Kazneni sud i njegove ovlasti u Dubrovačkoj Republici

U procesu razvoja pravosuđa u Dubrovačkoj Republici nastojale su se izbjeći nagle promjene koje bi odjednom donijele značajan zaokret u pravosudnom sustavu. Većina institucionalnih promjena odvijala se postupno i evolutivno, a tako je bilo i u slučaju Kaznenog suda koji se, kao zasebni sud, oblikovao tijekom 15. stoljeća. Novoosnovani sud sa svojim načinom djelovanja i ustrojstvom djelovao je sve do kraja Republike.

Ovlasti kaznenog suda bile su takve da je imao za pravo donositi presude kod svih težih kaznenih djela, a sudio je i za lakša kaznena djela koja bi se dogodila na području grada i Astareje. Osim odlučivanja u kaznenim predmetima, taj je sud rješavao i neke druge vrste sporova, kao što su postupci povodom zahtjeva za povrat stvari ili naknadu štete. Nije bio rijedak slučaj da su vrhovna državna tijela ponekad i druge slučajeve vezane za manje sporove između građana podvrgavala njegovoj jurisdikciji, a iz tog razloga što je često puta građanski sud bio preopterećen i nije se mogao temeljitije posvetiti i brzo riješiti određeni predmet.

Kazneni sud je nominalno brojio šest članova. Kako pravilo o kvorumu ni za jednu procesnu radnju, pa ni donošene presude nije tražilo prisutnost više od četvorice članova, u 18. stoljeću i nema slučajeva da se bira više od četiri suca. Upravo zbog ovako malog broja članova suda, važno je bilo osigurati urednu nazočnost članova, pa je sucima bilo zabranjeno udaljiti se iz grada na period dulji od osam dana bez znanja Senata. Zakonski propisi određivali su da svi nositelji nižih službi imaju pravo kandidirati se za suce, dok suci nisu mogli biti birani ni na koju drugo funkciju osim kratkotrajno na funkciju kneza. Suci koji su bili birani morali su pripadati različitim rodovima, što je bila jedna od mjera za prevenciju oligarhije u jednoj od važnijih funkcija u Republici. Tijekom 18. stoljeća izmijenilo se nekoliko sustava izbora sudaca, pa je tako 1763. godine vrijedio onaj tradicionalni, postavljen još u 15. stoljeću koji je kombinirao ždrijebanje i izbor, u kriznoj situaciji od 1747. godine do 1749. godine mandati su ponavljani, a 1763. godine uveden je sistem čistog ždrijebanja koji je potrajao do 1791. godine kada je vraćen tradicionalni sustav ždrijebanja i glasovanja.[3] Sve ove promjene koje su se događale u kratkom periodu nisu mogle osigurati same po sebi toliko željenu stabilnost u radu jer su razlozi krize bili veći, dolazeći iz društvenih i političkih sfera.

Izvor: Nella Lonza, Pod plaštem pravde:Kaznenopravni sustav Dubrovačke Republike u XVIII. stoljeću, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1997.