Solinjani (Streljačko društvo Voljak Solin) i Mravičani (Streljačko društvo Mravince) su bili (opet) najveći konkurenti, prevedeno, sve reprezentativac do reprezentativca. Uz to oni za razliku od Dubrovčana imaju streljanu te mogu trenirati od jutra do mraka.
- Mi moramo sjesti u auto te otići kod njih, kako bi trenirali.
Ali, drugu godinu uzastopno konkurenti gledaju kako im strijelac bez streljane odnosi prvo mjesto. Mijo Uroš je prije Domovinskog rata bio rekorder bivše države. Pogodio je 194 od 200 'golubova'. Gađao se tada osam serija po 25 'golubova'.
- I to sam u zadnjoj seriji falio četiri 'goluba'. Pala mi je bila koncentracija – prisjetio se.
Uspio je to kad je imao 20 godina, i to na domaćem terenu.
- To vam je kao i u svim drugim sportovima. Najbolje se osjećaš doma, gdje treniraš. Najlakše je tako dobar rezultat ostvariti na svom terenu. Inače, bio je to pozivni turnir za izboriti mjesto u reprezentaciji bivše države.
Nizao je tih godina Mijo Uroš uspjehe s Ivom Đivanovićem i Željkom Draškovićem. Dubrovčani su dominirali. Još prije Domovinskog rata su bili državni momčadski prvaci. Na svakom natjecanju na prste su nakon 200 ispaljenih metaka mogli izbrojiti promašene 'golubove'. Danas se ne gađa 200 puta. Drugi je sustav natjecanja.
- Prije se sve zbrajalo. Sad se koncentriraš da uđeš prvo u polufinale, potom u finale. Kako sad izgleda natjecanje? Prvi dan imaš tri serije po 25 'golubova', drugi dan još dvije. Šest najboljih kad se sve zbroji ide u polufinale u kojem se gađa 16 golubova sa četiri pozicije s tim da si na jednoj poziciji dva puta. Ne uzima se u obzir što si napravio u pet serija po 25 'golubova', već se gleda samo učinak u polufinalu. Prva dvojica u polufinalu su potom u finalu, dok treći i četvrti u polufinalu se bore za broncu.
U Istri, Novigradu, gdje je održano državno prvenstvo i gdje je 15 najboljih se borilo u disciplini skeet za naslov najboljeg, Stjepan Cvitković, Damir Katić i Miho Uroš su bili najbolji u polufinalu. Imali su isti učinak.
- Na kraju je bilo tko prvi fali, taj otpada i ne ide u finale. Cvitković je promašio te smo Katić i ja pucali za zlato, a Cvitković je gađao za broncu s Goranom Podrugom, koji je bio četvrti u polufinalu.
U finalu je Uroš pogodio 15 od 16 golubova. Promašio samo jednom, i to u posljednjem krugu.
- Katić je bio slab u finalu. Već sam prije zadnje izmjene bio siguran da sam obranio naslov prvaka. On je u finalu pogodio deset 'golubova'.
Mijov otac Ivo se bavio streljaštvom.
- Bio je odličan strijelac i strastven lovac. On te Ivo Đivanović su sve svoje znanje prenijeli na mene. Od Đivanovića se moglo puno, baš puno naučiti. Najbolji je bio i u onoj bivšoj državi. Ja sam s 13 godina prvi put pucao na Žarkovici.. Otac me je odveo na streljanu.
Na Žarkovicu se danas ne može.
- Ne može zbog radarskog sustava, koji je postavljen nasred streljane. Problemi su počeli još prije. Kad su gore stavili sklonište za pse. Uglavnom, već smo godinama bez streljane. Svako malo neko obećanje kako će se to riješiti, ali do danas ništa od toga. To je veliki problem. Treniramo u Dubravci, ali ta je streljana 'prva pomoć'. Na njoj se ne može održati službeno natjecanje. Eto, mi smo županijsko prvenstvo održali u Solinu jer nemamo adekvatne uvjete budući se na Žarkovicu ne može.
Uroš je bio unatrag nekoliko godina digao ruke od svega.
- A, što sam drugo mogao u takvim okolnostima kad konkurencija ima sve, a ti ništa. Međutim, Ivo Đivanović nije htio odustati. Opet nas je okupio. Konkurencija znajući što se događa kod nas, problem sa Žarkovicom, nas je podcijenila, točnije, podcijenila je sve silno znanje i iskustvo Iva Đivanovića. Rekao sam tada unatoč problemima sa streljanom: 'Idemo im pokazat kako nismo za bacit. Dajte mi 3000 metaka i bit ću prvak!' Pomogao mi je Lenko Monković. Donirao mi je novu pušku, Berettu 682. Putovali smo, trenirali i spremali se.
