DO ZVIJEZDA I NATRAG Za vrijeme natjecanja pjevače se diže u nebesa, omogućuju im se savršeni uvjeti i ti mladi ljudi nemaju realnu sliku kako je to zapravo krvav posao

Sjećate li se pobjednice druge sezone The Voicea Ruže Janjiš? Ili Patricka Jurdića koji je trijumfirao u Hrvatskom idolu? Ne? Možda Darije Kinzer? Slavila je 2011. godine kad je na Dori, hrvatskom natjecanju za pjesmu Eurovizije, iza sebe ostavila druge konkurente u subotnjim emisijima i time izborila nastup na Eurosongu.

Da nastavimo niz? Goran Kos pobijedio je u trećoj sezoni showa Hrvatska traži zvijezdu, Viktorija Novosel u Supertalentu, Adnan Babajić sve je oduševio u Operaciji Trijumf.

Prošlog ljeta Armin Malikić proglašen je pobjednikom RTL-ovih Zvijezda, Jessica Atlić McColgan u tom je showu na tronu bila u prvoj sezoni.

Ovo su samo neki od pobjednika najpopularnijih hrvatskih pjevačkih natjecanja na malim ekranima, a ostale sudionike koji nisu pobijedili i čija je slava nestala gašenjem kamera u studiju mogli bismo nabrajati unedogled.

Rijetki su oni kandidati koji ugrabe svoju priliku i pjevačku karijeru uspješno nastave nakon showa, donosi Slobodna Dalmacija.

KAD SE UGASE REFLEKTORI

- Za vrijeme natjecanja pjevače se diže u nebesa, omogućuju im se savršeni uvjeti i ti mladi ljudi nemaju realnu sliku kako je to zapravo krvav posao.

Kad se svjetla showa ugase, odjednom nestane i najbolji orkestar, šminke, frizure, nema pjesama koje će im netko napisati, a nikog ne zanimaju obrade jer je konkurencija prevelika - smatra glazbeni novinar Dalibor Petko.

Ističe kako je puno onih kandidata koji se drže engleskog repertoara pa se poslije ne snalaze kad treba pjevati na hrvatskom.
– Recite mi bendove i izvođače koji su kod nas uspjeli pjevajući na engleskom? - pita se Petko.

- Kad show završi, njima se više nitko ne bavi jer sve to puno košta, a većina ih si to ne može priuštiti. Drugi veliki problem tih mladih ljudi je što masa njih misli da zna najbolje i ne želi slušati. Zato i isplivaju rijetki.

Neki svijetli primjeri su Franka Batelić, Damir Kedžo, Natali Dizdar, Antonija Dora Pleško, Jure Brkljača, a velike nade polažem u Miju Negovetić. Njima je show bio dobra platforma za početak karijere, ali daleko od toga da je samo to dovoljno - kaže Petko.

Često se dogodi da upravo kandidati koji nisu pobijedili poslije ostvare veći uspjeh od samih pobjednika kojih se više skoro nitko i ne sjeća pa vrlo brzo padnu u zaborav.

Zadranin Jure Brkljača sudjelovao je prije pet godina u prvoj sezoni The Voicea i već na prvoj audiciji svoje stolice okrenuli su mu se svi mentori, tada su to bili Indira, Tony Cetinski, Jacques i Ivan Dečak.

Izvedbom Oliverova hita “Brod u boci” baršunastom bojom glasa sve je ostavio bez daha. Jure je poslije dogurao do finala, no tada je pobjedu odnijela Nina Kraljić.

S vremenom se mladi Dalmatinac nametnuo kao jedno od najvećih glazbenih otkrića, pjesme mu piše Miroslav Rus, koji je nekad surađivao s pokojnim Tošom Proeskim, čak ga mnogi smatraju nasljednikom velikog Olivera Dragojevića.

- Voice mi je omogućio da upoznam Tonyja Cetinskog i dođem do izdavačke kuće Hit Records. Tako je i službeno počela moja karijera. Dobro je što pomoću showa možeš doći do publiciteta, ali te on i na neki način etiketira. Greške koji mnogi rade je što pjevaju na engleskom. Ne treba puno kalkulirati, nego pjevati onako kako se osjećate - govori nam Jure, koji će 29. veljače u Opatiji nastupati na Dori i konkurirati za odlazak na Euroviziju.

BUBALO: TOPOVSKA HRANA TELEVIZIJAMA

Splitski estradni menadžer Ivica Bubalo također ističe Brkljaču kao glazbenika pred kojim je sjajna budućnost.

