Riječi, riječi, riječi...
"Sad najprije mislim na ekskurziju krajem kolovoza, jedva čekam tih deset dana, a kad dođe vrijeme dogodine, otprilike znam što ću - hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, iako ima i drugih stvari koje bih htjela probati, a gdje bi pisanje koje ja volim i koje mi ide dobro mogla itekako iskoristiti". Ova je djevojka, kao malo koja njezinih godina na putu kojeg je sama zacrtala i od kojeg ne namjerava odustati, iako priča, da je imalo osjetljivija, ne bi sklopila ni ovu knjižicu. "Ima čudnih ljudi, koji su mi, kad bih im iznijela ideju, znali reći - ma daj, što izvodiš sad, što će ti to, a neš' ti sad bi ti knjigu... Ali mene ništa nije moglo pokolebati, to sam htjela i kad sam je sklopila, jedva sam našla lektoricu koja je sa mnom kroz šest sati sve iščitala i prošla, pomogla mi je puno moja profesorica hrvatskog, našla sam tiskaru, mama i tata su tu bili za veliku potporu i nekoliko sjajnih prijateljica, budući grafički dizajner mi je odlučio napraviti ilustraciju za naslovnicu, i - evo je!" Tragovi (u prozi) i Tragovi (u stihu) nastali su onako brzinski, priča Isaura. I po svemu sudeći, imat će i nastavak. "Planiram nešto vrlo skoro, ovo mi je bio nekakav prvi koračić koji me potaknuo na još. Snovi su očito ono što me opsjeda, pa namjeravam 365 dana zapisivati san svaki dan, ako slučajno koji dan ne budem ama baš ništa sanjala, ostavit ću taj dan prazan. To će biti kao mali dnevnik snova", priča zanimljivu ideju ova tinejdžerica dodajući kako su Tragovi nastali upravo kroz praćenje emocija.
Osjećaj je kriv za sve
"Kad bih bila jako nesretna ili izrazito sretna nešto bih zapisivala, i zato sad kad gledam ovu knjižicu vidim da sam dobro učinila što sam je ovako nekako nepovezano složila, jer je svaki dio vezan za drugačiji osjećaj koji sam doživjela". Uz pisanje bez kojeg jednostavno ne može, treba odrađivati i školu, a ova djevojka ima petice od vrha do dna. Budući joj je mama frizerka, zna joj nekad pomoći u salonu, jako voli šminkati pa se bavi i time uz pomoć prijateljica ali i svoje stranice na društvenim mrežama, govori španjolski i talijanski pa pomaže i tati u agenciji oko sporazumijevanja s turistima, i još pored svega toga stigne i izlaziti. "Ne bih to propuštala ha ha, ima se vremena za sve. Ljeti još i radim na Banjama, kolege su mi super, i naravno da su odmah razgrabili moju knjižicu!" Sama je odlučila i organizirati malu intimnu promociju, među obitelji i prijateljima, kako bi im podijelila svoje prvo izdanje i pokazala da joj je njihova podrška važna. "Bilo je super, a još je nestalo struje zbog nevremena, pa su svugdje naokolo bile svijeće, i baš je zbog toga bilo prekrasno, a svi oni kojima sam se htjela zahvaliti bili su sa mnom", priča Isaura. Prvi korak - mala knjižica, idući će, vjerujemo, biti dnevnik snova kojeg je ova djevojka čini nam se već počela ostvarivati.