TRI MEŠTRA ZA PROMIJENITI REMEN 'Ne znate Vi kako je to komplicirano!'

'Dakle, pukao mi je remen na sušilici i treba ga promijeniti. Zovem meštra i pitam ga kad bi mogao doći da mi to promijeni.
Njegov odgovor: Došao bi, ali znate, ja to ne mogu sam. Treba mi pomoć dva čovjeka i ne mogu ih naći. Neće nitko da dođe sa mnom.

Meni ogroman upitnik poviše glave i pitam ga:

- Što? Trebaju tri meštra za promijeniti jedan remen na sušilici?
On: Da!(visokim tonom). Ne znate Vi kako je to komplicirano!!!
Ja: Para da je sušilica svemirski brod. A da Vam zovem i dizajnera upomoć??
Razgovor završen'.

Tako je naša sugrađanka opisala svoje nastojanje da dozove meštra kako bi joj popravio pokvareni aparat. 'Ma nije to jedino što mi se s meštrima izdogađalo, cijeli bi to roman bio', kaže u telefonskom razgovoru.

Dok jednima trebaju još dva čovjeka za promjenu remena na sušilici, drugi tvrde da to mogu posve sami, a čak nisu ni meštri. Ljudi se, u nedostatku kvalificirane radne snage, domišljaju svakakvim rješenjima, pa i učenju preko you tube kanala, gdje pojedinci objašnjavaju baš sve, pa i način kako zamijeniti puknuti remen na sušilici. Ako ste toliko vješti i ne bojite se da ćete pokvariti još pet stvari, preostaje vam, eto, da pokušate sami.

'Ovo je Hrvatska'

Dubrovački vjesnik je ne tako davno pisao upravo o kroničnom nedostatku meštara za bijelu tehniku u Dubrovniku, a i kad ih ima, na popravak se dugo čeka. Još je gore kada čekate na zamjenu aparata, i to u jamstvenom roku – jednoj se Dubrovkinji dogodilo da tri i pol mjeseca čeka na zamjenu pokvarene perilice rublja, dok je Dubrovčanin na zamjenu frižidera od 17 tisuća kuna, koji je 'crknuo' nakon nepuna dva mjeseca rada – čekao tri mjeseca. Usred ljeta.

Naša sugovornica koja se požalila na pucanje remena na sušilici kaže nam da je sad, u zimsko vrijeme, sve to još 'bajka', a da joj je najgore kad na ljeto gostima u apartmanu 'rikne' neki aparat bijele tehnike. Oni tada, naravno, očekuju da se popravi u najkraćem roku, a ona im se mora opravdavati da je 'ovo Hrvatska', kaže, uz opasku da nije problem novac – platila bi u tom času meštru cifru koju god zatraži jer drugog izbora nema.

Dakle, nije stvar u tome da su meštri potplaćeni, dapače. Možda se čitatelji sjećaju teksta, također iz Dubrovačkog vjesnika, u kojem smo obradili temu obrtnika i zarada. Ispalo je da zarađuju jako puno. Nakon što počnu, mnogi se ubrzo osamostale, otvore vlastite firme i zaposle druge koji rade za njih, a zarađuju daleko više od hrvatskog prosjeka.

Strpljenje ili YouTube

- Postoje neki izračuni, po kojima keramičar, ako radi subotom, može zaraditi 30 tisuća kuna mjesečno – rekao nam je tada Dinko Mandić, ravnatelj Obrtničke škole. Dakle, meštar je, po logici stvari, tražen kao halva jer se viđa rijetko kao Jeti. I eto šanse onima bez posla ili za one koji razmišljaju o budućnosti svoje djece koja bi si mogla jednostavno osigurati egzistenciju, bez velikog učenja i ulizivanja strankama, ali – šipak. Lakše je šupu pretvorit' u apartman. Zbog pošasti apartmanizacije stvorena je cijela generacija zombija koji ne znaju raditi ama baš ništa osim povećati cijenu noćenja u srpnju, jer bukiranje, čišćenje i doček gostiju opet odrađuje netko drugi.
- Kod nas kao da važi neko prešutno uvjerenje da je sramota radit' – opisao je poraznu činjenicu koja ima svoje dokaze u stvarnom životu, zasigurno i u vašoj najbližoj okolini.

- Ostaviti djetetu apartman i misliti da smo time riješili sve njegove probleme, nije zdrav način razmišljanja. Mentalitet rentijerstva poguban je za ovo društvo – istaknuo je Mandić.

Dok je god tako, vježbajte strpljenje u očekivanju meštra ili gledajte you tube kanale, pa ako se usuđujete, sami učinite njegov posao.