Glede navoda dr.sc. Perović i gđe Maldini, HKZR ne spori da se bez obzira na sličnost naziva radi o različitim strukama te da zdravstveni djelatnici navedene dvije struke svoje obrazovanje stječu na različitim fakultetima. Jedino što magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike traže jest da da im se omogući pristup tržištu rada u hrvatskom zdravstvenom sustavu, bez diskriminacije, odnosno da se prizna i adekvatno valorizira njihovo školovanje kroz koje su stekli naziv magistra struke, kao što se to omogućuje magistrima medicinske biokemije, te bilo kojim drugim magistrima nakon završetka odgovarajućeg školovanja.
Neosporne činjenice
Sasvim je nesporno da je laboratorij značajan i nezamjenjiv element zdravstvenog sustava. No, osim u medicinsko-biokemijskim laboratorijima, koji se jedini spominju u priopćenjima HKMB, zdravstveni radnici medicinsko-laboratorijske struke rade u hematološkim, bakteriološkim, parazitološkim, virološkim, imunološkim, serološkim, patološkim, citološkim te transfuziološkim laboratorijima. Rade i u laboratorijima za molekularnu dijagnostiku, kao i u laboratorijima za humanu genetiku, toksikologiju i tipizaciju tkiva.
Štoviše, medicinska biokemija predstavlja samo jedan segment medicinsko-laboratorijske dijagnostičke djelatnosti. Navedeno smatramo da predstavlja općepoznatu činjenicu, a isto je izrijekom navedeno i u prijedlogu Vlade prilikom donošenja Zakona o djelatnostima u zdravstvu 2009. godine.
S tim u vezi, studij medicinske biokemije jedino ima veću satnicu kolegija iz kemije i medicinske biokemije, dakle iz uskog područja laboratorijske dijagnostike, dok studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike u svim ostalim područjima laboratorijske dijagnostike ima veću satnicu (primjerice iz citologije, imunologije, mikrobiologije, patologije, transfuzije i hematologije kao i iz ostalih stručnih kolegija).
Iz navedenih razloga potpuno je jasno i da je neosnovana usporedba da su magistri medicinsko- laboratorijske dijagnostike u usporedbi s medicinskim biokemičarima isto kao i magistri sestrinstva prema specijalistima medicine, koju bez ikakvog konkretnog dokaza, i s isključivom svrhom diskreditiranja zvanja magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike iznosi dr.sc. Perović.
Izobrazba kao i EU
Prenesenim dijelom priopćenja za javnost Hrvatske komore medicinskih biokemičara u kojem se navodi da „nitko ne može i ne smije samoinicijativno tvrditi da je osposobljen za potpuno različite dijelove laboratorijskog i zdravstvenog posla“ neopravdano se stavlja magistre medicinsko-laboratorijske dijagnostike u negativan kontekst nedovoljne obrazovanosti i kvalificiranosti. Upravo suprotno, isti su obrazovani u cijelosti u skladu sa svim nacionalnim i europskim standardima obrazovanja, kako je obrazloženo u nastavku.
Naime, magistarski stupanj izobrazbe postao je redovit tijek usavršavanja zdravstvenih radnika medicinsko-laboratorijske struke u gotovo svim zemljama Europske unije, a potreba za višim standardima izobrazbe prepoznata je i u strateškim dokumentima Vlade RH, i to Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva 2012-2020 te Strateškom planu razvoja ljudskih resursa u zdravstvu. Također, Strateški plan spominje upravo diplomirane stručnjake laboratorijske dijagnostike, te navodi kao cilj njihovu edukaciju kako bi se stvorili preduvjeti za preraspodjelu određenih poslova od specijalista liječnika.
Za projekt „Izrada standarda zanimanja/kvalifikacija uz unaprjeđenje zdravstvenih studijskih programa", financiran od Europskog socijalnog fonda u sklopu programa razvoja ljudskih potencijala i odobren od strane MZOS temeljem Odluke o financiranju projekta HR.3.15-0051, dodijeljeno je gotovo 3 milijuna kuna bespovratnih sredstava, radi unaprjeđenja postojećih studijskih programa i ustanovljenja diplomskog studija medicinsko-laboratorijske dijagnostike na Sveučilištu u Splitu.