– Više od petnaest godina imamo različita pjevačka natjecanja i rezultat svega toga je skoro pa ništa. Osim ako izuzmemo Juru i Natali. Oboje imaju pjesme na hrvatskom. Svi ostali, ali baš svi, samo su bili topovska hrana televizijama. Pa i jedan Rafo!

Otišao je kao svi ostali. Iz jednostavnog razloga: devedeset devet posto njih će vam kazati da im je uzor neka od stranih zvijezda. Drugačija bi situacija bila da istaknu jednog Mišu, Zlatka Pejakovića, Terezu, Grdovića, Kiću…

Oni se njih srame i upravo zato pjevaju na engleskom. Odavno sam isticao da bi ta natjecanja u pravilima trebala imati stavku da se pjesme izvode 60 posto na hrvatskom i 40 posto na engleskom - smatra Bubalo, koji kao najsvježiji primjer navodi aktualni The Voice.
Kad su te 2003. na Novoj TV lansirali Story Super Nova Music Talents, prvi pjevački reality show ikad u našoj zemlji, vjerojatno ni sami producenti nisu računali na to koliki će hit postati. Takva histerija i gledanost se uistinu ne pamti.

Voditelji Anja Alavanja i Dorijan Elezović zajedno s kandidatima među kojima su bili Rafael Dropulić, Nera Stipičević, Ivana Radovniković, Saša Lozar, Natali Dizdar i Damir Kedžo preko noći su postali zvijezde.

U žiriju su sjedili Miroslav Škoro i pokojni Đorđe Novković, gledatelji su svojim glasovima užarili telefonske linije za svoje favorite, a pobijedio je Pločanin Rafo.

Sigurno se sjećate njegova instant hita “Ja sam Rafo”. U međuvremenu je od glazbe odustao, oženio se, postao tata i zaposlio se na katoličkoj televiziji Laudato TV. Sve se promijenilo kad je za jednog posjeta Međugorju na seminaru posta, molitve i šutnje shvatio da glazbena karijera nije ono što ga ispunjava. Bilo je to nedugo nakon pobjede o kojoj je govorila cijela Hrvatska.

- Show mi je puno pomogao. Upoznao sam mnogo utjecajnih i dobrih ljudi. Otvorila su mi se mnoga vrata koja i danas stoje otvorena. Emisija me natjerala da budem odgovorniji prema Bogu, drugima i sebi.

Stekao sam bogata iskustva vezano za posao i ljude te izgradio zdrav odnos prema učenju i radu. Iako je bilo i malo stresa, na kraju se ipak isplatilo - govori nam Rafo.

Smatra kako je najvažnije ne povjerovati u svoju sliku i veličinu koju su stvorili mediji, drugim riječima ostati ponizan, skroman i prizemljen jer i dalje si samo običan čovjek kao i svi drugi.

- Ako na takva natjecanja gledaš kao nešto što će ostvariti sve tvoje snove ili nešto što će ti donijeti ostvarenje svih želja, sreću, ispunjenje i slično, onda će se vjerojatno dogoditi puno razočaranja i tuge.

NAJGORE JE KAD NAPUSTE SVE

Ako ih doživiš kao mogućnost da naučiš nešto novo, stekneš nova iskustva, sklopiš neka poznanstva i kontakte koji ti poslije mogu biti važni u tvom životu i radu, i prije svega dobro se zabaviš, onda je sve O.K.

Mnogi kandidati pomisle da su važni i time zakucaju sami sebe već u startu. Ne slušaju mentore ili odaberu krive pa izgube autentičnost, a sve zbog želje za brzim uspjehom. Ne rade na usavršavanju vještine i izbjegavaju težak rad.

A najgore od svega je kad zapuste formalno školovanje, fakultet ili školu zbog lude želje da postanu “zvijezde”. Ili ostave prijatelje, super djevojku, dečka, zaručnika/cu jer im oni sad “stoje na putu”.

TREBA OSTATI NORMALAN

Ako ostaneš prizemljen i ne učiniš gore navedene greške, imaš velike šanse ostati normalan te uspjeti u karijeri i životu. Ponekad je dovoljno poslušati roditeljski savjet i već si jednom nogom zakoračio u uspjeh.

Nikada ne treba trčati za brzim uspjehom. I najvažnije, na tom putu ne zaboraviti da karijera i uspjeh nisu smisao života, već samo jedan mali djelić cijele slagalice koja će te učiniti ispunjenim i sretnim u životu - poručuje Rafo.

- Laudato televizija je u profesionalnom smislu moja najveća ljubav. Svi projekti na kojima sudjelujem, a u produkciji su Laudata, od vlastite emisije “Blagoslovljen tek”, najvećeg koncerta duhovne glazbe u Hrvatskoj “Progledaj srcem” pa do novog projekta koji tek kreće “Fit katolik”, pružaju mi nevjerojatan užitak i radim ih s velikom ljubavlju.

