Dok nema tijela, nada uvijek živi, čuda su moguća!

- More uvik išće svoje žrtve - poručuje šezdesetogodišnji Velolučanin Franjo Tulić, jedan od preživjelih pomoraca s broda 'Bratstvo' koji je 1. prosinca 1981. godine potonuo. U havariji je poginulo 9 pomoraca, a 15 brodolomaca uspjelo je preživjeti u splavi.
Umjesto na 'Dunav', pošao na 'Bratstvo'
Franji se s mukom prisjetio nesreće iz koje je jedva izvukao živu glavu, a još teže mu je bilo prokomentirati slučaj šibenskog kapetana Dina Miškića nestalog nakon što je 28. rujna ove godine u nevremenu na Atlantiku potonuo tegljač Bourbon Rhode.
- Kad sam čuo za našeg kapetana, točno sam znao kako su se ti ljudi osjećali u trenutku havarije. Bilo mi je teško radi njega. Pio sam kavu sa suprugom pet dana nakon vijesti o potonuću broda i rekao sam joj da mi je najveća želja da nađu te ljude. Nada uvijek postoji, ipak, iluzija je misliti da čovjek ovako dugo može preživjeti na moru u splavi. Možda bi mogli da su u splavi idealni uvjeti, da su u splav ušli suhi, bez ozbiljne ozljede, da se splav nije napunila morem... Tu je i psiha, razmišljaš o svojoj obitelji, hoće li nas netko spasiti i kada, počneš ljudjeti. Da nas nije prije tridesetak godina, pronašao engleski brod, možda bismo preživjeli dva dana, a onda bi se smrznuli. Ali, kažem, nada uvijek postoji i čuda su moguća – ističe Franjo sa suzama u očima. Nekoliko je priča iz Franjova života radi kojih bi zaslužio u novine, no najpoznatiji je, nažalost, po toj kobnoj pomorskoj nesreći. I Franjo je trebao biti među stradalnicima. Ni sam ne zna objasniti sretan splet okolnosti zbog kojih je danas živ, a da ne govorimo o tome, priča nam, da su ga morske nevere oduvijek pratile i svaku je uspio preživjeti.
Franjo je te davne 1981. godine imao 22 godine i završenu struku za bravara pa se u želji da zaradi novac i vidi svijeta prijavio za brodskog mazača na brodovima duge plovidbe. Zanimljivo je, priča nam, trebao se ukrcati na brod 'Dunav' riječkog Jugoplova, no nije imao sve potrebne dokumente pa mu je poznanik kadrovik ponudio Beogradsku plovidbu. Ukrcao se Franjo tako na brod 'Bratstvo' dok je 'Dunav' u strašnom nevremenu potonuo na dno Tihog oceana zajedno sa 32 člana posade.
Bio je to njegov prvi 'vijađ' na teretnom brodu s 24 člana posade od kojih su većina bili Hrvati. Iz alžirske luke Bejaija isplovili su za Rusiju 11. prosinca 1981. ne sluteći da ih tu istu noć čeka stravična havarija.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika!