Zajednica bokeljskih Hrvata čestita svim pripadnicima hrvatskog bokeljskog roda i svima koji poštuju tradiciju Proslave svetog Tripuna, na vijesti o uvrštenju Bokeljske mornarice na zavidnu listu UNESCO-ve nematerijalne baštine, donosi zbh.hr.
Bokeljska mornarica najsvjetlija je tradicija bokeljskih Hrvata, koji se kroz više od jednog tisućljeća zaklinju u vjeri i pripadnosti svojem hrvatskom narodu. To je tradicija koja se vjerno prenijela, koja se njeguje i održava kroz proteklih 150 godina i u Republici Hrvatskoj.
Veliki interes nositelja ovog dobra, koji su okupljeni oko Hrvatskih bratovština Bokeljske mornarice 809 (koja ima svoje bratovštine u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli i Dubrovniku), iskazan je oko načina na koji će se obaviti upis ovog dobra na UNESCO-oj listi nematerijalne kulturne baštine.
Nažalost, taj je postupak potrajao zbog neznanja, otpora i nerazumijevanja autora nominacije da pravilno opišu sadržaj i suštine ovog dobra, a koji se do danas nažalost nije otklonio, kao i zbog propusta da se navede nositelje dobra koje se namjerno zaobilazi i ne poštuje.
Bokeljsku mornaricu naravno nitko neće otrgnuti njenim nositeljima. Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 će nastaviti pradjedovsku vjeru proslavama i u čast nebeskog zaštitnika sv. Tripuna, postavljanjem (balanjem) Kola sv. Tripuna. Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 će svakako i dalje poštivati instituciju Kotorskog biskupa, a bez čijeg se blagoslova te svečanosti ne mogu upriličiti niti se kolo može plesati (balati).
Stoga se pitamo, gdje je uloga Biskupa u budućim svečanostima koje će se održavati u Kotoru, na koji će se datum kolo plesati (balati) i hoće li to biti ispred katedrale sv. Tripuna?
Na dan uvrštenja Bokeljske mornarice na listu UNESO-ve nematerijalne kulturne baštine, a prema prijedlogu Crne Gore i uz nepoštivanje sadržaja ovog dobra, Kotorskog biskupa i svih nositelja, podsjećamo kako je to sve započelo i predlažemo da pročitate članak don Srećka Vulovića ” Tko su bili starosjedioci Boke kotorske” o kojem piše i istaknuta članica znanstvenog savjeta Zajednice bokeljskih Hrvata prof. dr.sc. Vande Babić Galić u stručnom članku „Kulturni život Boke i preporodna gibanja, Kolo, XVII, 2007:
“Najbolju sliku burnog i zanimljivog stoljeća, posebice u Boki kotorskoj, nalazimo u časopisu „Vienac“ iz 1891. u tekstu pod nazivom „Tko su bili starosjedioci Boke kotorske“, zanimljiv pregled bokokotorske povijesti, književnosti i kulturnih događanja, nastao iz pera don Srećka Vulovića, peraškog župnika, vrsnoga teologa, povjesničara i jezikoslovca. Vulović svomu prijatelju Bokelju u dalekoj Argentini odgovara na pitanja hrvatstva Boke i njezina pučanstva, i dodirujući čak i jezična pitanja, a nakon što je proučio »pomnjivo sve razprave, što su o tome bile tiskane«, došao je do zaključka da su »starosjedioci našeg rodnog mjesta, kao i cijele Boke, bili čisto Hrvati“. Zaključak njegova rada možemo uzeti i kao opći zaključak o vremenu od ilirizma do kraja 19. stoljeća u kojem su Bokelji, unatoč lukavoj i snažnoj srpskoj agitaciji, ostali nedjeljiv dio Dalmacije, i unatoč neostvarenim težnjama za sjedinjenjem, održali »hrvatski osjećaj i dičili se slavnim hrvatskim imenom, donosi zbh.hr.