Kroz koju ulicu prolazi koja vrsta cijevi, kojeg profila, gdje se voda zatvara, gdje je koji šaht ili hidrant unutar zidina... Zlatko Selecki to zna u podne i u ponoća. Da je bilo jednostavno pohvatati konce, nije. Vodovodna mreža u utrobi Grada u pravom smislu riječi je živopisna, od novijih cijevi do onih gotovo raspadnutih, starih i po 80 godina. Profila k'o u priči fi 60, fi 200 pa fi 300... Zlatko zna točno u centimetar u kojem dijelu koje ulice, kod koje kuće.
Puna četiri desetljeća je djelatnik Vodovoda pa je iskustvo učinilo svoje ali učio je i naučio, kaže, od starih meštara koji su radili po Gradu, pa nabraja neke: Pero Štrekelj, Vojo Vukmirović, Pavo Arkulin. Ovaj meštar od vode pozna vodovodnu mrežu Grada u dušu, po gradskim ulicama često ga se sreće, baš kao i na Pilama i Pločama jer mu je to najčešća radna ruta. Ne čudi što mnogi sugrađani s tih predjela kad u kući imaju problem s vodom, zovu Zlatka umjesto Vodovod.
- Kažu mi 'pukla ti je cijev od vode u Gradu'. Onda ja njima 'nije meni pukla nego Vodovodu'. Što mene zovu? I tako skoro svaki dan. Ljudi ne razumiju da ja so tin nemam ništa. Treba prijavit' Vodovodu. Mi onda pođemo viđet' ali sve iza vodomjera nije naša stvar jer Vodovod radi do sata, ne iza - objašnjava Selecki.
U Gradu ga ljudi većinom znaju po nadimku Bumbeta, malo tko, kaže nam, po imenu. Zašto Bumbeta? Ostalo je još od djetinjstva jer bio je 'žute kose, svijetla je bila i zimi'.
Vodoinstalatera zanimljivog nadimka pitamo kakvo je stanje s cijevima od vode unutar zidina?
- Glavne cijevi odnosno veliki profil su u redu. Problem je s malim cijevima, priključcima,njih bi trebalo sve mijenjat'. One su sagnjele, ima otprilike 70, 80 godina da su u zemlji bez ikakve izolacije. Nego sreća da su prije bile kvalitetnije cijevi, više olova a manje cinka, sada je obrnuto. Da nema izolacija, ove današnje cijevi ne bi trajale više od 15 godina – kaže nam Bumbeta i dodaje kako za svako mijenjanje cijevi, a starih je čak 80 posto, treba iskopavati ulicu za što treba dozvola konzervatora, što dodatno komplicira posao. Najstarije cijevi su u Karmenu i na sv. Mariji.
Nedavno je rađena izmjena cjevovoda na Pelinama, od Buže do Minčete. Postavljene su nove cijevi promjera 20 centimetara umjesto dotadašnjih od šest.
- Buža je probijena 1909., znači sto godina je tome cjevovodu bilo, a niđe ni jedna cijev nije curila kad smo je skidali. Problem je jedino bio količina vode. Prije su ljudi imali po jedan rubinet u kući sad po pet banja, jednostavno ljeti bi ovi pri vrhu 'gubili' dio vode. A kako se apartmani stalno prave, morali smo to odradit' – kaže meštar od vode i dodaje kako je Vodovod do Buže doveo glavnu cijev promjera 30 cm te su za svaku ulicu napravljeni odvojci.
- A kad će se ulice radit, o tom potom. 70-tih godina je Vodovod uzeo kredit šest milijuna dolara. Tada je to bilo predviđeno za kanalizaciju i vodu, međutim ništa se nije činilo, ne znam iz kojih razloga. To se pojelo, a kad će se radit' ulice? U ulicama je problem što treba radit' sve; oborinske vode, kanalizaciju, vodu, struju.
Trebalo bi cijelu ulicu raskopat' kuda će čeljad prolazit. To nije pos'o od dva sata, nego dva do tri mjeseca. Kad smo radili Peline, starija čeljad je poluđela, ova treba ić' u doktora, druga ne vidi pa je treba vodit' preko dasaka, ljudi su nestrpljivi. Kad Grad postane muzej ko sv. Stefan onda će se moć radit' – otvoreno će Zlatko.
