"Poklisari mira" Gordane Špoljar Andrašić predstavljaju metamorfozu nebeskog i božnskog uz obliku ljudskog lika, a nose poruku mira, nade i spasenja".
Rekla je to povjesničarka umjetnosti Andrea Batinić Ivanković otvarajući izložbu renomirane domaće slikarice Gordane Špoljar Andrašić koja je u nazočnosti brojnih ljubitelja umjetnosti u utorak navečer otvorena u dubrovačkoj glaeriji "Sebastian". Slikarici je to nova izložba i likovno predstavljanej u istoj galeriji, a kustosica o postavci slika u katalogu izložbe ističe:
„U svojim traganjima, umjetnica je stvorila ciklus slika Poklisari mira na kojima rastvara prostore kozmičkih težnji ispunjenim romantičnim prizorima nebeskih i Božjih stvorenja – anđela u njihovim odnosima prema prirodi (nebu kojem gravitiraju), ali i jednih prema drugima. Kroz Gordanine poklisare osjećamo protok vremena, njegovu nezaustavljivost i našu trenutačnost – oni su predstavnici između neba i zemlje, simboli mira zbog čije besmrtnosti njezini radovi egzistiraju „vječno“, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Slikarstvo Gordane Špoljar Andrašić mogli bismo nazvati „romantičnim slikarstvom“.
Svijetle figure pastelnih boja u kojima bjelina ipak zauzima najviše prostora provlače se kroz otvorene plohe s finim koloritom koji nestaje u igri svjetla i sjene, gradeći snažne voluminozne efekte koji se šire na same figure (gusto raspoređene kovrče kose te široke, bijele lepeze anđeoskih krila u sinergiji sa pahuljastima oblacima koji dominiraju svijetloplavim nebom). S primjesom nadrealističkih sekvenci, ali i simbolističkih akcenata, cijeli ciklus odiše suglasjem suprotnosti: svježinom i vedrinom u prvom planu i metafizičkom zagonetnošću u „pozadini“. Kroz drugi dio ciklusa afirmiraju se instalacije konceptualne prirode – žičani mobili anđeoskih figura.
U konfiguraciji tih instalacija sadržana je antropomorfna mjera jer izaziva upotpunjenje motiva što ga umjetnica rabi u više djela tijekom godina intezivnog rada – nebeske figure upisane u zemaljski prostor. Gordanini anđeli predstavljaju metamorfozu onog čudesnog i božanskog pretočenog u ljudskom liku noseći poruku mira, nade i spasenja. Na taj način, djela ovog ciklusa koja svojim liričnim improvizacijama pobuđuju zanimanje publike istovremeno dopuštaju duhovno sudioništvo u radosti stvaranja i poniranja u vlastitost.”
