- S velikom radošću ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku u svim ovim uvjetima u kojima smo se našli, uspio je objaviti i evo, danas, promoviramo prvi ovogodišnji broj časopisa „Dubrovnik“ čiji je glavni temat posvećen velikom latinskom pjesniku Rajmundu Kuniću odnosno 300. obljetnici njegova rođenja. To je doista veliki događaj u književnoj povijesti i nismo ga htjeli mimoići. Urednica tog temata je Dubrovkinja, doktorica Irena Bratičević. Osim njezine uvodne studije, donijela je Kunićev životopis te veliki broj epigrama i četiri elegije koje je napisao Kunić i koje su preveli na hrvatski jezik kolege znalci latinskog jezika. Riječ je o pjesniku koji je iza sebe ostavio oko 50 tisuća stihova, on je bio i znameniti prevoditelj tako da, zahvaljujući njemu, Homerova Ilijada prevedena je na latinski jezik. Njegove elegije i epigrami su više puta objavljivani. Međutim, velika nam je radost da smo ovoga puta uspjeli dobiti četiri elegije na hrvatskom jeziku i veliki broj epigrama različitih vrsta - od ozbiljnih do šaljivih pa i žalobnih i drugih koje je posvećivao svojim prijateljima, znalcima, profesorima s kojima se u Rimu susretao i drugovao…, ispričala je predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske.
Stojan se osvrnula i na Kunićevu biografiju.
- Kunić je dijete naše obale, rođen je u Dubrovniku, rano je ostao bez oca, samohrana majka Margarita se brinula o njegovom odgoju do 15. godine, polazio je dubrovačku nižu gimnaziju, a onda je otišao u Rim i tamo završio studij. Postao je profesor retorike i književnosti na rimskom kolegiju. Poštovali su ga brojni književnici, pjesnici, znanstvenici, profesori. Profesor mu je bio Ruđer Bošković, bio je dobar prijatelj s Benediktom Stayom, njegov učenik bio je Bernard Zamanja. Od četiri pjesme koje vam ovdje donosimo, prva pjesma posvećena je anonimnom prijatelju koji ljetuje u Rijeci dubrovačkoj. Dosad nije bilo govora o tome tko se krije iza tog anonimnog prijatelja koji provodi ljeto kao što ga je provodila takozvana 'zlatna aristokratska dubrovačka mladež', loveći ptice, vozeći barkom po Rijeci dubrovačkoj… Međutim, analizom njegovih prijatelja koji su ostali u Dubrovniku živjeti i s kojima je imao intenzivnu komunikaciju, dolazimo do zaključka da je to bio brat Benedikta Staya, Kristo Stay, kojemu je, osim ove pjesme, uputio i nekoliko epigrama. Osim njemu, jedna od elegija posvećena je malom Isusu, potom je jedna posvećena njegovom meceni Baldassareu Odescalchiju, a četvrta je posvećena učeniku Benediktu Zamanji, objasnila je Stojan.
Stojan je potom predstavila i druge dijelove časopisa među kojima su prilog Vedrana Stojanovića o dubrovačkom nadbiskupu Lodovicu Beccadelliju te prilog Vesne Rimac o Arhivskom fondu Testamenta et legata notariae u Državnom arhivu u Dubrovniku, a tu je i tekst Josipa Lisca „Jezikoslovne teme u Zori dalmatinskoj“. Viđen je također rekao par riječi.