Kaže nam kako drugi dio opskrbe vodom povijesne jezgre dolazi iz parka na Pilama. Cijev fi 80 ide kroz Ulicu od Puča do Kneževa dvora. Zidine i nekoliko obiteljskih kuća pri zidinama vodu dobivaju kroz glavnu cijev s Kapelice. Također, objašnjava i kako ispod Straduna više nema vodovodnih cijevi, čime je izbjegnuto kopanje Straduna. Spominje Selecki i Zlatarsku ulicu kroz koju ide cijev širine šest cm koju će jednog morati zamijeniti ona od 15 cm.
- U toj ulici čak glavna cijev prolazi kroz kuću. Zgrada je iz doba Austrougarske, tuda je već prije prošla glavna cijev od vode. Uglavnom ide kroz jedan magazin i vidi se. Čovjek je tu napravio apartman, stavio krevet. Ne daj Bože da mu gost bude unutra a da cijev eksplodira, tu lete komadi. I na sv. Mariji u jednoj kući još ima komad vodovodne cijevi. Tu živi jedna starija žena a kroz temelje kuće joj prolazi glavna cijev od vode. Zašto to nije premješteno, ne znam.
Zbog povećane potrebe za vodom postavljane su cijevi većeg profila, primjerice ispred Kneževog dvora do iza Katedrale, kraj Muzičke škole... Od silnih promjera i fijeva postaje jasno kako unutar zidina nema standardne mjere vodovodnih cijevi. No, to je ipak stvar struke, laicima je dovoljno znati kako Grad ima dovoljno vode.
A i pritisak je super, sedam atmosfera. S obzirom na veliku potrošnju vode, pogotovo ljeti jer veći dio Grada je u afitu, dotok neće opadati. S obzirom da spominje skorašnju mirovinu, pitamo Zlatka, je li prenio znanje mlađima ili će i u mirovni, kao sada tijekom godišnjeg odmora, biti poziva 'Zlatko, đe se voda zatvara'?
- Znat će kolega Niko Kralj, dosta je od mene naučio. A ako i ne bude zn'o, zazvat' će mene. Bilo je šegrta bulikan, pa i mene je neko naučio. Pamtio sam i ja od starijih, nakon 40 godina rada, da sam i najgori magarac naučio bi nešto – kroz osmijeh će Bumbeta.
Spominje i problem prostora u povijesnoj jezgri koji je, smatra, Vodovodu nužan.
- Nemamo magazin za alat. Imamo jedan sanduk iza Gospe đe držimo nešto alata. Dokle će sanduk tamo stat ne znam, malo je ružno i viđet. Ako se nešto dogodi ja znam otprilike koja je cijev ali nikad ne znate što je u zemlji puklo. Onda prvo treba iskopat' za viđet' što je. A zamislite ljeti doć s kamionom u Grad, poć' po materijal pa se vratiti opet u Grad po gužvi! Ne znam zašto Vodovod od općine ne traži neki prostor pa nek je i metar za metar – čudi se Selecki.
Kakvi su prohtjevi ljudi, zovu li ponekad za najmanju sitnicu?
- Zove jedna žena i govori da joj se promijenila boja na lampici na bojleru, ne svijetli više crveno nego rozo. A ona pod sv. Marijom. Zovi električara, što ću ti ja?! Nekad oni koji nisu u Gradu zimi zatvore vodu a kad počne sezona, zovu 'nema vode'. Mi moramo izać' na teren a on sam sebi zatvorio vodu i zaboravio. Mularija zna nekad otvorit šaht i zatvorit nekome ventil. Čak su znali hidrant za požar privezat' na ručicu od šahta od vode. Onda otvarate šaht, a ono voda iz hidranta u vas. Ljeti bi se znali na Svetoj Mariji tuširat i ostavit otvoren hidrant. Do Domina stigne voda pa me zovu što je. A ono djeca ko djeca čine kazine – prepričava Zlatko i dodaje kako zafrkancije ne nedostaje i između kolega:
- Koliko puta cigar u špag u trliš uvališ pa počne dimit iz špaga. A onda smijeh! Na krugu od Vodovoda u probušenu loptu bi stavili olovo, jedan je sve prste slomio jer je pokuš'o nabit. Bilo je zafrkancije, nekad čak i neukusne.
Zna biti i neugodnih situacija, pogotovo kada ljudima treba zatvoriti vodu zbog neplaćanja računa.
