Dubrovačke knjižnice, ali i Dubrovnik, po prvi puta bili su domaćini kulturno-umjetničke manifestacije „Dani kraljice Teute“ povodom koje je u Saloči od zrcala održana Svečana akademija.
Događaj je bio posvećen obilježavanju 550. godišnjice smrti albanskog nacionalnog heroja Skenderbega te humanisti i diplomatu albanskog podrijetla koji je bio u službi Dubrovačke Republike Gjonu Gazulliju (Ivan Gazulić). U svom pozdravnom je govoru ravnateljica Dubrovačkih knjižnica Jelena Bogdanović naglasila kako je po pitanju Gazullija, hrvatska bibliografija zastala na 1991. godini te kako su mnogi podatci o njegovom životu i djelu još uvijek nepoznanica. Navela je kako postoje dvostruke spoznaje o njemu, ali je isto tako podvukla kako je upravo Gazulli nakon smrti svoju privatnu biblioteku oporučno darovao za javnu knjižnicu u Dubrovniku u XV. stoljeću.
Predsjednica Kluba albanskih žena Hrvatske „Kraljica Teuta“ Shenida Bilalli poručila je kako na sve načine u Dubrovniku treba obilježiti Gazullijevo lik i djelo pa čak i održati „Dan Gjona Gazullija“ gdje bi se sastajala znanstvena elita. Pohvalila je i rad medija te otkrila podatak kako Klub albanskih žena „Kraljica Teuta“ djeluje u 17 država svijeta. Potom je ravnateljici dubrovačkih knjižnica uručila Gazullijev portret, a dodatan poklon albanskih gostiju je i mala biblioteka djela na albanskom. Istaknula je Bilalli, inače redateljica i dugogodišnja novinarka, kako Klub svake godine dodjeljuje Nagradu „Kraljica Teuta“ te kako je ovogodišnja dobitnica predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.
Kao počasni albanski konzul u Dubrovniku, Ivan Gjurašić osvrnuo se na dosadašnje odnose dviju država ocijenivši kako su stoljetne albansko-hrvatske veze prekinute izolacionizmom predvođenim Enverom Hoxhom. Izrazio je nadu u spajanju Hrvatske i Albanije Jadransko-jonskom autocestom.
Albanski znanstvenik Ahmet Musa veliki dio svog istraživačkog rada realizirao je u Hrvatskoj, a redovito dolazi i u dubrovački arhiv. Potvrdio je kako je Gazulli bio albanskog podrijetla te veleposlanik Dubrovačke Republike. Njegova braća Pal i Andrea bili su pak diplomati u službi Skenderbega.
Surađivao je s velikim humanistima toga doba, u Padovi je doktorirao filozofiju i teologiju. Musa je podcrtao kako niti jedno Gazullijevo djelo nije pronađeno, sačuvano je samo poglavlje jednog djela. Također je opovrgnuo uvriježeno mišljenje da je Gazulli bio dominikanac, prema njegovim riječima Gazulli je bio prezbiter u dubrovačkoj katedrali. Sačuvani su rukopisi i prijepisi nekih njegovih djela, a ona se nalaze u raznim arhivima: od Mađarske preko Austrije do Vatikana. Albanski znanstvenik je dodao kako su svi spisi na latinskom jeziku, ali da je Gazulli govorio hrvatski. Zaključio je kako je potrebno temeljito istražiti Gazullijevo stvaralaštvo.
Znanstvenica Etleva Lala koja je stigla iz Mađarske isto se tako posvetila istraživanjem Gazullijevih djela. Objasnila je kako Gazulli jest Albanac, ali kako se kao osoba formirao u Dubrovniku jer se prije odlaska na studije u Italiju najprije školovao u Dubrovačkoj Republici. Lala je tom prilikom rekla kako su Albanci na njega ponosni u biološkom, a kako Dubrovčani mogu biti na njega ponosni u intelektualnom smislu.
