DVIJE AUTORICE JEDNA KNJIGA Predstavljena zbrika kratkih priča Korčulanki Sande Hančević i Valerije Jurjević

Priče koje „mirišu na južinu“, zaključio je još davno poznati hrvatski književnik Renato Baretić za Priče iz dva škafetina, prvu zbirku dvije bodulke, naizgled slične, ali u mnogočemu različite prijateljice i kolegice Sandu Hančević i Valeriju Jurjević. Dugih je šest godina trebalo Sandi, arheologinji i Valeriji, povjesničarki umjetnosti, da izdaju drugu zbirku kratkih priča 19 kratkih koje su prošlog ponedjeljka predstavile mnogobrojnoj publici u atriju Doma kulture u Korčuli u sklopu Mjeseca hrvatske knjige te u organizaciji Gradske knjižnice Ivan Vidali.
 
Sandu, Splićanku s lumbarajskim korjenima i Valeriju, rođenu Lumbarajku, prvenstveno je vezala Lumbarda, bajkovito ribarsko naselje na istoku otoka Korčule koje se, osim prekrasnim, pješčanim pejzažima, jednom od najvrjednijih svjetskih areholoških spomenika starogrčke povijesti Lumbarajskom psefizmom, autohtonom sortom bijelog vina grk, može pohvaliti i brojnim umjetnicima poput slikara Stipe Nobila, ali i ove dvije mlade žene koje su svoje imaginacije već drugi put pretvorile u zbirku kratkih priča. Prijavljivale smo se na iste natječaje, kaže Valerija, pa su na kraju odlučile pisati skupa, a pomoću njihovih priča čitatelj može zaviriti u svijet u kojem dvije jako bliske osobe pišu na različite načine te kako jedna zbirka može spojiti dva različita rukopisa.
 
„Tražile smo naslov koji će ujediniti dvije autorice, dvije različite, a ipak ujednačene inspiracije. Napisale smo i više priča, ali ovih 19 je iskočilo kao najbolje. Ispalo je slučajno da je Valerijinih 10, a mojih 9 priča, numerološki se posložilo jer je ona rođena 10.10, a ja 9.11. Iako uvažavamo komentare i savjete jedna od druge, Maja nam pomaže odabrati one najbolje“-objasnila je Sanda.
 
Maja Šestanović još je jedna Lumbarajka u ovoj (kratkoj) priči. Legendarna profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj školi Petar Šegedin u Korčuli, redovna je predstavljačica Sandinih i Valerijinih uradaka koja tvrdi kako su obje prvenstveno samokritične. Najbolji termin koji opisuje njihovu književnost, kaže Maja, zaista jest priča budući da se radi o kratkom, ali složenom epskom obliku s obratom na kraju. Profesorica ima potpuni uvid u njihove priče koje usmjerava sugestijom i savjetom pa je i njihove motive i posebnosti na najbolji način predstavila korčulanskoj publici.
 
„Iako su jako različite, vezuje ih podneblje, ali koriste skroz drugačiji stilski način oblikovanja. Valerija se jako dobro služi lumbarajskim diomom jer je rođena na otoku, karakterizira je pritajeni humor dok Sanda savšeno stilski brusi metaforičnost s neočekivanim obratima, bez provjere znam koja je što pisala. Najčešći motiv njihovih priča se ne može izdvojiti, ali konstantan je ambijent otočne sredine, stvarni i zamišljeni muškarci i žene u izoliranoj, maloj sredini. Priče su jako zanimljive, brzo se čitaju ali vas i oplemene i obogate“-zaključuje profesorica Maja.
 
Izdavač dugo očekivane zbirke priča 19 kratkih je Biblioteka Žilković. Malo će ljudi povjerovati da jedan otok na jugu Hrvatske ima vlastitu nakladničku aktivnost, međutim izdavačka kuća Biblioteka Žilković postoji već 12 godina tijekom kojih je izdala 15 naslova lokalnih autora. Razmišljajući kako unaprijediti zavičajnu zbirku, Gradska knjižnica Ivan Vidali na čelu s ravnateljicom Milojkom Skokandić te u suradnji s korčulanskim književnikom Goranom Kalogjerom, došli su na ideju osnivanja izdavačke kuće, jednog od najznačajnijih projekata knjižnice. Izdavačka kuća nazvana je po staroj korčulanskoj obitelji Žilković koja je u vrijeme renesanse imala jako bogatu i vrijednu biblioteku. Žilković izdaje liriku i prozu lokalnih književnika i pisaca, na taj način dodatno upotpunjujući zavičajnu zbirku, ali i podupirući i motivirajući lokalno stvaralaštvo. Kako je istaknula ravnateljica Milojka Skokandić, osim bogatog programa povodom Mjeseca hrvatske knjige u organizaciji GK Ivan Vidali, upravo je raspisan i natječaj za sve lokalne autore čija djela imaju priliku ugledati svjetlo dana.
 
A djela Sande i Valerije već su izašle iz okvira otoka. Valerija je svoje kratke priče objavila u zbornicima Brod knjižara, Priča se (p)o gradu GK-e Trogir, Za puknit od smija Udruge čakavski jezik, Sagorjevanje Žena na djelu, dok je Sanda svojim pričama na natječaju Gradske knjižnice Trogir Priča se (p)o gradu u tri godine osvojile sve nagrade, prvu, drugu i treću, okitila se i Zlatnom bravurom, odnosno prvim mjestom na popularnom splitskom Pričiginu 2010. godine. za priču Oblačna soba, a još je nekoliko priča objavila u raznim zbornicima diljem Hrvatske.
 
Iako im odlično idu kratke priče, Sanda i Valerija najavljuju novi uzbudljivi i neobičan projekt u potpuno drugačijoj i zahtjevnijoj formi. One, naime, pišu roman koji će uskoro ugledati svjetlo dana, jedan od rijetkih romana na svijetu koji će imati dvije autorice.
 
„Nećemo još ništa otkriti, ali već smo pri kraju. Roman je potpuno drugačiji od kratkih priča, ima puno više likova, ima glavnog junaka ili junakinju, podijelile smo likove i poglavlja prema afinitetima. Cijeli proces pisanja je jako zabavan, bilo je trenutaka kad smo na telefon raspravljale o nekim likovima iz romana, a moji su ukućani mislili da nekoga ogovaramo. Sama, bez Valerije, ne bih nikad napisala roman, baren ne na ovakav zabavan način“-objasnila je Sanda uz smijeh, dok je Valerija nastavila : „Bile smo vrlo ambiciozne, mi ćemo napisati roman, a kad smo krenule promislile smo-uh! U što smo se uvalile! Uspjele smo se izboriti s materijalom i jako smo zadovoljne kako nam za sad ide. Nadamo se kako će roman izaći uskoro, ali teško je reći, jer uz pisanje tu je i život kojeg treba živjeti“.
 
Baš kao i život kojeg treba živjeti, neka poglavlja izletu za čas, a s nekima se treba boriti mjesecima, ističu Sanda i Valerija, no sigurno je da se vidi svjetlo na kraju tunela.
 
Dok roman dviju autorica ne ugleda svjetlo dana, 19 kratkih možete kupiti u GK Ivan Vidali u Korčuli za 100 kuna.