Davno je jedan aforističar, očigledno iznerviran, opalio rečeničnu pljusku književnicima: ”Molimo domaće pisce da do daljnjega ne pišu. Nismo još ni ovo pročitali.” Prisjećajući se prošlogodišnje generalne probe i ceremonije otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, festivalska inačica te rečenica vjerojatno bi dobila sljedeće cinično ruho: ”Molimo domaće redatelje da do daljnjega ne režiraju otvaranje Igara, nismo još ni lanjsko probavili”.
Kritika festivalskoj publici
U poređenju s prošlogodišnjom, ovogodišnja generalna proba djeluje poput riže na želudac. Nježno, blagotvorno i (vrlo!) lako probavljivo! Uzgred rečeno: tko bi rekao, ali otvaraju se 69. Dubrovačke ljetne igre! Ovo je napomena za sve one koji su izgubljeni u ovoj nogometnoj oluji niskih strasti. Napredak cijele zemlje utjelovljuje ansambl od 11 mladića koji nabijaju krpenjaču vjerojatno sašivenoj na nekoj interaktivnoj dječjoj radionici u Pakistanu, Indiji ili Kini za 42 centa (po komadu).
Važno je i da ”povijest” ispisuju muškarci, a žene nek' stoje sa strane - stanje svijesti iz srednjeg paleolitika još uvijek je u trendu kao i bijele starke. Zato se predsjednica Republike sve više dokazuje kao izvanredna Zabivakina pomoćnica za poluinovatine navijačke prakse, a Mischa Maisky zajedno je s Pierom Carlom Oriziom te Zagrebačkom filharmonijom zbog predstave ”Gospoda Vatreni” izbačen iz Grada. Utočište su svi oni, poput svih preživjelih prognanika na Mediteranu proteklih godina, morali pronaći na majušnom otoku gdje nikome ne smetaju, a najmanje navijačima.
No, natrag na generalnu probu 69. Igara i glumicu Natašu Dangubić koja je apsolutna zvijezda večeri. Njezin tekst oštrica je kojom je prekinuta vrpca te otvorena novouređena butiga od kritika. Ironično napominjući kako ni slučajno nije ”kontra” bilo čega, ismijala je iskrivljene sociološke pojave koje su vezane uz Dubrovnik, Dubrovkinje i Dubrovčane, a nije ostala dužna ni festivalskoj publici. To se naročito odnosi na one koji smisao praćenja programa Igara koriste kao površnu samopromociju. Danas je to drugačije, danas uz samopromociju ide i vrlo dobar do odličan domjenak nakon premijere. Dubrovačka glumica je za većinu svojih opaski dobila odobravanje publike.
Dangubić nije samo držala most između gledališta i "pozornice", ona je u svakom trenu bila sposobna pronaći adekvatan odgovor na sve zahtjeve publike. Pa i kad je publika tražila vraćanje čuvene ”koze” iz predstave ”Marin Držić – Viktorija od neprijatelja”, to je i dobila. Inače, ovogodišnja generalna proba slavi uskrsnuće dubrovačke publike. Dok je atmosfera lani imala komemorativne obrise, ove godine su gledatelji dobacivali originalne i manje originalne komentare, provocirali, zviždali, pljeskali, negodovali... Živnuli su kao da ih je napisao Vivaldi! Boce i pomadore nisu letjele!
Pored prodornih i glasnih apela, članovi građanske inicijative ”Srđ je naš” priredili su iznenađenje te raširili dva transparenta s porukama ”Sloboda se na Srđu brani” te ”Pošto sloboda župane?”. Nastavilo se to scenskom diverzijom jer su dvije članice maskirane majicama inicijative prostor ispred Orlanda poplavile lopticama za golf. Bivšoj dubrovačkoj gradonačelnici Dubravki Šuici poručeno je s tribine da ih skupi! ”Srđevci” su tako generalnu probu Igara iskoristili kao priopćenje za svoje političke ciljeve. Isto se tako dalo zaključiti kako nisu veliki ljubitelji nogometa te da ostaju vjerni golfu.