Već dugo se ne bavim glazbom profesionalno. Živim mirnim obiteljskim životom i imam stalno zaposlenje u gradskoj upravi Zagreba. Na Laudato televiziji sam vanjski suradnik, a glazbom se bavim povremeno - kaže Rafo.

Njegova kolegica iz showa, Makaranka Nera Stipičević, osim glazbom, s vremenom se počela baviti i glumom. Diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, pobijedila u showu Ples sa zvijezdama, pokrenula projekt FreeDa, posvećen životu i radu meksičke umjetnice Fride Kahlo, ostvarila zapažene uloge na filmu i daskama koje život znače.

- To mi je jedno od važnijih razdoblja u životu jer sam nakon Turbo Limach Showa ponovno stala na scenu i shvatila da su to moje vode. Od sedam tisuća kandidata tek je nas dvadesetak dobilo priliku za nastupe uživo. Međutim, moj put je iz glazbenih voda skrenio u glumačke i iako sam željela vjerovati da dotadašnja karijera neće utjecati na glumačku, nažalost jest.

Svjesna sam da su me neke uloge zaobišle iz određenih predrasuda. Unatoč petogodišnjem studiranju na Akademiji, mnogi su me i dalje gledali kao pjevačicu - kaže Nera.

Mišljenja je kako mnogi kandidati na pjevačkim natjecanjima glazbu ne doživljavaju kao umjetnost, nego zanimanje.

- Misle da će samo radom na vanjskom imidžu privući pažnju, naročito kad je u pitanju ženski spol. Jako sam tužna kada vidim prekrasne i talentirane mlade djevojke koje nemaju svijest da imaju već sve potrebno pa bez razmišljanja slušaju pogrešna vodstva koja u njima vide samo trenutačni izvor zarade.

PUNO JE TUŽNIH SUDBINA DJEVOJAKA
Puno je tužnih sudbina djevojaka koje su poslužile pojedincima samo kao trenutno sredstvo osobnih probitaka. Također, mladi glazbenici vjeruju samo u instantni uspjeh. Imaju pogrešne predodžbe o procesu, vide samo cilj koji, ako ga i brzo postignu, najčešće ne ispuni njihova nerealna očekivanja ili uz lijepe stvari donese i one manje lijepe s kojima se onda ne mogu nositi.

Pitanje autentičnosti i slobode pojedinca za mene su od vitalne važnosti, a kao umjetnica, odgovore tražim na najrazličitije kreativne načine koji uključuju i glazbu - govori Nera, sada angažirana u zagrebačkom kazalištu Komedija.

SAMO DA TELEVIZIJA ZARADI

Zadranka Ivana Radovniković također je poniknula iz Story Super Nove, a bilo joj je u tom trenutku tek sedamnaest godina. Poslije je diplomirala politologiju, u showu je upoznala sadašnjeg supruga Stjepana Markovića koji se također natjecao. Ponosni su roditelji dvaju sinova, a unatoč majčinskim obvezama, Ivana je i dalje prisutna na našoj estradi i upravo sprema novi album.

- Nitko od nas nije znao u što se točno upustio, kako će to izgledati i što od svega toga očekivati. Možda zato nismo bili ni najmanje opterećeni uspjehom jer smo se prvenstveno imali za cilj dobro zabaviti i bili smo to što jesmo.

Dobili smo platformu za promociju svog talenta i svatko od nas je učinio najbolje što može i zna. Bilo je teških trenutaka kada se trebalo znati reći ne, kada su se na nas lijepili svakakvi likovi i obećavali čuda. Ponosna sam na sve iz svoje generacije natjecatelja jer su se svi pronašli i danas žive i rade ono što vole.

Neosporno je da je i dandanas to najgledaniji format. No, već je svima jasno da se to ne radi zato da bi se mladima pomoglo u karijeri, nego da televizija zaradi, da se minutaža programa ispuni besplatnim akterima, reklame se redaju satima...
Publika je možda pomalo oguglala u smislu da nije više toliko emocionalno involvirana i najviše se voli smijati na tuđi račun. Taj dio mi je već postao neukusan.

Ali ima to sve i dalje pozitivnu notu. Dolaze nove generacije i uvijek ispliva neki talent. Nije važno hoćete li pjevati kao Mariah ili Vanna jer one već postoje. Prvenstveno su bitne dobre pjesme i publika, tu sve počinje i završava, ljudi se moraju poistovjetiti s vama - zaključuje Ivana Radovniković, prenosi Slobodna Dalmacija.