Zadnjih dana ove godine Društvo dubrovačkih pisaca objavilo je veselu i zanimljivu knjigu sjećanja i zapisa nekadašnjeg poštara iz Grada, Miha Mihe Đanovića „Zapisi postijera iz Grada“, njegove kratke priče o zgodama čeljadi od Grada i puno toga što je proživio dok je ulicama Grada dijelio poštu. Po najavama, predstavljanje ove zanimljive knjige trebalo bi se dogoditi sredinom siječnja godine koja nam dolazi.
Miha, Miho Đanović, čeljadi je znani postijer od Grada, pa i nešto šire po Dubrovniku. Sa kućnim brojem u Medovićevoj ulici, onoj prvoj od Pila kad se siđe na Stradun, uz dugi i visoki zid Male braće, u ulici koja vodi sve do gore prijeko Prijekog, uza skale do Pelina i podno Minčete. Tu živi s obitelji, kao što živi u cijelom Gradu, u svakoj mu ulici, svakom kantunu, placeti… u svom điru sve te godine koje je proveo kao postijer, raznoseći u svojoj bursi od pošte razne čestitke, kartoline, pisma, račune i mirovine, tužne i radosne vijesti, pa i foje kao nekad Mato Novinar. Ulazeći u domove čeljadi Grada, noseći im i radost i tugu, sve ih je zno, sve ih je upoznao. Postao je dio njihovih domova. I navika, običaja, priča, kundurarija, noseći sa sobom svoju bursu od pošte postao je neizostavni dio života Grada. Onaj kojeg se čeka svako jutro, što zbog neke važne vijesti, nekog tajnovita pisma, možda i zbog po koje riječi s njim, onako uz put, ili mirovine od koje se živi. Onda je i on pošao u mirovinu i počeo se sjećati, pomalo počeo i zapisivati sve to što je doživio i proživio kao postijer u Gradu. I malo šire. I evo, ukoričeni su njegovi zapisi o tome što se sve zbilo ili što se trebalo zbiti, u godinama dok je bio postijer u Gradu. Za ugodno čitanje i lagano sjećanje…