Prvo je 2015. osvojio Kup Hrvatske. Potom je bio najbolji i na državnom prvenstvu. Ivo Đivanović je zvao tih dana: 'Imamo državnog prvaka nakon točno 24 godine. Željko Drašković je bio naš zadnji državni prvak, i to 1991. godine'. Prije neki dan je opet zvao: 'Opet je Mijo najbolji u državi!'.
- Ja ću reći: i ne samo Mijo. Nemojte zaboraviti spomenuti kako je Nikša Miloslavić ušao u finale, bio među šest najboljih. U polufinalu mu nije išlo, ali i to je veliki uspjeh. Zatim, Vlaho Kovačić je juniorski prvak države. Naši juniori nemaju konkurenciju. Lani je moj sin bio najbolji u juniorskoj konkurenciji, Mario Uroš. Zatim, tu je Antonio Šabadin, koji je ove godine juniorski doprvak. Ne treba zaboraviti ni Tonija Astića, Miša Čupića… Gdje bi nam bio kraj da imamo uvjete.
U trapu Hrvatska dominira. U Londonu je olimpijsko zlato uzeo Giovanni Cernogoraz, sad u Riju Josip Glasnović. Eto, paralelno se u istarskom Novigradu održalo i državno prvenstvo u disciplini trap. Olimpijski pobjednik iz Londona je bio uspješniji od olimpijskog pobjednika iz Rija. Prošle godine, kad je Mijo Uroš uzeo naslov najboljeg, Ivo Đivanović je rekao: 'I mi bi imali olimpijca da imamo uvjete, ali nećemo odustati. Ako ne u Riju, pokušat ćemo u Tokiju 2020. godine'.
- I Cernogoraz i Glasnović imaju streljanu ispred kuće. Giovanni ovu u Novigradu, Glasnovići, Josip te njegov brat Anton, koji je također nastupao na Olimpijskim igrama i bio šesti u finalu, onu u Lužama. Vjerujem kako bi i ja bio na Olimpijskim igrama da imam takve uvjete, i ne samo ja. Tokijo 2020.? Ja mogu još jedno četiri, pet godina biti na ovom nivou, ali imamo i mlade. Ukoliko se riješi pitanje streljane, stvore uvjeti, e tada bi i netko iz Dubrovnika mogao biti olimpijac. Ali, bez uvjeta… Šteta, šteta, jer imamo potencijala. Međutim, nismo odustali i nećemo.
Prvak, a raspucavao za polufinale
Mijo Uroš je jedva ušao u polufinale. Raspucavao je za prolaz među šest najboljih s Pavom Gančevićem iz Mravinca. Obojica su pogodila po 102 'goluba' u pet serija po 25. U raspucavanju 8:7 za Uroša. U polufinalu je pogodio 14 od 16 'golubova', kao i Stjepan Cvitković i Damir Katić. U raspucavanju tko će u finale tek je treći dodatak odlučio: Uroš i Katić su pogodili, a Cvitković je tada promašio. U finalu, meču za zlato: Uroš je imao samo jedan promašaj od 16. Katić je pogodio 10 'golubova'.
Nitko nema problem kakav mi imamo
Za vrhunski rezultat treba biti najmanje dva, tri puta tjedno na streljani. Treba za spremit se za natjecanje dvije, tri, četiri tisuće metaka. Svaki metak vam je kunu i pol. Treba imati najbolju pušku. Iduće sezone ću pucati s Berettom DT10, a nova vam dođe pet, šest tisuća eura. Plus putovanja, odlasci na natjecanja. Zahvaljujući posljednjim uspjesima hrvatskog streljaštva, javnost je upoznata što treba za ostvariti uspjeh te kako u ovom našem sportu bez dobrih ljudi, u mom slučaju bez pomoći Lenka Monkovića, zatim Iva Đivanovića, obitelji, ne bih uspio. Ali, nitko od onih koji su uspjeli nemaju problem s kojim se mi susrećemo, a to je da ne možemo pristupiti našoj streljani, jedinoj koja zadovoljava uvjete na ovom našem području. Ponavljam, mi smo županijsko prvenstvo morali organizirati u Solinu jer osim streljane na Žarkovici, gdje ne možemo, drugu koja zadovoljava uvjete nemamo.