Bruna Bilić je mlađe seniorska prvakinja Hrvatske. Dobila je 22-godišnja judašica Dubrovnika 1966. sve tri borbe u Zagrebu, skočila nakon treće pobjede na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja u kategoriji do 52 kilograma. Dobila je zlatnu medalju, a mi novu lijepu priču iz Gospina polja.
Dvije godine je Bruna bila bez natjecanja. Puknuo prednji križni, otišao i meniskus, te su joj svi lijepo govorili: ‘To bi Bruna bilo to, ostavi se sporta, ne isplati se riskirat!‘. Nisu još izričito zabranili, rekli su kako postoje mali izgledi za povratak, i kad je to ona čula, odlučila je nastaviti.
- Ovo je potvrda kako se trud isplati, kako treba biti uporan, kako se ne treba predati, kako treba pokušati – javila se nakon uspjeha u Zagrebu i svog drugog naslova državne prvakinje u karijeri. Prvog je osvojila prije sedam godina u uzrastu mlađih kadetkinja. Prvu medalju s državnog izborila je prije deset godina u uzrastu djevojčica. S 15 godina je uzela prvu seniorsku medalju na državnom, bila tad doprvakinja.
- Da, bilo je dosta medalja s državnih, srebrnih i brončanih, ali zlatna, prije ove, samo jedna.
U Zagreb, istaknula je, nije putovala po medalju. O njoj nije razmišljala.
- Samo sam razmišljala o povratku na tatami. Govorila sam sebi: Samo da koljeno izdrži i bit će sve dobro.
Izdržalo je, ali nije niti jedna suparnica protiv nje.
- Svaka borba je bila zahtjevna, a pogotovo za mene zbog svega što mi se događalo protekle dvije godine. Prva borba je bila mentalno najteža, a poslije je po tom pitanju bilo sve u redu. Sad po imenima, najteža je bila zadnja, treća jer je suparnica bila aktualna prvakinja, juniorska i seniorska. Straha je bilo, naravno, ali nakon prve borbe, kad sam vidjela kako koljeno drži, oslobodila sam se tog straha. Uoči svake borbe sam odradila specifične vježbe za koljeno, dobro zagrijala koljeno.
I kad je sve finulo...
- Teško je opisat taj trenutak. Koljeno izdržalo, a ja prva na državnom, svom prvom natjecanju nakon dvije godine, prvakinja nakon kalvarije koju sam imala, te teške operacije nakon koje je trebalo učiti hodat... Ne mogu ne spomenuti svog trenera Matea Semiza. Da nije bilo njega, da on nije vjerovao u mene, ne znam bi li se uspjela vratiti - istaknula je nova mlađe seniorska prvakinja Hrvatske.
