Kad je poznati hrvatski gastronomski stručnjak Veljko Barbieri sastavljao listu najdražih jela, na samom vrhu našla se lumblija. Neobičnog izgleda, a još više okusa, taj jedinstveni aromatični kolač u jednom zalogaju otkriva povijest otoka, suživot s prirodom, sjećanja na dom i nezaboravni gastro užitak. No, iako je listopad mjesec koji je posvećem toj tradicionalnoj slastici, ovog puta u središtu priče nisu okusi i mirisi lumblije, već nesuglasice između Blaćana i Velolučana koje potvrđuju poznati, međusobni animozitet – čija je lumblija, blajska ili luška?
Blaćani polažu pravo na lumbliju čuvajući tradicionalni recept star više od 200 godina. Nastanak blajske lumblije prati zanimljiva ljubavna priča koja seže u doba Napoleona kad je otok bio pod vlašću francuske vojske. Devet godina francuske vladavine bilo je dovoljno za mnoge ljubavi, a posebno je ostala zampaćena ona između francuskog vojnika pekara i mlade Blajke. Završetak okupacije značio je i kraj njihove ljubavi, a na rastanku vojnik je djevojki poklonio kolač izgovarajući „n'oublie pas“, što na francuskom znači „ne zaboravi me“. Djevojka ga je zadražala u sjećanju tako što je nastavila pripremati kolač dok su njegove francuske riječi s vremenom pretvorene u naziv lumblija.
Lučani tvrde kako je ta priča urbana legenda koja nema uporište u povijesnim činjenicama istodobno nudeći svoju verziju priče. Naime, postoji i druga priča, koja je, kako Lučani navode, zapisana u nekim povijesnim dokumentima te seže još dalje u povijest, točnije u vrijeme bitke Marka Pola u 13. stoljeću. Nakon što su se kraj Korčule sukobile mletačka i genoveška flota, navodno je zapisano kako su se tri galije po povratku iz bitke sakrile u duboku uvalu s tri izvora gdje ih je nekolicina lokalnog stanovništva opskrbila svježom vodom i mirišljavim kruhom. Vela Luka je zaista vrlo duboka uvala i ima tri izvora, a mirišljavi kruh je sigurno lumblija, tvrde Lučani, budući da je poznato kako se lumblija nosila na brodove jer ima dugi rok trajanja.
„Ni jedna ni druga priča nemaju nikakvog temelja, sve su to legende koje nemaju konkretnog povijesnog uporišta. Priče i legende se šire legitimno i opravdano u svrhu komercijalizacije, no povijesne okosnice lumblije su sasvim drugačije. Lumblija je i blajska i luška“. – zaključio je Tonko Barčot, povjesničar i arhivist, voditelj Arhivskog sabirnog centra Korčula-Lastovo, koji se već godinama bavi s poviješću otoka Korčule.
Kako je objasnio Barčot, lumblija je u prošlosti bila prisutna na svim stranama Mediterana i zvala se oblija, a etimologija te riječi upućuje na oblinu, odnosno na oblik kolača. Lumblija je uvezena na otok, kao i npr. moreška, i dok je običaj s vremenom nestao u drugim krajevima Mediterana, na otoku Korčuli se zadržao, konkretno na njegovom zapadnom dijelu. Kad je lumblija prvi put došla na otok ne može se točno tvrditi, zaključio je Barčot, no sigurno se lumblija može svrstati u kontekst svisvetskih običaja koje je katolička crkva uvela u 7. stoljeću.
Lumblija, kao obredni kruh koji se u prošlosti poklanjao kumovima i starijiim članovima obitelji, ima sličnosti s lojenicom koja je karakteristična za istočni dio otoka, a i datumi se gotovo preklapaju jer se lumblija vezuje za kraj listopada, a lojenica za blagdan sv. Martina, odnosno početak studenoga. Iz svisvetske običajne priče proizlazi i veza s Božićem, pojasnio je Barčot, u prošlosti se govorilo kako je blagdan Svih Svetih prvi Božić, pa je vjerojatno kako se dio božićnih običaja prebacio na dan kad se prisjećamo umrlih. Barčot je iz svega toga zaključio kako je lumblija otočka, pekla se u svim mjestima, a zadržala se na zapadnom dijelu otoka.
