U Komolcu do blagdana Svih svetih traje cvjetna karantena. Nitko od uzgajivača krizantema krajem listopada ne zna za vanjski svijet, nitko se ne miče od svojih nasada koje, ako ih ne danonoćno ne asistiš, mogu u trenu nastradati u najosjetljivijoj fazi, baš pred odlazak na placu:
Neobrano se osuši
Budnim okom svoje palisade, ping pong glavice i druge krupno i sitnocvjetne ljepotice motri i Marin Vuić. Ove godine dobro cvjetaju, ne stoje tvrdnje dežurnih katastrofičara da ih je spržilo sušno ljeto zbog kojeg je, nagađaju, urod prepolovljen:
- Nije rekordna godina, ali nije ni najlošija u povijesti. Krizanteme su solidno rodile, zdrave su, a i da nisu, ne može se tu puno učinit‘ protiv boleština, sad nam je Europska unija odredila preparate na ekološkoj bazi, mučite se, pa što uspije, uspije. I da je najrodnija godina, u startu znaš da će 30 posto cvijeća propasti. Jer i najljepši matriko, kad prođu Svi sveti, više ničemu ne služi. Tu i tamo možda za neki aranžman za godišnjicu smrti i tako, ali uglavnom sve ono neobrano ostane se sušiti u zemlji– kaže nam domaćin dok s njim obilazimo uzorane doce na kojima se, zaštićene mrežom od sunca i tuče, bijele, žute i crvene različite sorte cvjetnica od kojih će neke u vaze, neke u kušine, a neke u cvjetne aranžmane u košićima...
Kao i dosadašnjih godina, prodaju Komolčani svoje krizanteme najviše u Gružu, u parku Luja Šoletića. Ove godine im je ‘placarina‘ Sanitata nešto skuplja nego lani, umjesto 70, dva tri dana zakupa banka plaćaju 80 eura, ali Marin se ne žali:
- Poskupilo je sve, pa mora i to, a 10 eura nije tako strašno. A da su sve cijene pošle gore, to sigurno. Ali ionako nemaš izbora, da ti naplate i 200 eura za banak, moraš prihvatiti jer vrijeme radi protiv tebe. Ako ne prodaš cvijeće u roku, nisi ništa učinio, možeš ga bacit‘ – govori nam uzgajivač koji ove jeseni skrbi o 3500 sadnica.
Žute i bijele palisade su standard, lijepo figuraju, ali su jako delikatne:
Ne pamti im imena
- Najzahtjevnije je baš njih sačuvati, one su više za kontrolirani uzgoj, treba im zamračenje, a i inače su matrikali osjetljivi. Malo ljudi zna da najviše cvjetaju po noći, a jako sunce ne trpe. Zapravo bi bilo idealno da je u ovo doba oblačno i južina, ali prognoza je ove godine takva kakva jest, ne možemo na nju utjecati – govori nam Marin Vuić i otkriva kako ga krizanteme okupiraju skoro pola godine:
- Prije smo ih sadili do sredine sedmog mjeseca, a sad od 10. lipnja pa do kraja mjeseca. Nema to veze s klimatskim promjenama, nego s isporukom, sadnice nam u tom terminu dolaze od dobavljača iz Osijeka i Istre, a biljčice nije dobro predugo držati doma, inače izrastu u visinu i stanje se. Trebaju čim prije ići u zemlju. A dostavljaju nam ih u ‘patronama‘, u kontejnerima od sto komada dođu u malo zemlje omotane stiroporom i moraš ih brzo usadit‘ – objašnjava nam Marin ‘proceduru‘ sadnje koja nije nimalo jednostavna. Sadnice trebaš tretirati preparatima, pa postaviti cijevi za navodnjavanje, dodati gnojivo...
Krizantema ima više vrsta, Marin se ne trudi zapamtiti im imena, poznaje karakteristike svake sorte i to mu je dovoljno. Ove godine hvali prinovu, one krupnije, zagasito crvenih čvrstih latica, a zahvalne su i zelene Del green koje izviruju iz obilja ružičastih ‘susjeda‘. Oblikom možda jesu različite, ali sve one traže njegu i pažnju. Obavezno je i redovito čišćenje zagranaka, sporednih grančica s malim cvjetovima koji glavnom i najvećem ne daju da se do kraja razvije.
Sa cvijeća na masline
Ako se potkrade koji zagranak, velika cvjetna glava će ostati kržljava, a cvijet neugledan. A neće biti dobro ni ako se zapuste nasadi:
- Prihrana ide svako 7 do 10 dana, treba njima i dodatak željeza i minerali...sve u svemu, radi se oko cvijeća mjesecima. Krizanteme su inače jednogodišnje biljke. Kad prođe cvatnja, sve se stabljike pogule, maknu se šipke, cijevi, pokidaju se zaštitne mreže...poslije toga se već pomalo pripremaš za novi ciklus, kreće oranje i kopanje, preore se zemlju par puta da se ‘ubije‘ trava. Završno negdje do svibnja, teren se spremi, čekaš sadnice i tako svake godine treba sve ispočetka – priča nam sugovornik koji se okrenuo cvijeću nakon što je 32 godine radio kao šef na Ininoj pumpi, pa jedno vrijeme u Marini Frapa, na Croduxu...ukratko, Vuić je energente zamijenio poljoprivredom, a odmora neće biti ni kad završi storija s krizantemama:
- Ove dane padaš s noga jer ne radiš samo oko cvijeća u baštini, treba i aranžmane napravit‘. Nas petnaestak smo zauzeti oko buketa, zelenila, spužvi, treba to sve posložit, pa ukrcat u kombije za odnijet na placu, nakon toga sve skupa moraš očistit, nema kraja. I baš kad misliš da ćeš malo predahnut‘, sjetiš‘ se da te čekaju masline za obrat‘! I onda samo nastaviš s poslom. Evo, već smo postavili mreže ispod stabala za berbu. Godina je stvarno dobra, bit će ulja – optimističan je domaćin koji već ima razrađen i kalendar radova do kraja godine. Kad finu masline, možda malo odmori pa kad zahladi, valja sušit‘ meso. I malo po malo, ponavlja se krug. U veljači opet treba pripremit zemlju za novu turu matrikala koji će osam mjeseci kasnije ukrasiti posljednja počivališta naših najmilijih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....