- Časopis „Dubrovnik“ dugi niz godina ima stalne rubrike, jedna od njih je i rubrika „Ogledi“ u kojoj ovaj put objavljujemo prijevod predavanja Hanne Arendt „Sloboda ili politika“ koju je preveo naš poznati pisac, prevoditelj i filozof Mario Kopić koji je tekst predavanja popratio svojom uređivačkom bilješkom. Hannah Arendt vrlo duhovito započinje tekst predavanja. Jedna od uobičajenih rubrika časopisa „Dubrovnik“ je i rubrika „Spomenar“, a ovaj put objavljujemo autobiografske zapise dubrovačke glazbene umjetnice Jasenke Roter Petrović pod naslovom „Muzičke i druge uspomene“. Prije desetak godina Roter Petrović za svoju vlastitu dušu napisala je pregled svoga života, svojih glazbenih sjećanja i prošle godine je nagovorena od profesora Rade Petrovića, dopunila je malo tekst svojih uspomena, uredila ga i ponudila ga časopisu „Dubrovnik“ tako da smo to uvrstili u naš časopis, ne samo zbog topline kojom je taj tekst napisan, nego zbog brojnih vrijednih podataka o muzičkom i kulturnom životu Dubrovnika, Sarajeva i Zagreba u kojemu je ona djelovala. Nije nevažno napomenuti da je njezin otac bio Rudimir Roter, poznati dubrovački novinar, jedan od članova predsjedništva obnovljenog ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku 1955. i jedan od prvih članova uredništva našeg časopisa. Tako da zapravo ima veze i s Maticom hrvatskom i sa časopisom „Dubrovnik“. Međutim, zanimljivo je da autorica tim svojim sjećanjima prolazi kroz cijeli svoj život u Sarajevu u kojemu je rođena, preko Dubrovnika u kojemu je odrasla, preko Zagreba gdje je studirala, zatim ponovno u Sarajevu gdje je provela većinu svoje profesorske karijere na Muzičkoj akademiji, a zatim Rim i ponovno Dubrovnik, rekao je Viđen te dodao:
- Kao i svaki put, u bloku o osvrtima donosimo prikaze knjiga i časopisa koji su u fokusu interesa publike našeg časopisa. Tu imamo prikaz knjige Paoline Preo: „Imaginarni život Camille Claudel kiparice“, taj prikaz napisao je Pavle Bonča, a radi se zapravo o romanu koji je objavio Društvo dubrovačkih pisaca i koji tematizira život jedne žene koja je zapravo, nažalost, bila u sjeni velikog muškarca. Relja Seferović prikazuje 57. broj Anala Zavoda za povijesne znanosti HAZU i 23 svezak tog istog časopisa u engleskom izdanju. Milana Romić prikazuje knjigu Jelene Trpković „Sisak - Dubrovnik: pisma ljeta 1980.“, a riječ je o jednoj knjižici zanimljivog sadržaja, riječ je o epistolarnoj prozi između slikarice Jelene Trpković i pjesnika Milana Milišića u trenutku kad su bili razdvojeni, ona je bila u Sisku, on je bio u Dubrovniku 1980. Davor Mojaš prikazuje novi prijevod Voja Šindolića, a Šindolić je ovaj put preveo pjesnika Thomasa Mertona tako da Mojaš prikazuje „Nepoćudnog Mertona“ kako ga je nazvao Šindolić. Mojaš također u ovom broju prikazuje umjetničku knjigu Maje Marković s naslovom „Bilješke o nesigurnostima“ koja je izašla u nakladi Art radionice Lazareti. Đino Đivanović prikazuje knjigu Nenada Popovića „Dnevnik iz grada P.“, a riječ je o dnevničkim zapisima književnika i urednika koji opisuje jednu godinu u svome životu. Đuro Vidmarović prikazao je knjigu Sanje Nikčević o Rajmudnu Kupareou, pjesniku, književniku, dominikancu, čovjeku iznimno širokih intelektualnih pogleda koji također ima, iznimno, iznimno uzbudljiv život na dva kontinenta i taj blok zaključujemo prikazom Pava Jančića koji je prikazao zbornik radova „Držićevim tragom“ koji je objavio Dom Marina Držića, a u kojemu je pod uredničkom palicom Katje Bakije sabran pregled jubilarne 2017. Držićeve godine koju je organizirao DMD. Naposljetku, časopis je zaključen kronikom ogranka Matice hrvatske u 2019. Spomenimo kako se ove godine obilježava točno 30 godina otkako je 1990. obnovljen rad Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku te istodobno 30 godina nove serije časopisa Dubrovnik, napomenuo je Viđen.
Glavni urednik preuzeo je riječ.
