Glazbeni program 72.Dubrovačkih ljetnih igara pamtit ćemo po uzletu u odnosu na prošlogodišnji. Naglasimo da su svi izvođači, kako solisti tako i ansambli, zadovoljavali visoke kriterije koje Igre s opravdanjem postavljaju. Međutim, mnogi nastupi nisu bili prilagođeni ljetnom festivalu. Recimo, imali li smisla da službeni dio traje više od dva sata? Ili da večer izgledao kao da je izvođač „utrpao“ sve skladbe koje će u nekom drugom gradu izvesti u budućnosti pa mu Dubrovnik služi kao generalna proba? Ili da zvučna najava – poput „igrokaz za djecu“ – u samoj izvedbi nema dodirnih točaka ni s jednom riječju u naslovu? Organizator bi unaprijed mogao intervenirati u svakoj od navedenih stavki. Postaviti uvjet? Pa i to. Ovako, ponekad smo imali osjećaj da nisam organizator ne zna što će čuti i vidjeti.
Nedostaje domaćih skladatelja
U glazbenom programu hrvatski su skladatelji bili nedovoljno zastupljeni. Na nacionalnom bi festivalu makar domaći izvođači trebali izvesti i neko domaće djelo. Pogotovo kad je riječ o obljetnicama. U godini Borisa Papandopula mnogi neiskusniji festivali obilježili su njegovo stvaralaštvo, davši mu poseban naglasak. Na Igrama se, osim Hrvatske mise, nije našlo niti jedno njegovo djelo. Propust, tim više što je Papandopulo bio često i rado viđen gost Dubrovnika. A mnoga je djela posvetio dubrovačkim umjetnicima i ansamblima.
Operne arije nisu opera!
U razgovoru za Dubrovački vjesnik intendantica Dora Ruždjak Podolski je rekla: “A za sve ljubitelje opere - čak tri svjetske zvijezde ovoga ljeta...“ Međutim, operne arije nisu opera! Zaista smo uživali u glasovima svih ovogodišnjih vokalnih solista. Ali, još radije bismo uživali i u nekoj komornoj operi. Petnaest dana prije početka Igara osiječko-dubrovačke glazbene snage u Dvoru su upriličile operu. Poštujući sve epidemiološke mjere: mali broj solista, komorni ansambl, stilski stol i nekoliko stolica – i cijeli Dvor je igrao zajedno s izvođačima! A operna publika došla na svoje. Sjetim se riječi gospara Frana Čale koji je u jednom razgovoru istaknuo kako je šteta što komorna opera nije dio stalnog repertoara budući da je Dvor idealan za takve projekte.
Četiri velika propusta
Idemo kronološki. Prvo: Plesna predstava Skupa prema koreografiji Petre Hrašćanec izvedena je u Lazaretima u nedjelju 8. kolovoza. A u programu Igara bila je najavljena za ponedjeljak. Ta je promjena objavljena tek par dana ranije što je sigurno onemogućilo dolazak dijela potencijalne publike.
Drugo: U istoj su večeri Igre priredile dvije kulturne manifestacije posvećene Dubrovniku. Njihovi termini su se preklapali, odnosno, promocija petog sveska „Velika povijest dubrovačke glazbe“ Miha Demovića održana u Sponzi trajala je i u vrijeme početka drugog dijela projekta „Dubrovnik na glazbenoj hridi“ u Dvoru. A sve se to događalo 10.kolovoza, na festu sv.Lovra koji je u Gradu važan ljetni blagdan. Pa je te večeri suživot Igara i Grada pao na ispitu.
Treće: Igrokaz za djecu koji je imao čak četiri (4) termina u Kneževom dvoru bio je potpuni promašaj. Hvalevrijedna želja Igara za odgajanjem mlade publike postigla je, ako išta, suprotni učinak. A Igre trebaju znati da su se mladi i oni najmlađi Dubrovčani desetljećima odgajali i tako što su prisustvovali provama predstava upijajući i tekst i atmosferu, i tako što su bili dio redovne publike. I to ostali i dan danas.
Četvrto: Za nastup Komornog sastava Harlequin Art Collective Igre nisu organizirale prijevoz do ljetnikovca Bunić Kaboga. Tako da se publika morala snaći kako zna i umije. Svi znamo da do ljetnikovca nije moguće doći redovnom autobusnom linijom. Šteta i za izvođače i za publiku.
Postoje još neke zamjerke. Recimo, čudi nas – a možda i ne? – da baš nitko iz organizacije nije upozorio na grešku pri pisanju imena violine koju je svirao Andrej Bielow. Taj je instrument izradio Guadagnini a ne Gudagnini kao što je navedeno i u večernjem programu i na službenim stranicama Igara. I tako stoji još i danas. Čudi nas – a možda i ne? – što u biografijama nekih dobitnika nagrade Orlando nije naveden taj podatak. Kao ni da je DSO, koji je stalni kvalitetni sudionik Igara (ove godine s dva nastupa od kojih izdvajamo onaj prvi, pod ravnanjem Ivana Huta) dobio Grand prix prošle godine.
Poseban pljesak
Poseban pljesak zaslužio je recital pijanista Lovre Marušića. Recital gitarista Petrita Çekua. Koncert Trija kojega su činili klaviristica Martina Filjak, kornist Felix Klieser i violinist Andrej Bielow. Osim što su vrhunski zvučali, imali su najbolje osmišljen program. Sva pjevačka imena ostvarila su odlične interpretacije: Julija Ležnjeva, Lawrence Brownlee, Diana Damrau, Nicolas Testé i student Roko Radovan iz Lumbarde koji je odlično parirao priznatim umjetnicima na završnom koncertu. Uz kvalitetnu pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a pod palicom izvanrednog Ivana Repušića.
Sezona koja obećava
Iznimnih ostvarenja je bilo više nego prošle godine, čemu se veselimo jer obećava povratak nekadašnjih standarda na Igrama. Stoga uvijek u najboljoj namjeri upozoravamo na propuste, jer ih Igre, uz još malo truda, mogu potpuno izbjeći.