LOVRO KUNČEVIĆ O ODNOSU DUBROVNIKA I VENECIJE  I dalje smo uhvaćeni u mrežu starih Mlečana i starih Dubrovčana te i dalje ponavljamo njihove riječi!

Povjesničar Lovro Kunčević održao je u Čitaonici Narodne knjižnice Grad predavanje ”Dubrovačka slika Venecije i venecijanska slika Dubrovnika u novom vijeku”. Okupljene je na početku predavanja pozdravila predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske, Slavica Stojan te u kontekstu predavanja spomenula najvećeg dubrovačkog i hrvatskog komediografa Marina Držića koji je na neki način poveznica između dvaju gradova. Stojan je navela kako bez obzira na njegova urotnička pisma, vrijednost njegovog opusa ostaje neupitna.

Predavanje se bavilo rekonstrukcijom predodžbi, štoviše predrasuda, koje su u ranom novom vijeku Dubrovčani i Mlečani imali jedni o drugima. Točnije rečeno, ova studija bila je posvećena takozvanoj “slici Drugoga” (image of the Other), stereotipima koje zajednice stvaraju o onima izvan sebe, artikulirajući ih kroz različite kulturne forme, od književnosti, historiografije i diplomacije sve do likovnosti ili rituala. Naravno, u slučaju Dubrovnika i Mletaka radilo se o vrlo specifičnom “Drugom:” ne o nepoznatom i kulturno različitom, nego dobro poznatom i zapravo izrazito sličnom. Upravo ta bliskost, odnosno višestoljetni intenzivni kontakti dvaju jadranskih republika, doveli su do stvaranja stabilnih i razrađenih međusobnih stereotipa. 

Kunčević je naveo kako su upravo stereotipi neprestano bili u pozadini dubrovačko-mletačkih odnosa. Predavač je naglasio kako su Dubrovčani demonizirali Veneciju na način da bi plasirali monstruozan portret Mlečana koji su "opsjednuti" Dubrovnikom te ga žele osvojiti i uništiti. Namjerno se omalovažavao značaj Venecije. Mlečani su proglašavani glavnim negativcima dubrovačke povijesti. Druga temeljna karakteristika koja je pripisana Mlečanima jest kukavičluk. Gundulić primjerice ističe nasilje mletačke vladavine u Dalmaciji, a Venecijanci su prikazivani kao pokvareni spletkari. Čak i putopisci u XVI. i XVII. zapazili su i zabilježili veliku mržnju i zavist između dviju republika. 

Mletci su, s druge strane, cinično koristili svoju vojnu nadmoć na štetu Dubrovčana  pa se ne može govoriti o dobrim susjedima. Mlečani su bili neskloni Dubrovniku, ali im nije bio prioritet osvojiti i uništiti Dubrovnik. Zapravo, vrlo rijetko i nedorečeno se govorilo o osvajanju Dubrovnika. 

Kunčević je dodao kako je dubrovačka slika Mlečana bila paranoidna pa i narcisoidna, a osim one predatorske slike, Dubrovčani su čak i idealizirali Veneciju. Zabilježio je jedan putopisac kako "Dubrovčani imitiraju Mlečane kao majmuni" dok su pak drugi pisali kako su se Dubrovčani ugledali na "savršenu" mletačku vlast.

Za Veneciju kao prvorazrednu silu, Dubrovnik je bio drugorazredni faktum te se u Veneciji nije toliko govorilo o Dubrovniku koliko u Dubrovniku o Veneciji. Mlečani su smatrali kako "Dubrovačka Republika" ne zaslužuje zvati se republikom jer nije slobodna. Tu slobodu označivali su kao privid. Za njih je ova državica na jugu Jadrana bila bespomoćna i ovisna o milosti moćnijih susjeda, ponajviše Osmanlija. Mletačka Republika odbila je Dubrovačkoj Republici priznati suverenitet i odrednicu republike jer su Mlečani zamjerali Dubrovčanima neprestano oslanjanje na moćnije države. Krhkost dubrovačkog suvereniteta bio je najveći razlog mletačkog uskraćivanja priznanja Dubrovačke Republike.  

Druga slika Mlečana o Dubrovčanima bila je ta da Dubrovnik patološki mrzi Veneciju. Dubrovnik je, prema mišljenju Mlečana, bio spreman spletkariti s Osmanlijama kako bi naštetio Veneciji. Dubrovnik je smatran i osinjem gnijezdom koje je bolje ne dirati zbog katastrofalnih međunarodnih posljedica. Pisalo se kako je Dubrovnik vojno slab, ali ipak ima snažne saveznike poput Osmanlija te velik diplomatski utjecaj. O dubrovačkoj se kulturi u Veneciji govorilo s omalovažavanjem. 

Kunčević je napomenuo kako su predrasude preživjele obje Republike jer su povjesničari s jedne i druge strane u modernu historiografiju prenijeli sve predrasude i slike iz daleke povijesti. 

- I dalje smo uhvaćeni u mrežu starih Mlečana i starih Dubrovčana te i dalje ponavljamo njihove riječi, zaključio je predavač na kraju.