- Svašta smo doživljavali od neplatiša. Prijetnje, ružne riječi. U kolegu je neki uperio pištolj i rek'o 'vraćaj sat'! Ovaj je od straha vratio sat a zaboravio dihtunge koji trebaju da ne bi curilo. Ili ima slučajeva da kažu, 'Imam goste u apartmanu, nemoj mi sad zatvarat' vodu.' Dosta divljaka naleti. Deru nam se s prozora, dobacuju svašta. A ja samo radim svoj poso. Neko me tu posl'o. Najviše bih volio da me pošalju doma u krevet i davaju mi plaću, a to ne može. Naravno ima razumnih ljudi takvih je na sreću više, a ima i onih što se hoće mlatit' odma – govori Zlatko Slecki.
Rodio se on na Pločama, tu je i danas. Raditi na predjelu Ploča, Pila i Grada, nekako je došlo samo od sebe.
- Kad me pošalju u Mokošicu, k'o da mi naživo vade zube. Kad bi me tamo preslili, mislim da bi umro od tuge. Nema tih para. Ne znam kako su se ljudi iz Grada navikli što su pošli. Mokošica je za mene ko da idem u Njemačku. Ođe gravitiram, to održavam, tu sve znam – kaže ovaj zaljubljenik u Grad i sa sjetom se prisjeća:
- Bilo je u jednom momentu i pet tisuća ljudi, sad nema više od 800. U mom se djetinjstvu svuda lopta nabijala. Bilo je bulikan djece. Sad te strah uhvati u sedam ura proć' Stradunom. Tragedija. Zimi ovo je grad duhova. Da te duša zaboli.
Priča nam i o noćnom radu koji je čest. Dok radi, vodu treba zatvoriti a 'ljudima je najlakše bez vode od ponoći do šest ujutro'. Na plaćanje noćnog rada tek odmahuje rukom i dobacuje 'ne možemo zaradit' ni za dvije kutije cigara, a toliko popušimo po noći dok radimo'. Zato uzimaju slobodne dane. Pričao bi Zlatko o mnogočemu, najviše o cijevima i o Gradu. On je poput dubrovačke enciklopedije vodovodnih cijevi. Prava šteta što njegovo poznavanje onoga što se krije ispod gradskih ulica nije negdje i zapisano.
Nema para!
- Najveće probleme smo vazda imali s kafićima i restoranima zbog neplaćanja vode. Gazda jednog nije, zamislite, platio vodu od lipnja do studenog, baš kad radi. Ispalo mu neđe osam tisuća duga. Prvo opomena na opomenu i onda pred Božić, da ćemo mu skinut' sat od vode. Doš'o taj gazda u Vodovod s Mercedesom, kaže da nema para za platit. A to mu je bila zarada od jednog objeda kad bi mu ljeti došla grupa Japanaca. Kad su mu naši rekli da mu neće vratit vodu dok ne plati dug, on otvara bursicu, unutra jedno 100 tisuća kuna i onda plaća – prepričava Bumbeta i dodaje kako su najbolji platiše uvijek bili penzioneri.
Zakočio i crta
Na upit je li se ikad dogodila eksplozija cijevi u Gradu, Zlatko Selecki tvrdi da nije jer 'to su manje cijevi pa i neće'.
- Najveća naša cijev koja ide iz Vodovoda preko bana Jelačića prema Lapadu promjera 60 centimetara jednom je pukla. Baš ispred Vodovoda. Oko 50 metara asfalta je diglo, sve je pošlo u zrak. Jedan vozač autobusom je dolazio odozdo s pumpe a kad je vidio da se asfalt nadiže, mislio da je potres. Zakočio je i crta iz autobusa.
Željezo treba organizmu
Je li pametno piti vodu iz starih cijevi zbog ruzine?
- Te stare cijevi moraju imat' ruzinu ali nema veze. To je dobro jer željezo treba organizmu. Najbolje bi bilo da su sve cijevi od željeza. To je najkvalitetnije, ali je skupo. Problem su azbest, cement i plastika. Plastika je i nakon 30 godina čista. A na ovim željeznima se hitaju tzv. lumpari i to 'kupi' sve a kroz plastične direktno sve u organizam ide. Pogotovo azbest cement, on je u Europi zabranjen a u nas ga ima svuđe jer to je bio hit 70-ih a poslije se doznalo da je kancerogen. Sad stavljamo čelične cijevi - tumači Selecki.