Propovjedaonica i Kraljevstvo nebesko

Na centralnom reljefu propovjedaonice u franjevačkoj crkvi prikazana je Blažena Djevica Marija kako sjedi na kraljevskom prijestolju s krunom na glavi i s djetetom Isusom u krilu. Taj reljef razlikuje se po mnogočemu od druga četiri duboka reljefa propovjedaonice, iako je očito da su dio jedinstvene cjeline. Gospi ovdje odgovaraju stari naslovi „Marija kraljica“ (Maria Regina) ili „Kraljica neba“ (Regina caeli). Dječak Isus, odjeven u dugu dostojanstvenu haljinu, također je zauzeo „kraljevski“ stav i blagoslivlja desnom rukom s tri ispružena prsta, simbolom Oca, Sina i Duha Svetoga, čime želi poručiti da je on tu u ime Trojstva. U lijevoj ruci, stisnutoj na prsima, drži malenu jedva vidljivu kuglu. Ona se može prepoznati kao simbol svijeta, kojeg on čuva i ne želi ispustiti. Taj stav govori o tome kako mu je svijet, čovjek važan, kako je on njegov, i kako se radi njega rodio. Čuva ga i vlada nad njim, ali ne silom ni oružjem, nego djetinjom nježnošću i ljubavlju. U toj gesti može se otkriti i evanđeoski zapis: „Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke“ (Iv 10,28).

Isus je na majčinu krilu oslonjen na noge, a majka ga lagano pridržava rukama. Tom pozom u kojoj je Isus u vezi s majkom Kraljicom, ali u određenom smislu i samostalan, umjetnik je želio istaknuti njegovo „kraljevsko“ držanje. Tako je Isus već ovdje na majčinu krilu prikazan kao onaj koji ima najveću vlast, vlast nad svijetom, a njegova majka je „Kraljica“ upravo zahvaljujući njemu. Drugi Vatikanski sabor za nju će u tom smislu ustvrditi: „Gospodin ju je pak uzvisio za Kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom.“ Tu je naravno važan njezin „fiat“ (neka mi bude), pa se njoj, kao onoj koja je sa svojim zagovorom iznad svih drugih svetaca, pridaje i naslov „Kraljice neba“. Mariju je Crkva od davnine smatrala začetom bez istočnog grijeha, čiste duše, što je danas crkvena dogma, koju su franjevci i prije njenog proglašenja gorljivo zastupali. A da je Marija na nebo uznesena s dušom i tijelom, vjerska je istina koju je također obuhvatila dogma.

Može se lako zaključiti da mali Isus, prikazan na reljefu na majčinu krilu, u lijevoj ruci drži neki voćni plod, kako ga se ikonografski često prikazuje, što također ima određenu simboliku. Ovdje je međutim riječ o tako ozbiljnoj vladalačkoj pozi koja zasigurno uključuje spomenutu „kraljevsku“ simboliku s kuglom svijeta u ruci, koja govori o tome da je Isus kralj. O nebeskom je kraljevstvu riječ, na kojega simbolički upućuje i figura sv. Petra apostola s ključevima. Lijevo od Gospe reljef je sv. Pavla apostola, a prepoznaje ga se upravo prema prikazu sv. Petra, jer ova dvojica apostola obično idu zajedno, a Crkva im je liturgijski zajedno u jednom danu rezervirala i svetkovinu.
 
Fra Stipe Nosić