Skore izmjene Zakona o obveznim odnosima trebale bi spriječiti zlouporabe ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kroz uvođenje dodatnih instrumenata zaštite osoba treće životne dobi, primatelja uzdržavanja.
Iako je i postojeći zakon valjano rješavao sporove, najveća novost bit će uvođenje evidencije tih ugovora i sprečavanje profesionalizacije uzdržavanja. Točnije, zakon onemogućuje pružatelju uzdržavanja sklapanje više od tri ugovora s primateljima uzdržavanja. U zamjenu za skrb i uzdržavanje, te ugovore najčešće sklapaju starije osobe i ustupaju pružatelju cijelu ili dio svoje imovine. I postojeći Zakon o obveznim odnosima valjano rješava sporove, ali je velika novost što će parnice za izmjene, raskid, utvrđenja ništetnosti i poništenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju postati hitne. Suci ističu da je to dobro jer ugovaratelji su stari i nemaju vremena čekati pravorijek suda, a odgoda presude samo pogoršava uvjete života.
Osjećaj sigurnosti
Nije tajna da stariji žele sigurnost i mogućnost dnevnog razgovora s nekim te rješenje vide u ugovorima. Onim o dosmrtnom uzdržavanju primatelj vlasništvo nad svojom imovinom daje potpisom ugovora za života, dok se ugovorom o doživotnom uzdržavanju vlasništvo mijenja tek smrću uzdržavane osobe. I nezgrapni su nazivi ugovora česti razlog nesporazuma i osjećaja prevarenosti starijih osoba koje, uz nezadovoljstvo razinom skrbi, nerijetko imaju prikrivene razloge podnošenja zahtjeve za poništenje ugovora. Najčešće je to stoga što su se u međuvremenu pomirili s djecom i žele im u novim okolnostima ostaviti imovinu. No, zakon štiti i davatelje uzdržavanja, o čemu govore i primjeri iz sudske prakse. Iako su presude javne, sudionike ne imenujemo zbog osjetljivosti teme.
Tako je bolesni Lapađanin s vrijednom nekretninom iz inozemstva uredno mjesečno od pružatelja uzdržavanja primao ugovoreni iznos. No, kad se pomirio s bratom, odlučio razvrgnuti ugovor te je novac samoinicijativno vraćao u Njemačku. No, kako je davatelj uzdržavanja uispunjavao stavke iz ugovora, sud je odbio primateljev zahtjev za raskid ugovora, a Lapađanina je odvjetnik savjetovao da “olako ne vraća poslane novce nego da uživa dok može”.
Drugi primjer problema s uzdržavanjem ljudi starije dobi stiže iz Cavtata. Žena rodom iz Makedonije, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezala se supružnicima iz Slavonije kao davateljima uzdržavanja ostaviti stan od 80 kvadrata, garažu, suvlasnički dio zemljišta i pokretnine u objektima. Supružnici su pristali doživotno je uzdržavati i o njoj skrbiti, brinuti o čistoći i urednosti njezina doma te podmirivati troškove struje, vode i grijanja. U slučaju bolesti obvezali su se osigurati liječenje i troškove liječenja a poslije smrti je pokopati prema mjesnom običaju.
Bezrazložne prijave
Cavtajka se nakon smrti supruga osjećala usamljeno te tražila da napuste podstanarstvo i dosele k njoj u Cavtat. Tvrdeći da se loše ponašaju i obveze ne ispunjavaju, da joj truju hranu, kradu čarape i gaćice te zrače iz klima-uređaja, da su trajno poremećeni odnosi, nakon deset mjeseci je tražila da se isele u roku 30 dana jer sama kupuje hranu, kuha, pere i plaća telefon, da je vrijeđaju i viču na nju, da su provalili u njezinu sobu i da ih se boji.
No, supružnici su sve opovrgli a psihijatar utvrdio da je štićenica konfliktna, zaboravljiva, ne surađuje i odbija pregled. Sudu je prikrila kako je sličan ugovor 2012-16. imala s kćerkom prije nego se s njom posvađala, a utvrđeno je da je lagala da joj stvari nestaju iz sobe a odnosi s pružateljima uzdržavanja su prema sudu poremećeni isključivo njezinom krivnjom jer se predomislila.
Zaključak suda je da je tužba neosnovana jer su je supružnici pazili i organizirali proslave rođendana i blagdana, da je bila s njima zadovoljna i hvalila ih susjedima, da su stan uredno održavali i tijekom bolesti o njoj brinuli, što je potvrdila i njezina rodbina iz Makedonije.
Ženi sklonoj manipuliranju supružnici su dali dovoljno vremena da razmisli prije potpisa ugovora i nisu tražili useljenje. S njima se normalno hranila, a o razlozima njezina promjenjenog stava sud može samo spekulirati: mogući su psihopatologija, bizarno ponašanje, starački egoizam ili grižnja savjesti zbog lišavanja nasljedstva kćerke i sestara. Stoga je supružnike predstavljala u što lošijem svjetlu, onemogućujući im normalni život i bezrazložno ih prijavljivala policiji, što je dijelu susjeda i priznala da radi iz despeta.
Sud je ustvrdio kako za uzdržavanje nije nužno zajedničko stanovanje i da je njezina konstrukcija da joj je potpisnik ugovora prijetio smrću,a većinu podataka u korist tuženih supružnika sud je dobio iz kruga osoba bliskih starici. Stoga i jer je svjesno remetila odnose, presuđeno je da nema osnova za raskid ugovora.
Predstavnica dubrovačke organizacije Hrvatske stranke umirovljenika Olga Muratti nedavno je pozdravila uvođenje registra ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju:
- Puno je bilo slučajeva zlouporabe, da su ljudi prevareni i ostavljeni na ulici. Mi smo već kao stranka već tražili ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prema kojemu se odmah po sklapanju onaj koji je dobio nekretninu može na nju upisati kao vlasnik, i to bez ikakve obveze prema onome tko mu je to dao. Tražili smo ukinuće ovakvih ugovora jer su u njima prisutne velike prevare. Ljudi su često u situaciji kad nisu ni svjesni što potpisuju, a poslije postanu žrtve.
Imala sam dosta TV emisija na tu temu, i svi su suglasni da tu nešto treba napraviti. Dobro je što se kreće s uvođenjem registra, što znači da će svaki sklopljeni ugovor biti javno evidentiran, a broj sklopljenih svest će se na najviše dva ili tri po pojedincu. Ubuduće bi svaki tako sklopljeni ugovor trebao postati svima vidljiv. Dosad su mnogi gomilali sklopljene ugovore radi zgrtanja nekretnina, a da o tome nitko od rodbine umirovljenika o tome nije ništa znao. Događalo se i da jedan član obitelji potpiše ugovor bez znanja ostalih – kaže nam čelnica dubrovačkog HSU-a.