Diplomirao je u Padovi 1430. Bio je jedan od najvećih filozofa u to vrijeme, uspješan diplomat, a prije svega i intelektualac. Zbog diplomatske službe se našao u Rimu gdje se zalagao za obranu Dubrovačke Republike od Turaka. U Rimu je bio i kod kralja Sigismunda Luksemburškog. Nakon njegove smrti vratio se u Dubrovnik, a kasnije ga je na svoj dvor u Budimpeštu u dva navrata pozvao i hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin. No, Gazulli je zbog starosti i bolesti odbio iako je u to doba ima samo 49 godina! Umro je 1465. Zaključno, Lala je kazala kako je Gazulli velika osobnost i kako je ostalo još puno toga za istražiti.
Viši arhivist Državnog arhiva u Dubrovniku Zoran Perović upoznao je sudionike akademije i okupljene sa zabilješkama o Skenderbegu u dubrovačkom arhivu. Tako je Skenderbeg, najvaće i najznačajniji albanski junak i vojskovođa, u djetinjstvu postao talac. Otac ga je naime morao predati sultanu što je Skenderbeg iskoristio pa završio vojne škole. Pokazao se kao vrsni strateg, ratovao je u Europi i Aziji, a sultan mu je dodijelio određene posjede na sjeveru Albanije.
Skenderbeg je pak ujedinio sve albanske kneževe u borbi protiv Osmanlija zbog čega su ga jako cijenili u Vatikanu, Španjolskoj, Veneciji… U prosincu 1450. Skenderbeg se po prvi put zatekao u Dubrovniku. Dodijeljeno mu je 10 perpera dnevno, a dobio je poklon od 500 perpera. Htio je posuditi novac o dubrovačkih vlasti, ali je odbijen pod izlikom da „novca nema“. Međutim, Skenderbeg je zato u Dubrovniku ostavio svoju „poklad“, svoju ostavu. Naime, mnogi su svoje dragocjenosti dali na čuvanje upravo u Dubrovniku jer se smatralo kako je grad okružen zidinama najbolje mjesto za čuvanje. Perović je to duhovito komentirao kako su i prije „švicarskih banaka nastale švicarske banke“.
Drugi put je albanski junak stigao u Dubrovnik u kolovozu 1460. Bio je na putu prema Italiji, išao je pomoći napuljskom kralju koji je ratovao protiv Ivana Anžuvinca. Njegovi dnevni troškovi skočili su s 10 na 30, pa i 40 perpera. Obećano mu je u Dubrovniku kako će dobiti beškota, ali tek kada se vrati iz Italije. Kad se vratio, Skenderbeg je dobio nagradu od tisuću perpera! Međutim, nevrijeme na putu iz Republike prema domovini nagnala ga je da pristane u Cavtat. Zanimljivo, dubrovačke vlasti poslale su konavoskom knezu uputu da se Konavljani s hranom i vinom spuste do rive te da ga prodaju. Kako je Perović pojasnio, znali su da je Skenderbeg imao novčanu nagradu pa su željeli „potaknuti" njezinu potrošnju! Skenderbeg je i 1466. trebao doći u Dubrovnik, ali je dubrovačka vlast poslala tri vlastela da ga zamole da ne dolazi jer nije bilo politički „zgodno“ ugostiti tako velikog, poznatog i cijenjenog borca protiv Osmanlija. Svakako, nakon Skenderbegove smrti 1468. Postao je važan motiv u umjetnosti i književnosti, ne samo u Albaniji, nego u cijeloj Europi.
Obratila se skupu i predstavnica dubrovačkih Albanaca Valjdeta Golja, ali i predsjednica te osnivačica humanitarne i mirotvorne udruge DEŠA Jany Hansal. Obje su izrazile svoje zadovoljstvo održanim skupom.
U popratnom dijelu programa nastupili su: članice plesne grupe „Ilirike“ te balerine iz Dubrovnika, albanska pijanistica Brisela Ermira Lefort, članica Kazališne družine Kolarin Tajana Martić, dubrovački glazbenici Helena Tomašković (klavir) i Adrian Ivičević (cello) te Marko Kriste uz pratnju dvojice dubrovačkih gospara.
Iako obilježen malim organizacijskim poteškoćama kao i malim odazivom publike, svečana akademija doprinijela je zbližavanju i razumijevanju dvaju naroda. bLu