''Iz usta djeteta'', engleska je poslovica koja kaže da su djeca, iako neiskusna, sposobna izgovoriti mudre, pronicljive i zrele rečenice. Proteklih dana sam imao više takvih iskustava jer je moja nećakinja Millie zajedno s mojom majkom trenutačno na jesenskom odmoru kod nas u Župi. Ova desetogodišnjakinja povezuje Dubrovnik s određenim stvarima, bez obzira na vremenske prilike. Sladoled, kupanje u moru i pizza povezani su sa svime što ona radi kad dođe ovdje. Ustvari, da može jesti pizzu i lizati sladoled dok veselo pluta po Jadranu, bila bi presretna.
Planiramo dan (i šetnje) po njoj, tj. blizu sladoledarnica koje su joj se usjekle duboko u sjećanje. To također znači da se, iako je mjesec studeni, Millie kupa u moru. Ta situacija se pokazala prilično smiješnom; dok se Millie praćakala u plićaku i loptala sa svojom tetkom (da, moja žena joj se morala pridružiti u moru), jedna obitelj koja je prolazila pokraj nas, bila je odjevena kao da žive na rubu Arktičkog kruga. A onda je došlo pitanje od kojeg sam se malo zamislio.
Postavljao sam Millie pitanja o školi te sam je upitao je li na satovima zemljopisa učila o Hrvatskoj. ''Da, učili smo o Europi i EU'', odgovorila je. Nisam htio reći da će učenje o EU možda biti gubitak vremena kad Brexit stupi na snagu. ''Reci, što si naučila o Dubrovniku?'', bilo je moje sljedeće pitanje. ''Oh, nismo još ništa učili o ovoj državi'', bio je njezin odgovor zbog kojeg sam se zamislio. ''Shvaćaš da Dubrovnik nije država?'', podsjetio sam je. ''Ali mislila sam da je Dubrovnik zasebna država'', odgovorila je. ''Zašto tako misliš?'', bio je moj brzi upitni odgovor. ''Pa, ima sve da bude država i mislila sam da je okružen drugim državama'', rekla je. Nisam mogao komentirati tu logiku. Po njenom mišljenju, Dubrovnik nije bio spojen niti s jednom državom, znači da je odvojena, zasebna cjelina.
Millie je izgovorila ono o čemu većina ljudi u Dubrovniku potajno razmišlja, oživjela je dane Republike. Živjela Republika! ''Oh, pa u kojoj državi se nalazi Dubrovnik?'', upitala je. ''U Hrvatskoj'', rekao sam. ''Ali nije spojen s Hrvatskom'', bio je odgovor djeteta. Mislio sam joj objasniti probleme do kojih je dovela Republika kad je Neum predala Otomanskom carstvu kako bi stvorila ''tampon zonu'' između svojih granica i Mlečana, ili sam joj trebao ispričati o proteklih 25 godina koliko već planiramo ponovno povezati cijelu državu izgradnjom mosta na Pelješcu (ili kako je Kolinda rekla, Pelješačkim mostom), ali sam odustao od objašnjavanja. Djetetova logika govori da smo sigurno zasebna država i neće slušati moje argumente.
Upravo sam neki dan vodio ovaj isti razgovor s jednim prijateljem (ne, ne radi se o još jednom desetogodišnjaku). ''Stvar je u novcu, kao i uvijek'', počeo je. ''Glavni razlog zbog kojeg je Dubrovnik tako dugo održao svoju samostalnost bio je novac, ili činjenica da smo imali puno novca'', zaključio je. Bio je to švicarski pristup diplomaciji. ''Ako opet želimo imati neovisnu državu, novu Dubrovačku Republiku, trebamo uvjeriti vladu da bi joj financijski bilo bolje da nismo pod njezinom kontrolom'', sad je već bio u punom zamahu. Katalonija i Škotska su trenutačno najglasnije kad je u pitanju neovisnost, ali ove važne točke su im promaknule.
Jedan od prvih argumenata koje je Engleska koristila kako bi Škote uvjerila da glasaju za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu na referendumu, bio je da će biti siromašniji ako se odluče na samostalnost. Da su Škoti mogli izraditi plan koji bi bio uvjerio ljude i britansku vladu da bi svi bili bogatiji, onda bi možda imali više sreće s glasovima na referendumu. Isto se odnosi i na Katalonce. Dubrovnik već ima ogromne prihode i isto toliki potencijal za još veću zaradu, prema tome, prvi korak je djelomično riješen. A onda je uslijedilo moje uobičajeno pitanje kad se spomene Republika. ''Ali tko bi vodio novu državu?'' Ovo pitanje, kao i toliko puta ranije, dovelo je do upitnog izraza na licu mog prijatelja.
Međutim, sa skorašnjim rješenjem katalonskog pitanja i vraćanja Škotske za stol, moguće je da će se o Dubrovniku ili samoj njegovoj budućnosti opet potajice pričati. Ali zasad, uživat ću u tjednu sladoleda, pizze s ananasom i skokovima u hladno more.