Prošao je još jedan moj rođendan. Osim što se ponavljaju svake godine, čini mi se kako su razmaci među njima sve manji. Ovaj rođendan nije bio “okrugli”, još nisam dosegnuo pola stoljeća, al' recimo da sam na samom pragu.
Nikad nisam pridavao veliku važnost rođendanskim proslavama, na taj dan budem prilično pasivan, jer, iskreno, mislim da bi moja majka trebala biti ta koja slavi! Međutim, dok me čestitari bombardiraju porukama s dobrim željama, obavljuju moje slike dok sam bio u pelenama, vrijeme je za razmišljanje.
Ne baš za pogled unatrag na godine koje su prohujale, ali pogled na uspjehe i neuspjehe u (mojih) proteklih 49 godina. “Život jedino možemo shvatiti gledajući unatrag; ali ga moramo živjeti gledajući naprijed”, mudro je napisao danski filozof Søren Kierkegaard.
Ali najvažnije od svega je biti zahvalan za ono što imamo. Prošli tjedan moja supruga podsjetila me je što znači biti zahvalan za ono što imaš. Ne bih ulazio u okolnosti događaja, ali oboje smo se dobro zamislili, pogledali naš život i shvatili što je važno, a što nebitno.
Naše najveće dragocjenosti nisu ni pametni telefoni, ni 3D televizija, novi automobil, ili čak velika, impresivna kuća. Naše najveće dragocjenosti ne nalaze se u banci. Ne može se naručiti preko interneta.
Zapravo, lista naših dragocjenosti vrlo je kratka. I naravno, na samom vrhu liste je zdravlje. Bez svega se može živjeti, ali bez jedne stvari nikako: zdravlja! Obitelj, prijatelji, ljubav, sloboda i mir, sve dolazi na drugo mjesto, nakon zdravlja!
Dodao bih: i vrijeme. (Slobodno) vrijeme je ono što sam dobio u Dubrovniku, iako je u zadnje vrijeme i toga ovdje počelo manjkati. Svima nam je na raspolaganju jednak broj sati u danu. Zašto su neki ljudi vječno u jurnavi, konstantno u stresu, i njorgaju “nemam vremena”, dok drugi imaju opušten i pozitivan stav, a pritom također obave jako puno posla?
Svi imamo puno odgovornosti i obaveza, samo je stvar izbora. Mnogi od nas tijekom dana ne koriste vrijeme na kvalitetan način. Svaki put kad nečemu kažemo DA, nekoj drugoj stvari rekli smo NE!
Problem je u tome što prečesto govorimo DA. Ovdje bi dobro došao savjet o ravnoteži. Tako je to kad nam ponestaje vremena. Vrijeme je potrošno: kad “iscuri”, nema ga više. Proteklo vrijeme ne možemo vratiti, zbog toga moramo biti pažljivi s onim koje imamo.
I to su te misli koje mi se od mog rođendana vrzmaju po glavi. Vrijeme leti i nikog ne čeka. Pronaći vrijeme za male stvari, za stvari koje su nam važne, od životne je važnosti. Nemojmo zanemarivati sitnice.
S Božićem iza kantuna stiže nam vrijeme u kojem možemo uživati u tim malim stvarima. Zaboravite gluposti poput one koja dolazi iz reklame jednog teleoperatera “Poklon mekan, nije sretan kad te tako daruju.” To je antibožićna poruka, najgora koju možete čuti.
Svi bismo ih trebali bojkotirati kako bi poslali poruku njihovim “mekanim” glavama. Darovi su sitnice, bez obzira jesu meke il’ tvrde, i nikada nisu činile bit Božića. Pronađite nekog tko zaista treba pomoć i poklonite mu svoje vrijeme. Fokusirajte se na važne stvari.
Budite sa svojim obiteljima, smijte se do granica izdržljivosti, volite se beskrajno i uživajte u blagdanima s ljudima do kojih vam je stalo. Kao što je moj omiljeni političar svih vremena, Winston Churchill, rekao: “Božić nije samo vrijeme slavlja, već i odraza.”