Iznajmljivači koji zabranjuju boravak djece u svojim apartmanima nisu diskriminatori

Restoran na njemačkom turističkom otoku Ruegenu, u Baltičkom moru, djeci mlađoj od 14 godina zabranio je ulaz nakon 17 sati. Viču, prevrću čaše, djeca k'o djeca. U tamošnjem savezu hotela i restorana nisu sretni s tom odlukom, ali kažu kako svaki ugostitelj ima pravo voditi svoj posao kako želi. 

Dokle sežu prava ugostitelja i iznajmljivača u određivanju pravila unutar vlastite kuće; smije li itko odbiti gosta zbog njegove spolne orijentacije, rase, etničke pripadnosti, vjere, političkog uvjerenja, invaliditeta ili dobi? Zadranin koji je odbio primiti goste homoseksualce kažnjen je uklanjanjem ponude njegova apartmana Identity s najvećeg svjetskog servisa za internetske rezervacije Booking.com, u slučaj se uključila i policija zbog javne objave o kršenju Zakona o suzbijanju diskriminacije. U iznajmljivačevu obranu stao je hrvatski tim organizacije CitizenGO koji dosad prikupio šest tisuća potpisa u peticiji za vraćanje Identityja na Booking.com. Homofobija, ksenofobija i ostali strahovi koji rezultiraju ugrožavanjem tuđih prava neprihvatljivi su u svakom, pa tako i turističkom poslu. Neprimjerna odbijenica zadarskog iznajmljivača otvorila je diskriminacije.

Pregledom apartmana u dubrovačkoj ponudi svako malo se naiđe na upozorenje: „U objektu nije dozvoljen boravak djece“. Među njima je, primjerice, iznajmljivačica koja za sebe kaže kako je komunikativna i sretna osoba, ali djecu ne prima. Na Booking.comu postoje posebno naglašena upozorenja za svaki apartman pojedinačno, a kategorije su: vrijeme „prijave i odjave gostiju“, otkazivanje najma, „djeca i kreveti“, „kućni ljubimci“, kartice koje prima domaćin i prilagođenost osobama s invaliditetom. Tako su se dvije posebno osjetljive kategorije, osobe s invaliditetom i djeca našle u skupini s kućnim ljubimcima.
Tvrtka Booking.com tvrdi kako ne tolerira nijedan oblik diskriminacije i, ako saznaju da je vlasnik smještajnog objekta s kojim surađuju uključen u diskriminirajuće ponašanje, raskidaju suradnju i uklanjaju njegov smještajni objekt sa stranice. Kažu kako im je misija “omogućiti ljudima da istraže cijeli svijet“ i da su spomenuti slučajevi diskriminacije iznimno rijetki.

- Objekti koji posluju po principu „adults only“ ne smatraju se diskriminatornim, a oglašavanje smještajnih objekata kao „adult only“ nije zabranjeno zakonima zemalja u kojima ti objekti posluju. S druge strane, naši korisnici ističu da im je ta informacija vrlo korisna za planiranje putovanja. Od svih svojih partnera očekujemo da posluju u skladu s lokalnim zakonima, kao što i mi poslujemo – očitovali su se iz Booking.coma.

I uistinu, zakoni dopuštaju diskriminaciju djece zato što se pružatelji usluge s velikom lakoćom mogu ograditi. Dovoljno je reći kako njihovi apartmani nisu dovoljno sigurni za djecu, jer, primjerice, nemaju zaštićene utičnice ili su bridovi stola oštri. Posve je jasno da su neki iznajmljivači uistinu zabrinuti za sigurnost djece i da ne postoje svugdje uvjeti za njihov boravak, ali drugima su oni samo tlaka, krivci za tvrdokorne mrlja na posteljini, smetnja gostima u drugim apartmanima.

Ivana Buljan Ajelić, zamjenica pravobraniteljice za djecu, također podsjeća na Zakon o suzbijanju diskriminacije prema kojemu se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po nekoj od zakonom navedenih osnova, među kojima je i dob, pa kaže: „Stoga oglas u kojem je izričito navedeno da u određenom objektu nije dozvoljen boravak djece, zaista može biti shvaćen kao diskriminatoran. Međutim, kada se radi o djeci kao korisnicima određenih usluga načelno je, osim dostupnosti, važno voditi računa i o kvaliteti pruženih usluga te prvenstveno o sigurnosti djece“.

Teško je, kaže, iznijeti generalni stav, a odluku o tome je li zaista počinjena diskriminacija donosi sud u postupku koji je ovlaštena pokrenuti oštećena osoba - žrtva diskriminacije.
- Držimo da bi u svakom pojedinom slučaju trebalo sagledati i to je li konkretna turistička i ugostiteljska usluga uopće prilagođena i primjerena djeci te prije svega za djecu sigurna – kaže Buljan Ajelić.

Kako uopće dokazati ovu vrstu diskriminacije kad roditelji ne mogu ući u apartman oglašen „adults only“/“samo za odrasle“ i provjeriti je li sigurnosno pitanje uistinu razlog zabrane ulaza djeci?