Sve prethodno navedene činjenice su potkrijepljene i mogu se provjeriti uvidom u javno objavljene dokumente Vlade i nadležnih ministarstava.
Diplomski studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike je napredna (viša) razina koja predstavlja integralni dio obrazovanja sukladno,,Bolonji“, te je u cijelosti usklađen sa smjernicama krovnih Europskih organizacija. Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred medicinsko laboratorijske dijagnostike kao regulatorno tijelo sudjelovalo je sa sveučilištima u izradi nastavnog plana i programa navedenog sveučilišnog studija, sve prema smjernicama krovne europske organizacije European Association for Professions in Biomedical Science (EPBS), čiji je punopravni član od 2013.godine. U svim svojim službenim dokumentima koji se tiču MLD struke, navedena organizacija ističe kako prvostupnički standard predstavlja prvi ciklus po Bolonjskom procesu, a da napredak prema višim razinama (magistarskim i doktorskim) predstavlja integralni dio obrazovanja zdravstvenih radnika MLD djelatnosti.
Obrazovni standard na razini magistra struke u navedenoj profesiji postoji i u gotovo svim drugim državama članicama EU, a profesija spada u opći sustav priznavanja sukladno Direktivi 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005.g.
Sve pojedinosti vezane za generičko ime profesije a sukladno Direktivi 2005/36, temeljne razine obrazovanja i nazive profesija se mogu u cijelosti naći na: (http://ec.europa.eu/growth/tools- databases/regprof/index.cfm?action=profession&id profession=1480&tab=countries&guid=2&mode=asc &maxRows=*#top)
Također, Hrvatska komora zdravstvenih radnika poslala je upit nadležnim komorama u Velikoj Britaniji, Irskoj, Švedskoj, Islandu i Portugalu, koje su redom odgovorile da u navedenim državama postoji magistarska razina za medicinsko-laboratorijske djelatnike, kao i objasnile u kakvim laboratorijima su zaposleni i koje funkcije obavljaju.
S druge strane, zbog odbijanja nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj da se profesija magistra medicinsko- laboratorijske dijagnostike, koja postoji u gotovo svim zemljama EU, regulira zakonom, ta ista nadležna tijela izravno, neprijeporno i namjerno doprinose tome da se obrazovani i kvalitetni zdravstveni kadar iseljava i doprinosi razvoju zdravstvene zaštite u segmentu laboratorijske dijagnostike u drugim zemljama, a ne u svojoj vlastitoj, dok se laboratoriji u Hrvatskoj zatvaraju „zbog nedostatka odgovarajućeg kadra", a sve na štetu pacijenata kojima se ugrožava pravo na zdravstvenu zaštitu zanemarujući da se time krše osnovna načela Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Neistinite tvrdnje
Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je tvrdnja dr.sc. Perović da zapošljavanje magistara medicinsko-laboratorijske dijagnostike predstavlja „snižavanje kriterija kad su u pitanju kvalifikacije i obrazovanost kadra u zdravstvenom sustavu“ očigledno u cijelosti neistinita, neprofesionalna i neobjektivna. Takvom izjavom se u cijelosti zanemaruje Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji u članku 30. stavku 2. propisuje da se zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža kroz djelatnost laboratorijske dijagnostike.
U svim laboratorijima, pa i medicinsko-biokemijskim, zdravstveno laboratorijski tehničari i prvostupnici medicinsko laboratorijske dijagnostike izvode analitičke postupke i metode samostalno u okviru kompetencija i licenca koje imaju te su stoga neizostavni dio tima. Njihovom odgovornošću, pedantnošću i savjesnošću nastaje nalaz koji liječniku daje smjernice za postavljanje dijagnoze ili daljnjeg liječenja. Nema razloga da uz njih ne rade i magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike na isti način kao i magistri medicinske biokemije, sve s obzirom na to da se, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža kroz djelatnost laboratorijske dijagnostike.
Za Hrvatsku komoru zdravstvenih radnika
Owens i Houška
Odvjetničko društvo d.o.o.
odvjetnica:
Nataša Owens