- U svojim brojnim rubrikama koji su znaci prepoznatljivosti ovog časopisa, zabilježili smo neke važne događaje i obljetnice, osobnosti i znamenitosti ovoga grada i prinose naših brojnih suradnika. Danas ću izdvojiti tematske stranice posvećene stotoj obljetnici rođenja Ratka Zvrka, pjesnika, novinara, urednika… Treba li reći da je Ratko Zvrko radio za Vjesnik, za Vjesnik u srijedu, Večernji list, Arenu, Globus… Da je kao novinar Vjesnika koji je pratio pomorsku rubriku osmislio trofej „Plava vrpca Vjesnika“ za plemenite i hrabre pothvate na moru. Danas to zvuči čudno, ali on je organizirao prve romobilske trke oko Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, autor je čuvenog slogana: „Bilo kuda, Kiki svuda“, međutim, kao pjesnik jedan je od najčitanijih hrvatskih dječjih pjesnika, njegov Grga Čvarak je jedan od najizdavanijih dječjih knjiga. Ratko Zvrko je po svemu zanimljiva osobnost i njegova biografija je vrlo bogata… Bio je i boksač i jedan je od pionira hrvatskog boksa, bio je i prvak Hrvatske u svojoj kategoriji, u Dubrovniku 1943. pobijedio talijanskog prvaka Giobbija, boks-meč, kako se to kaže, odigrao se, a danas je to nezamislivo, u dubrovačkom teatru! Sjetili smo se Ratka Zvrka i o njemu piše dugogodišnji prijatelj Branko Pejnović, a mi objavljujemo jednu od sada nepoznatu i neobjavljenu pjesmu iz njegovog rukopisa, zahvaljujući njegovoj kćeri Dubravki Zvrko, pjesmu koja je također govori o Dubrovniku, pjesma kojom na neki način Ratko Zvrko bilježi neke važne veze s Dubrovnikom, pjesma se zove „Susret na Porporeli“, ispričao je Mojaš te nastavio:
- U rubrici „Proza“ objavljujemo izbor fragmenata hrvatske književnice Gjene Vojnović Loiseau, pjesnikinje i književnice, možda poznatije kao sestre velikog Iva Vojnovića. Imala je sestru katicu koja se bavila glazbom. Gjene je pisala prozu i objavljivala u brojnim tadašnjim novinama. Potpisivala se kao Kristijana Solvejgs i objavila je zaista impozantan opus koji zaslužuje svoje ponovno čitanje i svoju valorizaciju. Ono što nas posebno veseli, i mene osobno, je da smo u rubrici „Poezija“ objavili pjesme Patti Smith našeg stalnog suradnika, prevoditelja i pjesnika Voja Šindolića koji je preveo gotovo sve važne, ako i ne sve, pjesnike beat-generacije. Objavili smo mu sve to u prethodnim brojevima časopisa „Dubrovnik“. Ovom prilikom nas Šindolić upoznaje s Patti Smith, ikonom rock scene, umjetnicom koja je svojim albumima ostavila trag ne samo u glazbi, nego u umjetnosti općenito te je odgojila ili definirala generacije koje su odrastale uz njene pjesme. Ovo je novi vid njenog stvaralaštva, pjesme vrlo posebne poetike i osobnosti koje zaslužuju ponovno čitanje i na neki način otvaraju vrlo zanimljive stranice našeg časopisa.
Mojaš je otkrio što još sve krije novi broj.
- Sjetili smo se i dubrovačkog pjesnika Mihovila Skurle koji je preminuo prošle godine, njemu je dubrovački ogranak Matice hrvatske objavio zbirku pjesama „Nebeski crtač“. U rubrici „Teatar“ Vinko Mario Prizmić priča priču o Malom kazališnom festivalu, 15. je godišnjica tom, po svemu zanimljivom festivalskom projektu koji anticipira brojne umjetnosti i izvedbene tragove. Na vrlo poseban način Vinko priča o samim počecima tog festivala, poetici i onome što bi on želio i ono po čemu se taj festival prepoznaje u brojnim festivalskim izdanjima Dubrovnika tijekom godine. U toj rubrici Mira Muhoberac napisala je jedan spomen hrvatskom kazališnom kritičaru, teatrologu, mom kolegi s hrvatskog radija Borisu Hrovatu koji je bio dugogodišnji suradnik časopisa Dubrovnik. To bi bilo sve što bi vam mi ponudili iz novog broja, preporučio bih ovaj nježni i plahi Kunićev pogled i pozivamo vas na čitanje online, teško je zapravo govoriti o jednoj knjizi ili časopisu online, što bi neki rekli „na daljinu“, on će osjetiti vašu blizinu kad ga budete imali u rukama, a možete ga imati tako da ga naručite u Matice hrvatske u Dubrovniku. Naime, dobit ćete ga kod kuće, a onda ćemo se sjetiti i ovih vremena i svega onoga lijepog što časopis nudi i po čemu se prepoznajte, samo mu ime pokazuje, ukazuje i prokazuje zapravo koja mu je svrha i o čemu piše. To je preporuka koja traje i koja će, nadam se, ostati i dalje jer ćemo do kraja godine novim brojevima zapravo nastaviti ovu seriju koja nas čini radosnim, veselim i - rekao bih - ponosnim. Čitajte časopis Dubrovnik, poručio je Mojaš na kraju.