VEČER U ZNAKU VELIKOG REDATELJA Georgij Paro promijenio je sliku ambijentalnog kazališta u Gradu

U spomen na lani preminulog redatelja Georgija Para u atriju palače Sponze je u sklopu 70. Dubrovačkih ljetnih igara predstavljena knjiga ”Grad-pozornica Georgija Para” urednika Hrvoja Ivankovića te premijerno prikazan dokumentarni film ”Georgij Paro – Pospremanje” scenaristice Lade Džidić Barić i redatelja Siniše Bajta.

Pomoćnik za dramski program Saša Božić pozdravio je okupljene napomenuvši kako je Paro jedna od "ponajvećih osobnosti Dubrovačkih ljetnih igara i jedan od ponajvećih hrvatskih redatelja druge polovice 20. stoljeća". Također, podsjetio je da je događaj organiziran u sklopu trodnevnog simpozija "Budućnost ambijentalne izvedbe" koji se održava od 18. do 20. srpnja, a "budućnost" je prema Božićevom mišljenju prava riječ jer je Paro svojim avangardnim i prekretničkim predstavama "Aretej" i "Kristofor Kolumbo" Miroslava Krleže te ”Život Eduarda II., kralja Engleske" Bertolta Brechta promijenio sliku ambijentalnog teatra u Dubrovniku.

Potom je Ivanković predstavio knjigu - odnosno zbornik - rekavši malo više o njegovoj genezi. Sve je počelo u veljači 2018. kad ga je redatelj nazvao s idejom da se okupe ogledi o 15 njegovih najvažnijih predstava. Paro, koliko god one objektivne i opširne bile, nije volio monografije, nije volio njihov prigodničarski, slavljenički ton stoga je bio pobornik zbornika. Ogledi koje je valjalo skupiti imali su polemički ton i kritičke nijanse, a Ivanković je Paru rekao da bi tek za 10 mjeseci mogao početi s prikupljanjem, ali 10 mjeseci pretvorilo se u 10 dana!

Samo u mjesec dana iz raznih zbornika i dnevnih publikacija iz raznoraznih arhiva prikupljen je veliki broj tekstova, međutim, Ivanković je uočio koncepcijsku rupu – za mnoge je predstave nedostajalo materijala. Paro je bio skoro odustao od cijelog pothvata da bi mu Ivanković predložio da skupe materijal za njegove prekretničke predstave: "Eduarda II.", "Areteja" i "Kolumba" prikazane na Igrama od 1971. do 1973. Redatelj je pristao te Ivankovića upoznao s izdavačem komentiravši: ”Evo sad sam siguran da će te knjige biti kad mene ne bude”. Ivanković nije ni slutio da su to posljednji mjeseci redateljeva života pa je prema vlastitim riječima ostao ”zaprepašten” i ”zatečen” kad je početkom svibnja 2018. dobio vijest da je Paro preminuo.

Ivanković je kazao kako je shvatio da je knjiga redateljeva neizrečena oporučna želja, a ugledala je svjetlost dana točno godinu dana nakon Parove smrti. Uredniku nedostaje samo jedan dio – planirani veliki intervju s Parom gdje bi se posebno dotaknuo razdoblja od 1960. do 1980., razdoblja tijekom kojeg je redatelj sudjelovao na Igrama. Ivanković je taj "nikad dosanjani intervju" nazvao "izgubljenom memorijskom karikom zbornika"  te je istovremeno otkrio kako je intervju zamijenila opsežna studija koju je sam napisao. Zbornik obuhvaća 12 autora, 16 tekstova, 4 poglavlja i epilog,  a tekstovi polaze od različitih analitičkih pozicija.

Potom se Ivanković osvrnuo na specifičnosti triju predstava kazavši kako je Paro "na velika vrata uveo suvremene pisce, suvremenu dramu i suvremenu dramaturgiju" u Igre te samim time i duh drugačijih razmišljanja. Tako se nakon njegovog "Eduarda II." u hrvatskoj stručnoj literaturi počinje spominjati sintagma ”ambijentalno kazalište”, a do tada su se koristile sintagme poput ”teatar na otvorenom” ili slično. Zaključio je Ivanković kako se Dubrovnik danas promijenio te "postao pozornica nekih drugih stvari, postao je pozornica stvari sličnim onima koje su se događale na Parovoj Santa Mariji."

Džidić Barić kazala je kako sve što se govori o dokumentarcu dolazi od samoga Para. Nije želio da drugi govore o njemu pa se tako u dokumentarcu mogu čuti i vidjeti isječci iz raznih intervjua, a tekst koji čita spiker napisao je sam redatelj koji je pisao u prvom licu. Film donosi i neke rijetke snimke poput probe ”Areteja”, dijelove iz predstave ”Heraklo” ili snimke gradnje broda Santa Maria za "Kolumba". Spominje se u dokumentarcu i anegdota kako je Paro, radeći predstave u SAD-u, kao izuzetno talentiranog zamijetio glumca Michaela Douglasa. Kraj dokumentarca pozdravljen je gromoglasnim pljeskom, a time je večer u spomen na velikog Para dobila svoj epilog.