Rio Ferdinand je došao gotovo tri sata prije početka finala. Prošao je pored ‘E‘ ulaza koji je bio rezerviran za navijače Intera, a jedan od njih mu je stigao reći: Rio, nećeš valjda večeras navijati za City. Ni mi ne navijamo za Milan.
Drugi navijač nerazzurra, koji je nosio dres s desetkom Lautara je dodao: Postoji samo jedan pravi Manchester, United!
Ferdinand, legenda Manchester Uniteda i engleske reprezentacije, ušetao je podno glavne tribine, te krenuo prema televizijskom studiju i svom zadatku. Prije 15 godina je on s trakom oko ruke u dresu ‘crvenih vragova‘ podigao pokal prvaka u hladnoj Moskvi. Englesko finale. Chelsea suparnik. Penali su odlučili. Godinu poslije je izgubio finale u Rimu. Eto i Messi za Barcelonu na čijoj je klupi bio Pep Guardiola.
Subota je u Istanbulu za razliku od petka bila prekrasna. Nije bilo crnih oblaka, na kraju je večer bila ugodna. Slovenac Aleksander Čeferin, glavni čovjek Uefe, dovezao se pred crveni tepih dva sata prije početka finala, odmah iza njega, u njegovom društvu, naš Zvonimir Boban. Prošetao je tapitom do glavnog ulaza još jedan Ćirin ‘sin‘, ‘Vatreni lakat‘ Aljoša Asanović. Naš novi čovjek u europskoj kući nogometa.
Za to vrijeme, desetak minuta prije i poslije Ćeferina, gledali smo hoće li proći, ali nije i Lukša Jakobušić. Predsjednik Hajduka je također došao u Istanbul na finale. Viđen je na gradskim ulicama. Slikao se sa svojim Dubrovčanima, a njih nekoliko je potegnulo na finale zahvaljujući prijatelju, BH reprezentativcu, napadaču Intera Edinu Džeku. Ljeti je i on na Stradunu, i ne samo ljeti. Kupio je kuću u Dubrovniku. Otvorio je restoran s pogledom na dubrovačke zidine, staru gradsku luku te Lokrum.
Došao je, još u četvrtak navečer zrakoplovom iz Dubrovnika, i Trogiranin Ivan Katalinić, 70-ih vratar Hajduka, koji je kao trener potpisao najveći uspjeh hrvatskog klupskog nogometa u najelitnijem natjecanju. Godina 1995., četvrtfinale. Suparnik Ajax, te godine prvak. 0:0 na Poljudu u prvoj. U drugoj je pogađao samo domaćin.
FINALE: MANCHESTER CITY - INTER 1:0
Navijači Intera su bili glasniji. Utihnuli su samo kad je, prvo, stroj za pogotke, Haaland u 26. minuti imao najveću priliku, ali su odmah slavili obranu Onane. Zatim kad je City postigao pogodak, te kad se posljednji put čula sučeva zviždaljka.
Nada u uspjeh im je narasla u 35. minuti kad je teren morao napustiti sjajni Kevin De Bruyne. Opet je za njega bilo kobno finale. Prije dvije godine isto protiv Chelsea. Tad je dobio udarac. Sad je krivo stao u pokušaju da dođe do lopte u 30. minuti. Nakon ukazane pomoći su sve oči bile uprte u njega. Nadao se Guardiola kako će moći nastaviti.
U 58. minuti Brozovića je naljutio Lautaro. I Lukaku, koji je dvije minute prije ušao umjesto bosanskog dijamanta, širio je ruke. Njih dvojica su čekala povratnu loptu. Jedan pred vratima, drugi na vrhu šesnaesterca. Potom je Barella morao požutjeti nakon što je poslije obrane Edersona uslijedio juriš Cityja. Žuti karton suigrača bio je dodatni razlog novog govora kojeg je Brozović držao Argentincu.
Španjolac Rodri je bio strijelac u 68. minuti. Do kraja se Inter hvatao za glavu nakon nekoliko velikih prilika. Greda Dimarcia, koji potom pogađa Lukakua, koji je pak u 88. minuti zatresao vratara Cityja.
Talijanske kolege su širile ruke nakon finala. Hvalile nam Brozovića. Hrvat je za njih bio pun pogodak Simone Inzagija za finale. Inter je pak bio hrabar. Baš tako. Pritiskao je Pepov stroj. Ali, slaba je to utjeha za našeg reprezentativca, te za hrvatski nogomet. Prekinut je jedan nevjerojatan niz. Deset godina za redom netko od naših je osvajao naslov prvaka. Ostaje se nadati kako će se nastaviti drugi niz, koji je počeo godinu prije, 2012. godine. Od tad je svake godine netko od hrvatskih igrača u finalu.
Manchester City je napravio špalir za Inter, koji nije uspio doći do svog četvrtog naslova prvaka Europe, a zatim je krenuo na postolje. Okićen zlatnim medaljama, podigao je (napokon) trofej. Treći ove sezone. Uzeo je prvenstvo, potom kup, te sad trofej koji nije imao.
Lukaku je za Talijane tragičar Intera. Kažu, nije mu prvi put. Talijanski nogomet je tragičar ovih dana. Promašio je sva tri finala. To nitko nije u povijesti uspio. Roma je pala od Seville u finalu Europske lige, Fiorentina od West Hama u finalu Konferencijske lige. Svo troje s pogotkom razlike (Roma i Inter s po 2:1).
Marcelo Brozović je bio u finalu s trakom oko ruke. Hrvat podiže pokal prvaka. To smo priželjkivali. Nažalost, tu sliku nismo dočekali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....