- Možete li pojasniti kakva je vaša tvrtka i što je društveno odgovorno zapošljavanje?
- Naša tvrtka je u potpunom vlasništvu američke kompanije koja je registrirana kao "benefit corporation", dakle korporacija s dobrobiti za društvo. Njezina zakonska regulativa je regulirana na način da ona nije neprofitna organizacija, ali ima certifikat koji se obnavlja svake tri godine i gdje se na njenom se izvješću vidi kako je otvarila svoj profiti, kako je taj profit disperziran i na koje projekte. Zbog toga čak i tamo gdje se ostvaruje minimalan profit, dovoljan toliko da mi pokrijemo svoje operativne troškove, a da je velika korist za društvo, mi ćemo ući u taj projekt za razliku od drugih korporacija koje su temeljene samo na profitu.Hrvatska se prvi puta susreće s jednom ovakvom organizacijom koja se bavi društveno odgovornim zapošljavanjem i kod nas je to dosta nerazumljivo jer je nažalost, surova stvarnost takva da malo daješ, a puno uzimaš. Društveno odgovorno zapošljavanje znači da za našu taksu dajemo dodatnu vrijednost.
- Kako izgleda taj proces?
Poslodavcu pronađemo tri radnika za posao koji treba i već na početku kada kao poslodavac odaberete radnika, potpisujemo ugovor i odmah krećemo s njegovom edukacijom iz osnova hrvatskog jezika i osnovama kulture u koju dolaze. Kada radnik dođe ovdje u dogovoru s poslodavcem i dalje možemo organizirati trening u jeziku ili bilo kojem drugom području koje se smatra potrebnim, a sve uz redovitu povratnu informaciju prvog, trećeg, sedmog, četrnaestog dana, nakon mjesec dana, dva mjeseca i 90 dana od dana zapošljavanja.- Dovodite na naše tržište rada radnike s druge strane svijeta, iz druge kulture. Očekujete probleme proizašle iz različitih mentaliteta?
- Kada kažem da je kod nas problem mentaliteta ne mislim ništa negativno, već na način da se mi prvi puta u povijesti susrećemo s pojmom uvoza radne snage. Susrećemo se s kulturama koje smo gledali samo na televiziji, ili o njima čitali, pa je tu nerazumijevanje i razlog zbog kojeg smo malo zatvoreni usljed nedostatka iskustva. Međutim, moramo znati da su Flipinci svjetski poznati kao hotelijerski i ugostiteljski radnici koji drže hotelijerstvo cijeloga Srednjeg Istoka i Dubaia. Također, menadžeri u industriji u Koreji su Šrilanđani. Dakle, postoje određene zemlje koje su na neki način prirodno nadarene za određenu vrstu posla. Indijci su recimo jako dobri i vrijedni građevinski radnici, Vijetnamci naprimjer, kao bivša francuska kolonija imaju jako dobre ugostitelje škole, napose kuharske. Imamo dakle mnogo mogućnosti da poslodavac dobije najbolje moguće zaposlenike i da bude zadovoljan i radnik i poslodavac.Što je najveća prepreka u posredovanju zapošljavanja stranaca kod nas?
Naš je veliki problem sezonalnost, u Dubrovniku i Istri još je i dobra, ali recimo u Makarskom primorju i na otocima to je veliki problem Nama je interes dugorčno zapošljavanje. Interes je za poslodavca i za zaposlenika da se dugoročno integrira i da dugoročno radi. Zato mislimo da poslodavci mogu dati različite poslove, dakle ne samo posao u turizmu već i izvan sezone, ali da onda isti zaposlenici rade neke druge poslove u koje će ih uključiti cijele godine. To je nešto što svaki poslodavac može i mora ako želi računati na kvalitetu, razvoj i rast. Tu su mu potrebni ljudi, jer kvaliteta se jedino može postići kada imate stalne zaposlenike. Onda ste spremni i investirati, platiti više, pružiti veću stabilnost. Sa sezonskim poslom svi se ljeti ubijaju od posla, a već s krajem sezone traže sezonske radnike za novu sezonu i svaki puta poslodavac dobiva nešto drugo. Jednom će to biti Albanac, jednom zaposlenik iz Bosne pa iz Srbije, jer jednostavno nema ljudi, a na tome se ne može graditi ozbiljan posao niti ozbiljna kvaliteta usluge.
I unutar Hrvatske, pa i EU dubrovačko područje obiluje posebnostima za poslovanje. Ponekad je to teško shvatiti i zaposlenicima koji sezonski dolaze raditi iz drugih dijelova Hrvatske. Očekujete li tu poteškoće?
Važno je da postoji jedan sveobuhvatan servis, cjelovito rješenje za poslodavca.
- Vaše su tržište mali i srednji poslodavci, znači li to da nema interesa u velikim kompanijama?
- I velike hotelske grupe imaju isti problem s radnom snagom mada one mogu ponuditi bolje uvjete domaćima. Ipak ni one ne mogu motivirati domaće ljude za dulji rad. Mi nudimo zaposlenike koji će ostati s poslodavcima, koji su lojalni i neće odavde otići u Njemačku. Osim turizma veliki problem imaju i građevinari, zbog nedostatka radnika poslovi im stoje, a nove ne mogu preuzeti s kapacitetima koje imaju. Naravno, sve to do dovodi do zastoja i u ukupnom gospodarskom rastu, nema razvoja, pada mirovinski sustav. Ne napravimo li nešto sada gdje ćemo biti za 10 godina? Jedino možemo razmišljati o novoj radnoj snazi koja će se ovdje kulturološki integrirati, a na kraju, moramo gledati kako će naš narod opstati. Moramo se prilagoditi, inovativno razmišljati da bi privukli ljude, a jedino ih možemo privući iz tih nižih ekonomskih područja.