Dubrovačka publika dobila je izvanrednu priliku detaljnije upoznati opus slikara Branka Kovačevića koji je preminuo prije 35 godina. Naime, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik otvorena je posljednja ovogodišnja izložba, izložba "Branko Kovačević (1911. – 1988.) – Iz dubrovačkih zbirki". Inače, Kovačević je bio prvi kustos Umjetničke galerije Dubrovnik u čijem je osnivanju sudjelovao s Kostom Strajnićem. Također, bio je drugi ravnatelj ustanove - od 1947. do 1952.
Uvodno se posjetiteljima obratio aktualni ravnatelj Galerije, Tonko Smokvina.
- Izložba pokazuje koji je trag umjetnik ostavio u našem gradu. Gotovo 160 djela iz javnih i privatnih zbirka iz Dubrovnika, od kojih je najvećim dijelom posuđeno upravo od gospođe Vesne Čučić, stručne suradnice na izložbi, pružaju uvid u bogato stvaralaštvo Branka Kovačevića kroz njegove faze i stilske mijene. Jedna od strategija Galerije je upravo predstavljanje dubrovačkih autora kroz velike i značajne izložbe koje davaju uvid i mogućnost novog sagledavanje njihovih opusa, primjerice izložba Antuna Masle 2019., Đura Pulitike 2022., Josipa Pina Trostmanna ove godine... Stvaralaštvo Branka Kovačevića ostavilo je neizbrisiv trag: od njegovog dolaska 1945. pa sve do kraja života ostao je u Dubrovniku. Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara, bavio se scenografijom, izdavao članke o književnosti i likovnoj umjetnosti... Ovo je njegova prva izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik nakon monografske izložbe 1985. ili izložbe u Galeriji Dulčić Masle Pulitika 2011. kojom je obilježena 100. obljetnica slikarova rođenja. Stoga smo zaista sretni i ponosni što u prostoru palače Banac na dva kata prezentiramo zaista bogato stvaralaštvo Branka Kovačevića, rekao je Smokvina napomenuvši kako izložbu prati bogat dvojezični katalog, a zahvalio je Gradu Dubrovniku i Ministarstvu kulture i medija na potpori, ali i svima koji su pomogli u realizaciji izložbe.
Kustosica izložbe je muzejska savjetnica UGD, Rozana Vojvoda.
- Velika hvala ide posuditeljima djela jer je riječ o izložbi iz dubrovačkih zbirki i izložbe ne bi bilo bez dobre volje posuditelja. Neću ih sve nabrajati, neki su htjeli ostati anonimni tako da im svima jedno veliko hvala. Međutim, treba istaknuti da je najveći dio izložbe, gotovo dvije trećine, iz vlasništva Vesne Čučić, inače pastorke Branka Kovačevića kojoj zahvaljujem i koja me primila u svoj dom tijekom višemjesečnog istraživanja. Ostvarile smo jednu lijepu suradnju. Samo s materijalom iz Dubrovnika uspjeli smo napraviti jednu retrospektivu, tu su najraniji radovi, crteži iz 1934. sa samog početka njegovog studiranja na Akademiji likovne umjetnosti pa sve do radova koje je napravio pred kraj života. Njegova stilska heterogenost jako je vidljiva ovdje na izložbi, njegove stalne mijene, njegov stalni nemir, a opet njegovo zatvaranje kruga. Vidimo te interijere koje radi u vrlo ranom periodu 40-ih godina s tim intimističkim pristupom bliskom Emanuelu Vidoviću, njegovim prvim učiteljem, a onda opet imamo interijere koje radi pred kraj života, kasnih 70-ih i 80-ih godina koji su isto tako atmosferični i smješteni u istom prostoru, prostoru njegovog ateljea, njegovog radnog i životnog prostora. Samo svjetla i boje rade tu razliku i zaista osjećamo pulsiranje života. Imamo tu sreću da nam je prostor Galerije tako bogat i raznolik da smo mogli grupirati cikluse u različite prostorije. Sigurna sam da će svatko na ovoj izložbi naći jedan segment koji će ga zainteresirati. Ono što je nama najvažnije jest stalno traženje novih interpretacija i pokazivati djela nekim novim generacijama jer samo na takav način u interakciji s ljudima umjetnička djela žive, kazala je Vojvoda zahvalivši kolegama iz ustanove.
Čučić je priznala kako je pripremanje ove izložbe jako uzburkalo njezine emocije, puno više nego je očekivala.
- Kao jedna od većinskih imatelja djela Branka Kovačevića, imam veliku odgovornost. Zato mi puno znači da smo se okupili da u ovo posebno doba godine podarimo javnosti njegovo djelo na uvid nakon duže pauze. Samo rijetki znaju da bi veliki dio Brankova djela bio uništen u ratu da nije bilo ogromne požrtvovnosti moje majke, njegove Ane. Prva zahvala ide njoj. Njegove slike odlučili smo tijekom Domovinskog rata premjestiti ne samo iz ateljea, nego iz Dubrovnika. Bile su to teške i riskantne odluke. Mama ih je prenijela na Pelješac kod svojte, nije bilo garancije da je to dobra odluka, ali 9. srpnja 1992. dogodilo se ono čega smo se najviše bojale: atelje je dobio direktan pogodak iz višeciljnog bacača rakete iz pravca Popovića, s kraja aerodroma. Tako se majčina odluka da odnese slike na Pelješac ipak pokazala dalekovidnom i mudrom. Imala je intuiciju, srčanost i odlučnost, ali i veliku ljubav i odgovornost prema suprugovom djelu. Veliku zahvalnost upućujem kustosici izložbe. Osvojila me time koliko cijeni Brankovo djelo, suradnja s Rozanom bila je izvanredna, kreativna, ponekad čak kao igra s puno smijeha. Ogromnu zahvalnost izražavam Umjetničkoj galeriji i ravnatelju Tonku Smokvini s kojim su razgovori bili iznimno konstruktivni, ugodni i blagotvorni. Hvala svima koji su podržali izložbu, hvala svima vama koji ste dolaskom dali smisao ovom projektu jer ste zaželjeli vidjeti slike umjetnika čija su djela bila zaspala na neko vrijeme i koja sada budimo. Jako me dirnulo vidjeti toliko Brankovih slika na zidovima u ovom predivnom zdanju, nanovo sam zadivljena njihovom snagom i svježinom, a mnoge sam pratila u njihovom nastajanju. Zadivljena sam njihovom ljepotom, ekspresivnošću, bojom, konstrukcijom i intimizmom. Uživajte u dugoočekivanoj izložbi, našem poklonu u ovim danima darivanja, poručila je Čučić.
Dogradonačelnica Jelka Tepšić na kraju otvorila je izložbu koja ostaje otvorena do 24. ožujka 2024.