Kako sam BBC-u otkrio plutajuća čudovišta

''Pozdrav, jesam li dobio Marka Thomasa?'', upitao je glas s onu stranu žice. Prethodno sam na zaslonu telefona primjetio da se radi o pozivu iz inozemstva pa sam se prebacio na ''engleski'' način rada. ''Moje ime je Bruno i novinar sam BBC-a'', nastavio je. Ova posljednja tri slova koja sam čuo zaokupila su mi pozornost. Radilo se o televiziji svih televizija, (CNN, oprosti), bog medija bio je na telefonu....trebam li se pokloniti? BBC ili kako ga Englezi s ljubavlju nazivaju ''Auntie Beeb'' (teta Beeb), u Velikoj Britaniji predstavlja više od institucije.

Posjeduje veći kredibilitet od vlade i pokrivenost joj je veća nego što je ima Coca-Cola jer je doslovno svi konzumiraju. Nedavno istraživanje je pokazalo da 75 posto Britanaca koristi BBC, barem jedan od njenih brojnih formata, kao svoj glavni izvor vijesti. Drugim riječima, 45 milijuna ljudi se koristi uslugama BBC-a, gleda ih, sluša ili čita svaki dan.


''Mi se nalazimo u Dubrovniku i radimo priču o turizmu te su nam savjetovali da popričamo s vama'', nastavio je novinar. Naravno da sam pristao, kako bih uopće mogao odbiti svoju najdražu Auntie? Osim želje za pričanjem o turizmu, zapravo nisam imao puno informacija, što li će me pitati? A onda se nenadno moj um počeo poigravati sa mnom. Nadam se da me neće pitati o Uvali Lapad jer me ova prokleta plaža muči već mjesec dana i puni sandučić moje email pošte!

Svakodnevno primam email od ponekog engleskog turista koji je zabrinut hoće li građevinski radovi narušiti njegov teško zarađeni godišnji odmor. Počeo sam izmišljati pitanja koja bi mi novinari mogli postaviti kao npr. ''Jeste li iznenađeni što plaža još uvijek nije završena?'' – ''Ne, više bi me iznenadilo da je završena na vrijeme'' – ''Zašto tako mislite?'' – ''Iskustvo''. Ah, možda mi budu postavljali pitanja o Marini Frapa. ''Jeste li iznenađeni što marina još nije završena?'' - ''Ne, više bi me iznenadilo da je završena na vrijeme'' – ''Zašto tako mislite?'' – ''Iskustvo''.

Da, imao sam spremne odgovore za gotovo sve situacije. Sastali smo se na dogovorenoj lokaciji u dogovoreno vrijeme i tada mi je slika postala puno jasnija. ''Bio sam ovdje na dvodnevnom odmoru sa svojim partnerom prošli mjesec i iznenadio me broj kruzera u gradu'', počeo je novinar dok se kamerman smještao pokraj njega. Ah, bilo je to isto pitanje s kojim se ovaj grad poigrava od samog početka vremena – kruzeri. Vidjelo se da su dobro obavili istraživački dio posla. Imali su spremne usporedbe s ostalim mediteranskim destinacijama, točan broj putnika i bilo je očigledno da su dosta toga pročitali. '' Uništavaju li kruzeri i tisuće putnika Dubrovnik?'', bilo je prvo pitanje. Zaboga, ovi momci odmah ''skaču za vrat''!

Nema ćakulanja, gađaju ravno u srce problema. Odmah je uslijedilo i sljedeće pitanje, ''Trebaju li turisti početi izbjegavati Dubrovnik i istraživati druge dijelove Hrvatske?'', opet otrovna strelica u samo srce teme. Koliko god sam pokušavao obraniti grad i biti diplomat, shvatio sam da ne mogu braniti nešto što uništava Dubrovnik. ''Kad sam ja bio mlad, ići na kružno putovanje bila je stvar luksuza, statusni simbol i elitni način doživljavanja svijeta, ali ti dani su davno prošli. Ovo je sada jednostavno najniži oblik masovnog turizma koja napada i razara destinaciju (odmah sam se sjetio Vikinga jer su brodovi bili uključeni u oba slučaja). Dugoročno gledajući, takav će turizam isisati sav život iz grada i ostaviti za sobom praznu školjku'', odgovorio sam.


Novinar je izgledao pomalo šokirano, ''Pa, to je vrlo iskreni odgovor''. Kimnuo sam rekavši, ''Pitali ste me za mišljenje, ja sam vam ga dao''. Da sam mogao bilo što pozitivno izvući iz ove situacije, vjerujte mi, bio bih to uradio. Oduvijek sam se trudio pronaći ono dobro u ljudima, vidjeti pozitivnu stranu bilo čega ili koga, ali ako nešto smrdi kao govno, izgleda kao govno, onda je velika vjerojatnost da se o govnu i radi.

Ne vidim ništa glamurozno ili luksuzno u tome da si zatvoren u plutajućem hotelu s tisućama i tisućama ljudi. Dok smo snimali razgovor, u našoj pozadini su bila tri plutajuća čudovišta, da, novinari BBC-a su jako dobro izabrali poziciju za snimanje. ''Kompanije za kruzerska putovanja još uvjeravaju vodoinstalatere iz Torina i vozače autobusa iz Liverpoola da je ovo putovanje prvom klasom.

Međutim, ovdje se ne radi o putovanju prvom klasom, poslovnom klasom ili čak ekonomskom klasom, ovdje se radi o stočnoj klasi; natrpaju ih na brodove kao sardine i koriste destinacije kao autobusne postaje u karuselu koji ne ide nigdje i ne vidi ništa'', zaključio sam. ''Zahvaljujemo vam na vašoj iskrenosti'', završilo je snimanje.