Bio je još mrak kad smo krenuli u Međugorje. Dva dana poslije 40. godišnjice ukazanja Majke Božje, koje se dogodilo 24. lipnja 1981. Mislili smo, subota je, i bit će manja gužva za popeti se na Podbrdo, mjesto ukazanja.
Uspon na koljenima
Ali i poslije svečanosti proslave, Međugorje je bilo krcato. U šest i pol ujutro, kad smo se počeli penjati, već se dobrano razdanilo. Susreli smo rijeku ljudi koja se spuštala nizbrdo. Većinom su to bili Poljaci i Talijani, od djece do staraca koji su jedva hodali, potpomognuti rukama mlađih iz grupe. Mnogi su molili naglas. Oštri uspon na drugom bi mjestu obeshrabrio mnoge, pa i one najzdravije, ali ovdje, u Međugorju, ni oni u kolicima ne odustaju od penjanja. Nose ih ruke njihovih članova obitelji.
Na jednoj dionici pred nama starija žena, osim što je bosonoga, kreće se uzbrdo na izranjenim koljenima. Njena pojava pod prvim zrakama vrelog sunca ostavlja nas bez riječi. Tko zna kad je krenula iz podnožja da bi na koljenima stigla na pola brda. Zastala je na trenutak, tražeći oslonac među oštrim kamenjem, s krunicom u ruci. Čini se da ne vidi nikoga oko sebe. Velika je potreba onoga za koga se odlučila na ovoliku žrtvu, jer popeti se na Podbrdo teško je i mladoj osobi u tenisicama.
Čudno, ali nikad nismo sreli nekoga tko je pao i ozlijedio se.
Nastavljamo se mimoilaziti s mnoštvom, mnogi su bosi, ne smeta ih ni trnovito grmlje koje jedino može opstati na ovom brdu. Već je jako vruće, iako je rano jutro. Nemilosrdno sunce usijava hercegovački kamen, sinonim za sirotinju koja je generacijama odlazila u bijeli svijet, da se prehrani.
Deset međugorskih tajni
Tog dana, 24. lipnja 1981., šestero djece ugledalo je na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj se usudili prići. Sutradan su se osjetili snažno privučeni mjestom gdje su dan prije vidjeli Onu koju su prepoznali kao Gospu. Ponovo im se ukazala. Molili su i razgovarali s Majkom Božjom. Dvoje od njih više je nikad nije vidjelo. Ona im je povjerila deset tajni koje će biti objavljene svijetu kad za to dođe vrijeme, a odnose se na budućnost čovječanstva. Sve one dogodit će se u točno određen dan i vrijeme i ne mogu se poništiti. Jedino se molitvom i postom mogu ublažiti.
Treća tajna povjerena je svim vidiocima i posebno je zanimljiva. Riječ je o znaku koji je Gospa obećala ostaviti na Brdu ukazanja iznad Međugorja. To će biti veliki, neuništiv, opipljiv znak za koji će biti jasno da ga ljudska ruka nije mogla načiniti. Nakon njegove pojave, tvrdi se, nitko više neće sumnjati u autentičnost Gospinih ukazanja na Zemlji. Pojavu velikoga znaka na Brdu ukazanja pratit će mnoga ozdravljenja i čudesni znaci koji će svijet upozoriti, opomenuti i potaknuti na obraćenje. Prema Božjemu odabiru, tajne će objaviti fra Petar Ljubičić. Rođen je 1946., tajne će se otkriti za njegova života, što znači da bi to moglo biti vrlo skoro.
Milost čudesa
Na Brdu ukazanja Gospin kip obasjan je suncem. Pod nogama joj cvijeće, tisuće cvjetova, krunica i bezbroj poruka onih u potrebi. Oko ograde natiskalo se mnoštvo vjernika. Ljudi glasno mole na svim jezicima, mnogi kleče, pognutih glava do zemlje. Kao da je cijeli svijet poslao predstavnike svojih zemalja da mole za obraćenja u ovim teškim vremenima za čovječanstvo.
Na povratku u podnožje brda susrećemo par Talijana, Adrianu i Carla, oboje 82-godišnjaci. On se pomaže štapom i još drži za ruku svoju veselu, nasmijanu suprugu. Teško im je silaziti niz strmo brdo. Ponudismo im pomoć. Sad se s njima dvoje držimo za ruke i govorimo jedni drugima 'piano, piano'. Oni ne znaju engleski, mi ne znamo talijanski, ali se usprkos jezičnoj barijeri savršeno razumijemo. Do podnožja smo ispričali jedni drugima svoje obiteljske priče, razmijenili fotografije, adrese i brojeve mobitela. Zovu nas da budemo njihovi gosti u Riminiju, gdje žive. Grlimo se kod prve suvenirnice u znak rastanka. Nadamo se ponovnom susretu tu, u Međugorju, gdje su i oni dobili milost čudesnog ozdravljenja.
Crkva svetog Jakova prepuna je vjernika svih nacija i boje kože. Samo dvoje od nekoliko stotina ljudi nose masku. Poslije ćemo saznati da slučajeva korona virusa gotovo da i nema, isto kao ni epidemioloških mjera. Ako to nije još jedan dokaz međugorskih čudesa, onda ne znamo što jest.
Nijedan slučaj korone
Prije odlaska smo svratili u knjižaru 'Mir', odmah iza crkve svetog Jakova. Valja izabrati nekoliko poklona za rodbinu i prijatelje. Simpatična Marina, koja radi na blagajni, preporuča nam najljepše suvenire. Uzeli smo nekoliko krunica, svijeća, magneta za frižider, narukvica. Može se platiti i u kunama.
Na parkingu iza crkve susreli smo don Roberta Ćibarića, župnika dubrovačke župe sv. Mihajla, u društvu Davora Ljubića, predsjednika Udruge turizma i hotelijera Međugorje. Nakon 18 mjeseci bez ikakvih događaja, turista i hodočasnika, sve je ponovo oživjelo: Davor već 14 godina vodi hodočašća i iz Dubrovačke biskupije, a organizira ih već punih 32.
Rođen je i živi u Širokom Brijegu, a radi u Međugorju. Direktor je agencije G-tour Međugorje. Kad se dogodilo prvo ukazanje Gospe, imao je 13 godina.
– Ne sjećam se tog dana, ali se sjećam priča – kaže. Godine 1989. počeo je raditi u Yugotoursu, bio je i predstavnik, a kasnije i supervizor za područje Međugorje-Pelješac. Od 1992. bio je direktor Globtoura Međugorje, a od 2002. suvlasnik je i direktor putničke agencije G-tour Međugorje.
– S obzirom na vrijeme u kojem živimo, u koroni, od rujna prošle godine do lipnja ove godine u BiH se moglo ući isključivo uz negativan PCR test. Osnovali smo Udrugu turizma, hotelijera i iznajmljivača soba iz Međugorja u travnju i počeo sam, zajedno s kolegama, 'borbu s vjetrenjačama', odnosno s Vijećem ministara i Vladom BiH, da se u BiH omogući ulaz na osnovu negativnog antigenskog testa, potvrde o cijepljenju ili potvrde o preboljenoj koroni. Poslije dva i pol mjeseca smo u tome uspjeli, iako je bilo raznih peripetija i političkih igara – ističe Ljubić. – Hrvati iz RH, kao i mi odavde iz BiH, moramo imati antigenski test ako boravimo duže od 12 sati u Hrvatskoj, ili vi u BiH. Da je bilo drugačije, vjerujte da bi brojka od 50.000 vjernika u Međugorju na obljetnicu ukazanja bila duplo veća. Ali Vlada RH se oglušila na naše molbe, da barem prije obljetnice ukazanja u Međugorju, na isti način kako to radi za izbore, omogući ulazak Hrvatima u BiH na duže od 12 sati bez testiranja. Na taj su način onemogućili barem 20.000 Hrvata da dođu u Međugorje – sa žaljenjem konstatira naš sugovornik.
– Pripremili smo se, osposobili mobilni punkt za testiranje. Svakodnevno se testiralo preko tisuću ljudi. Vjerovali ili ne, za tih sedam dana testiranja niti jedna jedina pozitina osoba nije prijavljena, a bilo je ukupno oko 6 i po tisuća testiranja. To je podatak od kojeg zaboli glava, a onda se govori o epidemiološkim mjerama – nastavlja Ljubić.
- U Međugorje čovjek dolazi prvenstveno zbog Gospina poziva. Živimo u turbulentnom vremenu. Ljudi gube posao, gube članove obitelji. Kada nam loše ide, okrećemo se najbližima, obitelji i Bogu. Zato ne treba uopće iznenaditi veliki broj hodočasnika koji iz cijeloga svijeta dolaze u Međugorje. Kada je u cijelom svijetu sve stalo, vjera je počela rasti. Kroz sedam dana je kroz Međugorje prošlo sigurno 100.000 ljudi, a na sam dan obljetnice bilo je 50.000 vjernika. To su plodovi Međugorja!
Prestanite činiti zlo!
Svetu misu, uz mnoštvo vjernika i koncelebranata predslavio je fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Pokušali smo doći do njega, ali bio je prezauzet obavezama. Zato ćemo završiti ovaj tekst riječima iz njegove propovijedi:
- Iz ovoga mjesta već četiri desetljeća rađaju se pozivi na molitvu, sakramentalni život, pokoru i obraćenje za čovječanstvo koje živi u teškome i krajnje opasnome stanju, izazvanom ljudskim grijesima. Čovječanstvu koje je prekoračilo svaku mjeru u vrijeđanju Boga i svetinja i odnošenju ljudskih duša sotoni. Ovaj proročki glas iz Međugorja neumorno zove na obraćenje, ujedinjujući se u onaj drevni Izaijin krik: 'Prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite.' Gospa je i dalje tu i promatra svoju djecu. I čeka. U svojoj bjelini i jednostavnosti Ona čeka i moli za svoju djecu. Čeka da progledaju srcem i ponovno ga napune izvornom Božjom dobrotom i milošću.