Druga zvijezda večeri, koja je publiku digla na noge, bio je bez sumnje Luciano Luči Capurso i to sa svojom izvedbom ”La musica di notte”. Još se jedna pjesma Dubrovačkih trubadura našla na repertoaru, a riječ je o ”Ulicama moga grada” i to uz ples brojnih mladića i djevojaka. Zora Brajević, kao još jedna predstavnica građana, ostala je nekako i nažalost u sjeni događanja, ali je zaradila gromoglasni pljesak. Slično je, samo bez pljeska i s malo više pažnje, prošao i Kruno Šarić koji je recitirao Himnu slobodi. Nikša Butijer kao ”konavoski” knez morao je pretrpjeti salve humorističnih dosjetki na svoj račun.
Skromno, kratko i razigrano
Otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara po svojoj je strukturi scenska lazanja. Ide red glazbe, red plesa, red glume, red glazbe, red plesa i tako dalje... Zašto baš lazanje? Pa ako hrana najviše privlači kulturnjake zašto se onda ne poslužiti gastronomskim metaforama kako bi kulturnjaci više čitali, a manje jeli?! Svakako, u takvoj su strukturi okviri zadani, inovacije se mogu uvesti u recepturi tj. ”u punjenju” i u odabiru redoslijeda, a važno je samo potpuno ne promašiti, pa slikovito rečeno, vegetarijancima ne podastrijeti lazanje s mesom! Iskakanje iz tih okvira samo dovodi do bespotrebnog sakaćenja konačnog učinka. Jedino su, kao posebnost, članice Ženske klape FA Linđo bile odmah ispred Luže.
Inače se ovogodišnje Otvaranje ne može podičiti nekom naročitim brojem slojeva, skoro pa da je i skromno, a zasigurno je kratko. Razigrano je, ima i plesa, a glazba je ove godine (zasluženo!) dobila više prostora u konceptu. Pohvalno je što se žanrovski isprepliće i dodatno pruža podlogu tekstu. Red glazbe i red glume takoreći u simbiozi. Što se tiče pjevača, tu bi u budućnosti više mogla sudjelovati djeca kao što ove godine sudjeluje Dječji zbor WDR-a. Otvaranje 69. Igara neće biti najbolje ikada viđeno, ali svakako neće biti kao lanjsko, ovisno o respiratorima.
Sviranje teme iz ”Igre prijestolja” još je jedan dobar osvrt na ulogu Dubrovnika kao ”Kraljevog Grudobrana”, a i možebitnog stranog kneza na otvaranju - Jona Snowa koji nije prošao nespomenut.
Iako se nisu našli na kvizu kod Tarika Filipovića, oblikovatelji ceremonije iskoristili su Joker. Taj se Joker zove ”Marin Držić - Viktorija od neprijatelja” i Ozren Grabarić. Lani je također jedan dio predstave umetnut u Otvaranje. Grabarić je bez daljnjega genijalan glumac koji se trudi iz petnih žila, ali malo je splasnula cijela euforija oko "Viktorije od neprijatelja" kao što će za dva tjedna splasnuti Vatreni. Ta ponovna upotreba, reciklaža i povratna ambalaža lanjske uspješnice mogla se preskočiti. Također, opet su se mogle čuti čuvene, ali isto tako sto puta "prožvakane" Držićeve rečenice, S obzirom da se ova festivalska sezona hvali trima premijernim naslovima, bilo je valjda dovoljno materijala iz dramskog menija koji se mogao uvrstiti i tako najaviti premijere. Tako bi se publici pružilo nešto novo i osvježavajuće, a ne déjà vu déjà vua.
Publika je negodovala na spomen nove festivalske vlasti tj. kreativnog vodstva, Ostalo je nejasno je li publika čula samo ”vlast” ili je protest zaista bio usmjeren protiv novog kreativnog vodstva kojemu je ovo inače bio prvi pravi ispit. Ako se sagleda sudjelovanje publike na generalnoj probi, onda se ispunila najava kako Otvaranje ne čine samo umjetnici, nego i građani. No, izvaditi posudu s populizmom iz podruma postao je ritual XXI. stoljeća, pa zašto ne i u Igrama. Jasno je da bez građana nema Igara jer svi su ”veliki” umjetnici pred publikom ”mali”, a bez publike beznačajni. Naravno, ima i umjetnika koji žive u paralelnom svemiru zvanom "samo JA", ali to je već područje parapsihologije.
Nego, pitanje je tko će u budućnosti pratiti Igre i time se, između ostalog, bavi ova festivalska sezona. Time će se trebati intenzivno baviti i u budućnosti. Svakako, pitanje je i koliko će građana biti uz Igre na Otvaranju, a koliko na radionici polufinalnog nogometnog urlikanja. On verra!
B. Lucić
