PROFESOR SA STANFORDA APELIRA Zaustavite karantenu! Mi nismo vreće s klicama koje šire zarazu, mi smo ljudi!‘

Međunarodna skupina znanstvenika pozvala je prošli vikend vlade da ponište svoje strategije za koronavirus i omoguće mladim i zdravim ljudima povratak u normalan život, istovremeno štiteći najugroženije. Preporučuju pristup koji nazivaju "usmjerenom zaštitom", a držanje učenika izvan škole i studenata izvan fakulteta nazivaju velikom nepravdom te kažu da je "moralno pogrešno tražiti od djece i mladih da snose nesrazmjeran teret epidemije, zbog čega će baš oni biti posebno oštećeni", donosi Jutarnji.

Prijedlog troje uglednih američkih profesora, nazvan "Velika Barringtonova deklaracija", po gradu u Massachusettsu gdje je sastavljen, posljednja je runda u žestokoj raspravi među znanstvenicima koji podržavaju radikalno različite pristupe koronakrizi.
Jedan kritičar rekao je da je plan "groteskan" i da predstavlja ubojstvo bolesnih i invalidnih osoba. Autori deklaracije - dr. Sunetra Gupta, profesorica i epidemiologinja na Sveučilištu Oxford, dr. Jay Bhattacharya, profesor na Sveučilištu Stanford, i dr. Martin Kulldorff, profesor medicine na Sveučilištu Harvard, biostatist i epidemiolog - tvrde da zaključavanja i ograničenja zbog covida-19 imaju "razarajuće učinke" na javno zdravlje narušavanjem rutinske skrbi i štete mentalnom zdravlju, a najveći teret snose siromašni.

Prijedlog, koji je dosad potpisalo 6016 znanstvenika, 12.323 medicinskih djelatnika i dosad ukupno 169.334 ljudi, zalaže se za puštanje virusa da se širi u skupinama s niskim rizikom u nadi da će se postići imunitet stada, gdje je dovoljno populacije otporno na virus da uguši pandemiju. Razgovarali smo s jednim od tvoraca deklaracije, dr. Jayjem Bhattacharyjem, profesorom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Stanford, liječnikom, epidemiologom, zdravstvenim ekonomistom i stručnjakom za javnu zdravstvenu politiku s naglaskom na zarazne bolesti i ranjive populacije.

Zašto su se odlučili na deklaraciju u kojoj traže drugačiji globalni odgovor na pandemiju?
"Odgovor na pandemiju u mnogim zemljama širom svijeta, usredotočen na zaključavanje, nameće goleme nepotrebne zdravstvene troškove i dugoročno će povećati smrtnost stanovništva. Trenutne politike zaključavanja proizvode razorne učinke na kratkoročno i dugoročno javno zdravlje. Neki od njih su već vidljivi, to su niže stope cijepljenja u dječjoj dobi, pogoršanje ishoda kardiovaskularnih bolesti, manje probira za rak i pogoršanje mentalnog zdravlja - što dovodi do veće suvišne smrtnosti u godinama koje dolaze, a radnička klasa i mlađi članovi društva nosit će najveći teret", kaže Bhattacharya.

Dodaje da će održavanje postojećih rigoroznih mjera sve dok cjepivo ne postane dostupno prouzročiti nepopravljivu štetu, a osiromašeni će biti nesrazmjerno oštećeni. Fokusirani plan zaštite koji trojka navodi rezultirao bi, tvrde, boljim ishodima, uključujući nižu smrtnost od covida i non-covida. Njihova je ideja zaštititi ugrožene, ali drugima dopustiti da žive normalno, posebno mladima, omogućujući neranjivim osobama da grade imunitet. Imaju i konkretne načine.

"Zaštita ranjivih od virusa zahtijevat će različite reakcije u različitim postavkama. Na primjer, u staračkim domovima trebao bi postojati strogi program testiranja osoblja i posjetitelja kako bi se osiguralo da ljudi s aktivnim infekcijama ne komuniciraju sa štićenicima domova za starije osobe. Na mjestima s velikim širenjem SARS-CoV-2 u zajednici, starijim i ranjivim osobama koje žive u višegeneracijskim domovima, mogu se ponuditi hotelske sobe ili izolirani stambeni objekti dok se širenje zajednice ne uspori", rekao je Bhattacharya koji smatra da virus mora krenuti svojim tijekom, a zaključavanje samo usporava proces. "Zaključavanje u najboljem slučaju odgađa početak zaraze na neko vrijeme i uz veliku cijenu. Zaključavanje dugoročno ne smanjuje ukupan broj slučajeva i nikada u povijesti nije dovelo do iskorjenjivanja bolesti".

Teze su im dosta slične švedskom modelu borbe s koronavirusom. Koliko je sličnosti, a koliko razlika?
"Mnogo je sličnosti. Oba modela naglašavaju što veću zaštitu starijih i visoko rizičnih osoba, dok djecu puštaju da idu u školu i drže otvorene restorane i druge tvrtke. Postoje neke razlike. Švedska traži da se sve što se može radi od kuće, a mi predlažemo da stariji više rade od kuće, dok bi sve mlade odrasle osobe trebale raditi normalno", navodi moj sugovornik.
"Mi nismo vreće s klicama koje šire zarazu, mi smo ljudi i mnoge ljudske potrebe su sada došle u pitanje. To uključuje potrebu za zajednicom i normalnim međusobnim interakcijama. Strah izazvan pandemijom i porukama javnog zdravlja o opasnosti od infekcije doveo je do toga da su mnogi ljudi potisnuli ove potrebe s velikom psihološkom štetom", govori Bhattacharya.

Njegova je ideja da ne bismo trebali uništavati živote mladih ljudi koji imaju vrlo mali rizik od covida. Trenutačnu situaciju sa stalnim naglašavanjem potrebe za razmakom, čak i u školama, i nošenju maski tijekom cijelog boravka na nastavi za učenike smatra izuzetno štetnom.
"Online učenje nije dobra zamjena za klasičnu školu. Također, za normalan razvoj djeca imaju snažnu potrebu za druženjem s drugom djecom, za sklapanjem prijateljstva i međusobnom igrom. Maske i socijalno distanciranje ometaju ove aktivnosti koje su toliko važne za njih", smatra stanfordski profesor. Napominje da je rizik od umiranja od zaraze koronavirusom za djecu vrlo nizak - niži od rizika umiranja od zaraze sezonskom gripom.

"Standardna javnozdravstvena praksa ne zahtijeva zatvaranje škola zbog gripe. Niti bi se škole trebale zatvoriti zbog covida-19. Moralno je neopravdano štetiti djeci psihološki i na druge načine zaključavanjem koje im pruža vrlo malu korist u smislu smanjenja smrtnosti od covida-19."

Što konkretno učiniti?
"Onima koji nisu ranjivi treba odmah omogućiti da nastave život kao i obično. Jednostavne higijenske mjere, poput pranja ruku i boravka kod kuće kada su bolesni... Škole i sveučilišta trebaju biti otvoreni za nastavu. Sport je izrazito bitan. Mlade odrasle osobe s niskim rizikom trebaju raditi normalno, a ne od kuće. Treba otvoriti restorane, vratiti umjetnost i glazbu", objašnjava Bhattacharya teoriju "usmjerene zaštite" u kojoj se izoliraju i štite isključivo oni stariji i oni koji se suočavaju s visokim rizikom od smrti od infekcije koronavirusa. "Svatko treba preuzeti rizike koji su im važni, na primjer žele li zagrliti svoje dijete ili unuka".