aplicirano na svakoga od nas. Mislim da je važno baviti se time sada, nekako se i izvan „Geraniuma“ bavim tim stanjem kad ostaneš sam - što je to kad nekako pokušavaš u tom stanju pronaći neku promjenu, katalizator te učmalosti, stagnacije ili nečega što je repetitivno i što se ponavlja iz dana u dan. Svakako, potpuno korespondira s nama danas.


Što je Vaš lik u svemu tome?

Rekao bih da je on „suradnik u samoći“. Igram Harona, igram fauna, to je kip u vrtu, Marin suputnik od njezinog rođenja dok ne napravi najveću promjenu u svom životu, dok ne umre. Jako lijepo mi je to igrati jer većina ljudi smrt doživljava kao nešto loše, kao nešto čega se treba bojati, a ja je smatram oslobođenjem. Radio sam ovu ulogu tako da budem Marin najbolji prijatelj.


Mnogi su propitivali koliko u predstavi ima odnosno nema Vojnovića.

Mogu reći da Vojnovića ima puno. Bez obzira na koncept i režiju...

Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika! 

loading...

Izdvojeno

12. srpanj 2020 00:32