Ovoga smo ljeta zaista uživali u nekoliko vrhunskih koncerata. Međutim, bilo je i onih koji ne pripadaju ni Igrama ni Kneževom dvoru. A takva razlika se ne bi smjela dogoditi u glazbenom programu Igara.
Kad bi publika 74.Dubrovačkih ljetnih igara imala zadatak nabrojiti umjetnike i ansamble koje bi željela ponovno vidjeti i čuti, ovogodišnja bi lista bila duža nego prošle godine. Što je za svaku pohvalu. Međutim, imala bi i listu onih kojima mi zabranila dolazak na Igre, odnosno, listu za popratni program – ako on uopće treba postojati!
Hrvatski umjetnici ali ne i hrvatski skladatelji
Ovogodišnje Igre su mnoge večeri rezervirale za hrvatske umjetnike. Što je također za pohvalu. Izdvojit ćemo gitaristu Krešimira Bedeka koji je savršeno dočarao španjolski ugođaj te odlični duo, violončelisticu Kajanu Pačko i pijanistu Danijela Detonija. Te dvije večeri su imale osmišljen program, jasnu nit vodilju, mjeru u trajanju i, što je najvažnije, vrhunske izvedbe. Skalin niže u kombinaciji svih nabrojenih elemenata – no još uvijek s laskavim ocjenama - imaju Dubrovački simfonijski orkestar i dirigenti Pavle Zajcev i Valentin Egel. Trio u sastavu Krešimir Starčević, Marko Graziani i Latica Anić obilježio je obljetnicu Blagoja Berse i Sergeja Rahmanjinova ali program nije bio uvježban, Zagrebački solisti su također imali oscilacije u kvaliteti izvedbe, kao i bas-bariton Marko Mimica koji u solo pjesmama nije postigao očekivanu interpretativnu snagu iako zaista spada u operni vrh!
Međutim, s pravom smo očekivali veći broj hrvatskih skladbi. Kao što su nam Mađari svirali i mađarske skladatelje, Poljaci i poljske... Zar ne bi svaki hrvatski izvođač u svoj nastup mogao uvrstiti barem jedno hrvatsko djelo? Može li to biti uvjet?
Inozemni umjetnici na visokoj razini
Pijanist András Schiff je bez konkurencije. Ne samo u Gradu. Odličan je bio violončelist Nicolas Altstaedt koji je na Igrama bio u trostrukoj ulozi – mnogi su bili uvjereni da će on doma odnijeti Orlanda! – jer je prvo održao recital a dva je dana kasnije uz Dubrovački simfonijski orkestar bio i solist i ujedno - kao što je nekoć bila praksa - i dirigirao Haydnovim djelom. Dakle, pamtit ćemo i Altstaedta! Kao i sve veće komorne sastave koji su ovoga ljeta nastupali u Kneževom dvoru: mađarski Komorni orkestar Mendelssohn, izvrsni poljski barokni sastav {oh!} Orkiestra pod vodstvom Martyne Pastuszke i Camerata Royal Concertgebouw orkestra iz Amsterdama.
Popratni program dio redovnog
Nije potrebno u istu grupu strpati velikane klasične glazbe i klasičan program s nekim drugim žanrovima. Mariza i fado, bez obzira što je riječ o renomiranoj glazbenici, nekada bi bila dio popratnog programa, u ležerniju kategoriju bi spadao i Janoška ansambl kao i trio Martina Filjak, Eckart Runge i Gordan Tudor. Kao dio projekta EU pod imenom Synergy festival Tour mladi su glazbenici u dvije večeri predstavili nove skladbe mladih skladatelja Zapadnog Balkana. Za takav profil nastupa koji svakako treba podržati i pohvaliti, nekad je postojao Podij mladih talenata. Ali, ne u Dvoru u redovnom terminu nego u Sponzi u ponoća. Osim za njihove, slobodan ulaz je bio i za nastup pijanista Zvjezdana Ružića. A kako i ne bi kad je svirao na Trgu oružja! Nikad se tamo nisu priređivali koncerti pa ne znamo je li ovaj izbor rezultat traženja nove ambijentalnosti? Slučajni prolaznici – a i sam je Ružić bio odjeven kao da se slučajno tamo našao na povratku s Lokruma – kao i namjerna publika zadržavala se koliko je htjela, usput pričala i komentirala. Pa dosta o tome.
Turisti nezainteresirani za koncerte?
Da, mogli bismo reći da očito ni kod sebe doma nemaju običaj odlaska na koncerte. Sudeći po izgledu gledališta na Igrama. Ali, kako onda objasniti činjenicu da će svi ciklusi Dubrovačkog simfonijskog orkestra u rujnu i listopadu, a prvi počinje samo dan nakon zatvaranja Igara, imati brojnu publiku? Na istome mjestu, u Kneževom dvoru? Jesu li propaganda i reklama u ovom slučaju presudne? I koliko je oglašavanje bilo jasno?
Za kraj
Vratit ćemo se na početak i reći da smo mogli uživati u mnogim koncertima Igara. Žao nam je što nije bilo komorne opere, nadamo joj se u nekim novim sezonama. Pred nama su prodefilirali brojni vrhunski instrumenti iz radionica Stradivarija, Guadagninija, Amatija... što je bio poseban užitak za uho i oko. Znamo da dogodine dolazi novo vodstvo. I želimo mu da primjeni naučeno iz iskustava svih dosadašnjih Igara.