Međutim, Blaćani su odlučili zaštiti aromatični kolač te su prije nekoliko dana predali zahtjev za upis lumblije u Registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Na radnom sastanku prisustvovali su predstavnici Turističke zajednice Blata, Općine Blato, predstavnici Viteškog udruženja Kumpanjija Blato koji su ujedno i čuvari starinske recepture te predstavnici Udruge maslinara Vela Luka koji su upoznati s postupkom jer su dobili oznaku izvornosti „korčulansko maslinovo ulje“.
„Zahtjev predan Ministartvu Poljoprivrede neće proći jer su Blaćani za zemljopisno podrijetlo naveli samo Blato. To prvenstveno nije točno, a nije ni pošteno budući da se lumblija, u istom periodu, po istoj recepturi i na popuno jednak način priprema i u Veloj Luci, ali i nekim drugim mjestima kao što je Smokvica. Zemljopisno podrijetlo lumblije treba proširiti i na Vela Luku, a možda i na cijeli otok“. – objasnila je Barbara Mirošević, tajnica Udruge maslinara Vela Luka te jedna od organizatora veloluške trodevne manifestacije Stajun od lumblije koja je ove godine uključivala radionice lumblije za inozemne turiste, natjecanje u izradi lumblije i stručna predavanja na temu podrijetla aromatičnog kolača.
S tim se nije složila direktorica Turističke zajednice Općine Blato Maja Šeparović. Direktorici Šeparović ljubaznost i pristupačnost prilikom komuniciranja s novinarima i medijima nisu jača strana, a na pitanje o tome čija je lumblija te inicijativi Lučana da lumbliju prikažu kao svoju bila je vidno uznemirena naglasivši kako nema komentara i kako je za nju „ta stavka potpuno nebitna“.
Jedino o čemu je direktorica Šeparović pristala govoriti su ovogodišnji 6. Dani blatske lumblije. Program u trajanju od mjesec dana je zaista bogat, a uključuje niz radionica, javnih prezentacija, prezentacije knjiga, degustacija te cjelomjesečnu promotivnu cijenu blajske lumblije u dućanima i konobama.
Bila blajska ili luška, kako se pripremala u prošlosti tako se priprema i danas. Posebni sastojci počinju se skupljati već ljeti, a kolač sadržava bademe, orahe, suhice, naranču, limun i varenik, odnosno sirup od mošta vina koji se reducira u tamni, slatki sirup. Na taj način zalogaj lumblije otkriva otočki način života, biljne kulture i suživot s prirodom.
Recept za lumbliju :
Sastojci : 1500 g brašna, 2 kocke kvasca, 300 g šećera, 1,5 dl mlijeka, 3 vrećice vanilin šećera, 250 g maslaca, 1 dl maslinovog ulja, 100 g nasjeckanih prženih badema, 100 g nasjekanih oraha, 100 g grožđica namočenih u vareniku ili prošeku, mljeveni muškatni orašćić, klinčić i cimet, anis, naribana limunova i naranćina korica, malo soli.
Priprema: U mlako mlijeko umiješajte kvasac s malo šećera i brašna. S ostatkom brašna na suho pomiješajte ostatak šećera, začina, nasjeckane bademe i ocijeđene grožđice. Dodajte dignuti kvasac i zamijesite tijesto. Kad tijesto naraste, podijelite ga na četiri-pet okruglih kruščića i posložite u namašćeni lim za pečenje. Pecite ih na 150 – 180 °C, ovisno o temperaturi, 40 – 60 minuta. Pečene lumblije prije nego što se potpuno ohlade premažite varenikom, prošekom, lozovačom ili rumom i pospite šećerom.