Dubrovački specijalist interne medicine i kardiolog, primarijus doktor Antun Car predstavio je na Kampusu Sveučilišta u Dubrovniku knjigu "Skonsumacijun - Tuberkuloza u dubrovačkom društvu od 1825. godine do sredine 20. stoljeća". Autor se u sklopu svog doktorata na studiju Povijest stanovništva bavio ovom temom o čemu je govorio i za Dubrovački u kolovozu 2021. Uz autora, o knjizi su govorili akademik Luko Paljetak te recenzent, doktor znanosti Milan Radošević koji je dr. Caru dao ideju za djelo.
- Kad pogledate knjigu, kad je uzmete u ruke, vidite naziv i počnete si misliti što bi to bilo, nije da se često čuje riječ ‘skonsumacijun‘ u medijima. Na prvu razmišljate o konzumerizmu, posebno oni koji poznaju romanske jezike. Međutim, u 19. stoljeću je to nešto sasvim drugo značilo. Uvijek kad čitamo povijesno, medicinsko nazivlje treba pogledati vrijeme u kojemu je nastalo, a to je autor izvrsno napravio. Riječ dolazi iz dubrovačkog dijalekta, iz talijanskog jezika i u prijevodu bi značilo ‘okopljavanje tijela‘. U podnaslovu se navodi ‘društvo‘, dakle, vidi se da se radi o povijesnom djelu puno širih implikacija. Ilustracija je umjetnički prikaz tuberkula u plućima, najčešće vrste tuberkuloze - plućne tuberkuloze. Već se iz naslova i podnaslova može vidjeti da se radi o jednoj knjizi koja je interdisciplinarna i multidisciplinarna. Dr. Car je donio nešto novo u povijesti zdravstva, uspio je povijest medicine i zdravstva prikazati kroz historiografski pristup. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 2021. je na svijetu bilo 1,6 milijuna oboljelih od tuberkuloze. Dakle, tuberkuloza je i dalje prisutna iako nije više takav zdravstveni problem u demografskom smislu kao prije 100 godina. Porast je prisutan, a posebno je zabrinjavajuće da se razvija jedan rezistentni oblik, svakog 30. oboljelog ne možete liječiti kao prije.
- Osim medicinskog problema, ona je vrlo važan element kad proučavamo društvo, demografiju, imala je svoje ekonomske posljedice i uzroke. Epizoda španjolske gripe trajala je dvije godine, a tuberkuloza traje barem stotinjak godina. Dr. Car ima afinitet prema dubrovačkoj umjetnosti i kulturi, a taj afinitet je zasigurno utjecao na koncept ove knjige, obogatio je na jedan način i jedan ‘konzervativni‘ povjesničar sigurno ne bi imao takve perspektive. Knjiga se ne ograničava unutar medicinske znanosti, ona je puno šire postavljena. U prikupljanju izvora autor je napravio izvrstan posao. Knjiga je podijeljena na četiri poglavlja, a dr. Car je obradio sve ključne aspekte. Tako donosi i pregled narodnih recepata koji su se koristili u liječenju tuberkuloze, posvećeno je dosta prostora i socio-ekonomskom pogledu. Između dva svjetska rata u Kraljevini Jugoslaviji od tuberkuloze je preminulo milijun ljudi, što je ekvivalent stradalih u Jugoslaviji tijekom Drugog svjetskog rata. U to doba između dva rata svaki peti stanovnik Dubrovnika koji je umirao, umirao je od tuberkuloze. Svima toplo preporučujem da knjigu uzmu u ruku i da čuvaju sjećanje na taj dio dubrovačke povijesti, poručio je Radošević kazavši kako je riječ o vrlo važnom ostvarenju.
Naglasio je akademik Paljetak kako tuberkuloza nije samo predmet medicine, nego i predmet književnosti i umjetnosti.
- Bilo je pjesnika koji su osjećali prisutnost bolesti i shvaćali da ona nije samo medicinska tema, nego i tema književnosti. Tuberkuloza je posebno harala Europom u 19., čak i u 20. stoljeću, koseći siromašne društvene slojeve, ali ne samo one bijedne, nego i predstavnike bogatih društvenih slojeva, posebice mlade i vrlo često, zbog prirode te bolesti, još eteričnije, prozračnije gospođice koje su lijek za ozdravljenje od tuberkuloze tražile u skupim i razvikanim lječilištima po europskim planinama, ali i na moru. Time su postale ne samo unosne pacijentice, nego i likovi različitih književnih djela, pripovijesti, slikarstva, posebice romana kakav je roman Thomasa Manna "Čarobna gora", gdje su uvijek u središtu neke ljubavne priče. One su protagonistice koje su u takvim sanatorijima mogle pobjeći od stege strogo građanskog morala u svojim obiteljima, postajući mamac zavodnih lovaca na takve mlade dame. Ti lovci su i sami bili bolesni od slične ili iste bolesti budući da je TBC bolest koja potencira erotske želje preko svih mogućnosti, dovodeći do raspleta u kojem takav Eros, kao gotovo svaki, udružen s Thanatosom, dovodi do nemilog i tragičnog završetka. Dr. Car u ovoj svojoj knjizi nastaloj kao ishod dugog i predanog istraživanja, srčanog istraživanja, često teško dostupnih, razasutih dokumenata, kao i proučavanjem brojne literature koju pak navodi u brojnim bilješkama, bavi se tuberkulozom u dubrovačkom društvu od 1825. do sredine 20. stoljeća. Knjiga dr. Antuna Cara, kojeg svi radije zovemo Toni, dragocjen je prilog proučavanja povijesti medicine Dubrovnika u navedenom vremenu, pri čemu on zahvaća i šire područje nego to sam naziv govori.
- Nama Dubrovčanima je možda najzanimljivije poglavlje knjige poglavlje o liječenju u dubrovačkim zdravstvenim ustanovama, posebice u nekad vrlo poznatoj, takozvanoj ‘Morskoj kući‘ u kojoj je Rajmund Kupareo, koji je umro u samostanu na Korčuli, napisao svoj glasoviti roman. Osobno sam ga poznavao i razgovarao s njim o tome, a bio je i dobar pjesnik. U tom poglavlju spominje se i dječje oporavilište na Lokrumu i sanatorij Tiha u Cavtatu u kojem se neko vrijeme liječio i naš jedinstveni, veliki pjesnik Antun Branko Šimić koji je u Zagrebu umro od TBC-a. Posebnu vrijednost knjizi doktora Tonija Cara daju kurzivom napisani njegovi razgovori s našim sugrađanima o njihovim iskustvima s tuberkulozom za koju mislimo da je zbog prividnog općeg napretka zauvijek iščezla, a nije, kao što nije i neće iščeznuti ni siromaštvo i loši uvjeti života ljudi, glavni uzročnik ove bolesti o kojoj govori ova, svake hvale vrijedna knjiga. U njoj dr. Car na kraju upozorava da tuberkuloza ponovno postaje veliki svjetski epidemiološki problem. Knjiga dr. Tonija Cara ishod je velikog truda i marljivog izravnog proučavanja relevantnih dokumenata na čemu mu treba iskreno čestitati, rekao je Paljetak.
Na kraju se autor obratio okupljenima.
- Knjiga spaja moje dvije ljubavi: ljubav prema Gradu i ljubav prema medicini. Tijekom 19. i 20. stoljeća vladala je visoka smrtnost od tuberkuloze... Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Europi je padala smrtnost od tuberkuloze, a zanimalo me je li kod nas u Europi bilo pada, pokušao sam doći do odgovora je li tako bilo i kod nas... Zadnjih dana u Dubrovniku vidimo da tuberkuloza nije nestala, nije nestala ni u svijetu. Problem je u mnogoljudnoj populaciji, javljanje tuberkuloze uz AIDS, puno je slučajeva, velike su migracije stanovništva, javlja se rezistentnost bacila tuberkuloze prema lijekovima... Sjećam se doktorice Katarine Carić koja je bila upraviteljica našeg Dječjeg odjela i koja je tijekom 60-ih godina u sklopu UNICEF-a bila u Africi i liječila tuberkulozu. Ispričala mi je svoje iskustvo: recimo, za pacijenta oboljelog od TBC-a bilo je rezervirano 50 tableta antibiotika. Oni bi ih razdijelili lokalnim znanstvenim djelatnicima, a oni bi ih dali 20, a 30 bi prodali. Pacijent ne bi dobio pravu terapiju, a stvorio bi rezistentnost. Primjer je to kako korupcija može upropastiti, ne samo medicinu, nego i društvo. Kad sam počeo raditi, susretao sam se s teškim bolesnicima, susretao sam s tuberkulozom u Slanom, u Primorju... Bili su to kožni oblici TBC-a, a u Slanom smo išli jer su nas slali, nismo mogli birati. Godinama sam boravio na terenu, što je bila velika škola prave praktične medicine. U životu me stvarno radovalo učiti, to je zadovoljstvo, osim kad nekog izliječiš od bolesti. Radeći na ovoj knjizi, puno sam naučio o diskriminaciji prema ženama. Vidio sam koliko je bio diskriminatorski odnos prema ženama koje su imale tuberkulozu. Isto tako, susretao sam se s rasnim teorijama, obilježile su 20. stoljeće, a moramo se potruditi da ne obilježe i ovo, upozorio je dr. Car zahvalivši svima koji su sudjelovali i pomogli u realizaciji knjige i njezinoj prezentaciji.