Obožavamo međe i kućerice, a sad smo navukli i druge da nas vode u zaboravljene baštine<br />  

Nisu to samo međe, gumna i kućerice. To je naše nasljeđe, spomenici mukotrpnog rada konavoskog seljaka kroz stoljeća. Vođeni onim što su naučili na studiju i ljubavi prema Konavlima troje mladih konavoskih krajobraznih arhitekata, Anita Trojanović, i još studenti Petra Sturica i Pavo Đukan rade publikaciju 'Suhozidna i krajobrazna baština Konavala'' za koju na terenu provode istraživanje kojim pronalaze i fotodokumentiraju, znanstveno obrađuju suhozide i suhozidne oblike te zanimljive suhozidne krajobraze i lokalitete u Konavlima.
Znanstvenim jezikom, cilj im je proučiti lokalnu povijest i lokalne prakse, vještine i znanja gradnje u suho, ali i kulturno-povijesne okolnosti geneze pojedinih objekata i lokaliteta, odnosno žele znati nazive lokaliteta, priče vezane uz njih, kako su se međe gradile, što se u baštinama sadilo, i zašto? Za svoj rad trebaju pomoć i sudjelovanje što više Konavljana kako bi prikupili podatke, stare zapise, dokumente, ali i usmenu predaju i doznali što više o ovom jedinstvenom načinu gradnje.
Anita i Petra, obje su dobitnice rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Anita je diplomirala, a njen diplomski kaže preteča je onoga što sada rade. Petra Sturica, upravo studij Krajobrazne arhitekture u Zagrebu, privodi kraju semestrom u Portugalu na sveučilištu u gradu Vila Real, a Pavo Đukan završava treću godinu studija u Zagrebu.  - Kod nas u Konavlima međe su nešto svakodnevno, dok na fakultetu imamo cjeli jedan kolegij koji se bavi suhozidnom gradnjom. Ljudi su spremni odvest nas na lokacije, ispričat nam o povijesti. Nisam to očekivao. To me oduševilo, a mislio sam da će nas tjerat iz baština – kaže Pavo.
Što još rade i proučavaju mladi konavoski krajobrazni arhitekti pročitajte u novom tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika.